Bosanski Petrovac – Rajska dolina ispunjena čarolijama netaknute prirode izrodila je neke od najvećih bh ličnosti

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Bosanski Petrovac - Rajska dolina ispunjena čarolijama netaknute prirode izrodila je neke od najvećih bh ličnosti

Patuljak nam je kao klincima pričao o rodnom grad pisaca i umjetnika u kojem su nastajale inspiracije za djela koja su ih učinila vječnim

Mapiranja kulture nisu samo puka razgledanja spomenika i fotografisanje istih. Tu su u pozadini, duboka istraživanja o historiji i znamenitostima tog mjesta, koje traju satima i danima. Kaže Ibn Batuta: „Putovanje Vas prvo ostavi bez riječi, a onda Vas pretvori u pripovjedača“. Upravo to se mi i trudimo da uradimo. Da pripovijedamo o tim lokacijama. Budimo ponosni na našu historiju, na naše ljepote i na naše znamenitosti.

Budimo ponosni i na naše pisce i slikare. Sjetimo se da su najljepša djela Ahmeta Hromadžića, Skendera Kulenovića, Jovana Bijelića i Mersada Berbera počinjala i nastajala tu u gradu punom šarma i toplih ljudi koji su nastavili sa suživotom.

Upravo ti pisci i slikari inspirisani ljepotama i šarmom prirode su stvarali svoja djela koja ih učiniše vječnim. Svima su nama, još kao klincima, Patuljci inspirisani Bosanskim Petrovcem uljepšali djetinjstvo i pričali priče iz zaboravljene zemlje. Opisane onako kako je to i moguće vidjeti u okolini Bosanskog Petrovca. Možda će mala doza sličnosti sa istim se naći i ovdje, ali to je ta Zaboravljena zemlja gdje Zlatibor živi.

Za razliku od Sunčana i Pahuljice petrovčani znaju da postoje i druge zemlje i nažalost ih muči čežnja za daljinom i nedokučenim tajnama šta će biti ako pobjegnu od rodne grude. Da odu u svijet gdje će ih mučiti nostalgija i gdje neće biti zadovoljni, bezbrižni i slobodni kao ptice.

Mi Bosanci i Hercegovci živimo u zemlji punoj ljepota i šarma. Iako BiH nudi niz avantura možemo ih imati jedino ako hodamo otvorenih očiju jer vrijeme je kao brzi voz iz kojeg ne možeš iskočiti, niti se vratiti unazad. A kad smo već kod voza. Tamo negdje 12 km iznad Bosanskog Petrovca u sjenkama borova, u krilu planine, tamo je voz, ali onaj koji ima malo drugačiju historiju. Skriven u dubinama gdje kuckaju djetlići i prikradaju se iz gustih čestara divlje zvijeri. Tamo iznad njega prkosnog u granama se igra vjetar.

Ko u tu planinu zaluta imat će šta i vidjeti. Jer to je najčudnija planina na svijetu. To je planina koja krije Titov voz. Da, zeleni voz imena Proleterka koji je u vrijeme njemačke opsade uredno operirala prugama ex Yu koje nisu bile pod opsadom i nastanila se tu. Baš tu na Oštrelju, koji je bio označen crvenom bojom – nije u funkciji duboko u šumi, a opet tako primamljivo za znatiželjce. Voz je tu decenijama, a od prije par godina tačnije 2013. je proglašen i nacionalnim spomenikom. Upravo je taj voz jedan od simbola i turističkih potencijala koje nudi Bosanski Petrovac.

Rodni grad pisaca Skendera Kulenovića i Ahmeta Hromadžića, te slikara Jovana Bijelića i Mirsada Berbera nudi još mnoštvo znamenitosti. Među znamenitostima kojima se petrovčani ponose je i Muzej Jovana Bijelića. Sudbina se poigrala sa Jovanom tako da je i pored jake želje svoga oca da postane svećenik on otišao u drugom smjeru. I uistinu nije pogriješio.

Danas u centru svog rodnog grada ovaj umjetnik ima i muzej, a u muzeju se nalaze pored ličnih stvari i najznačajnije slike ovog slikara, kao i njegovih učenika. Ovaj muzej ne bi bio potpun da se u sklopu njega ne nalazi i bosanska soba. Onakva puna rahatluka u kojoj dominiraju daleko prepoznatljivi bosanskopetrovački ćilimi. To je zaštitni znak ovoga kraja i mještani se sve više vraćaju tkanju bosanskopetrovačkih ćilima. Njihovo isticanje vidljivo je svugdje od restorana, motela do prodavnica u gradu.

Grad smješten u zapadnom dijelu BiH između planina Osječenice, Klekovače i Grmeča kojeg čine prostrana polja je raskrsnica puteva Bihać-Jajce-Knin. U njemu su ispisane najsvjetljije stranice Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu. Izvršena je smotra najpoznatijih partizanskih-proleterskih jedinica, održana je Prva zemaljska konferencija Antifašističkog vijeća žena i Prvi kongres ljekara.

Sa Medenog polja poletjeli su prvi avioni Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Ime koje se svakako najviše veže za Narodnooslobodilačke borbe, a čija rodna kuća je danas pretvorena u biblioteku i muzej je Skender Kulenović. Muzej ima bogatu postavku ličnih stvari, zapisa, ordenja i knjiga jednog od sigurno najcjenjenijih pisaca BiH i Jugoslavije. U muzeju se nalazi i soba posvećena Ahmetu Hromadžiću.

Ima Bosanski Petrovac još atrakcija, ali vrijeme koje nam nije išlo u prilog nije dalo da na dan opštine prezentujemo runolist – rijetku i zaštićenu biljku, kao ni da obiđemo rodnu kuću Ahmeta Hromadžića, kao ni Stari grad Bjelaj, ali svakako da ćemo uskoro i o tim znamenitostima pisati.

Uživajte u insertima koje smo pripremili za Vas.

Mapa kulture se ovim putem zahvaljuje na učešću u mapiranju kulture Bosanskog Petrovca:

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Park prirode Tajan: Čarolija sa tri oslonca

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Park prirode Tajan: Čarolija sa tri oslonca

Na tromeđi općina Kakanj, Zavidovići i Zenica nalazi se prirodno područje koje svakog posjetioca natjera da se na trenutak odvoji od realnosti, jer će se neminovno susresti sa unutrašnjom borbom u kojoj će uhvatiti sebe kako pokušava racionalno objasniti da Tajan nije na američkom zapadu, već u srcu Bosne. Ponos je to navedenih gradova, dovoljno sklonjen, a istovremeno pristupačan, sa statusom parka prirode zaštićenog od strane Ministarstva okoliša i turizma FBiH.

Njegova krajnja tačka od 1.297 metara n.v. predstavlja najviši vrh ovog dijela BiH, koji pruža fascinantan pogled ka masivnom Vlašiću i ostalim okolnim vrhovima, što je za ljubitelje planinarenja naročito atraktivno. Zahvaljujući preko 200 km šumskih staza, i ljubitelji brdskog biciklizma sa svojim dvotočkaškim ljubimcima imaju priliku uživati u adrenalinu i nestvarno ukrašenim ljepotama endemske flore i faune.

Sve potrebne informacije o samoj ponudi dobijaju se posredstvom info centra Parka, pa tako, pored navedenog, vrijedi spomenuti živopisne kanjone i vodopade, bistre rijeke i prozirna, skoro pitka jezera, kao i pećine ukrašene sebi svojstvenim nakitom. Za one koji se namjeravaju zadržati nešto duže, na raspolaganju su također i pristupačni smještajni kapaciteti sa savremenim pratećim sadržajima. Malo je poznato da proljetni i jesenji nemir rijeke Krivaje, te vodopada rijeke Gostović predstavlja izazov za zaljubljenike raftinga, što sadržaju unutar Parka daje dodatnu dimenziju.

Vjerovatno najprepoznatljiviji brend ovog područja, pored njegovog vrha, jeste jezero Mašica smješteno na oko 700 metara n.v., kojeg je produkcija Dron.ba uvrstila u svoju seriju promotivnih videa prirodnih krasota naše zemlje. Povezanost Parka sa okolnim gradovima moguća je iz dva pravca, i to preko Kaknja i izletišta Ponijeri, te Zavidovića i rejona Kamenice.

Obzirom da je u posljednje vrijeme primjetna ekspanzija broja ljubitelja dobre fotografije, Tajan je zasigurno mjesto na kojem će svojoj kolekciji moći dodati unikatne kalendarske pejzaže i neodoljive kadrove.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Tajna koju krije harem Čaršijske džamije u Konjicu

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Tajna koju krije harem Čaršijske džamije u Konjicu

Turizam, tradicija i jos ponešto

Čaršijska džamija se nalazi neposredno uz kamenu ćupriju u Konjicu. Sagradio ju je „carski sluga“ Mehmed Hudaverdi, prije 1579. godine.

U haremu džamije ima nekoliko zanimljivih starih nišana, od kojih su posebno zanimljivi oni nad mezarom na kamenoj kuburi Derviš-paše Dedage Čengića iz 1874.godine. U haremu se nalazi ukrašen masivan kameni sarkofag na koji su postavljena dva nišana. Uzglavni nišan je završen plitkim fesom i kićankom, a nožni je ukrašen lozom s grozdovima. I na vrhu nožnog spomenika se nalazi ukrašeno ispupčenje. Spomenik se nalazi u posebnoj gvozdenoj ogradi. Na uzglavnom nišanu na dvije strane je uklesan hronogram u pjesmi na turskom jeziku talik-pismom. Ispod ovog natpisa je i sljedeći tekst u latinici:

„Derviš-paša Čengić, otomanski zborni zapovjednik, umro godine 1874.“ Derviš-paša, zvani Dedaga Čengić, turski zborni zapovjednik, umro je u Konjicu na putu iz Gacka u Sarajevo 1272. hidžretske godine (1874).

U borbama sa Crnogorcima bio je teško ranjen i trebalo ga je prebaciti u tursku vojnu bolnicu u Sarajevo, ali nije izdržao do Sarajeva. Umro je u Konjicu, gdje je i ukopan u haremu Čaršijske džamije. Nišani su prepoznatljivi pored lijepo ispisanog teksta i po svojoj visini, te se uvrštavaju među najviše na prostoru Bosne i Hercegovine.

U vrijeme rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995.) Čaršijska džamija je više puta pogođena artiljerijskim granatama. Oštećeni su bili krovna konstrukcija, enterijer i zidovi objekta, a munara je pogođena više puta direktnim hicima. Čaršijska džamija je 15. marta 2006. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, broj 75/06.)

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Znate li kako izgledaju tradicionalne nošnje grada Mostara?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Znate li kako izgledaju tradicionalne nošnje grada Mostara?

Turizam, tradicija i jos ponešto

Tematska cjelina koju čine izloženi primjeri narodne nošnje u muzeju Bosnaseum u Mostaru, predstavlja jedan od najvažnijih segmenata ove etnološke zbirke. Prije svega, izloženi dijelovi muške i ženske nošnje omogućavaju nam da jasno kontekstualiziramo sliku ljudi koji su je nosili, jer nošnja nam pruža uvid u ono što je bila i njihova svakodnevnica, ali i svečane prilike kada se odijevala posebno ukrašena odjeća. Kada je u pitanju muška nošnja, dominira nekoliko boja, a to su crna, bijela, tamnoplava i crvena, dok je ženska nošnja mnogo živopisnija, a ukrašena je i pažljivo izvedenim vezovima i pletenim ukrasima. Osnovni dijelovi muške nošnje su pantalone, košulja, jakna koja je uglavnom izrađena tehnikom pletenja, fes i kožni opanci. Ženska nošnja sastoji se od dimija, ili suknje čija boja se kreće od one najtamnije do najsvjetlije, bijele košulje, jeleka ili jakne čiji rukavi mogu biti potpuno pripijeni uz ruke, ili široki, a tu je i marama kojom se prekrivala kosa, dok je lice otkriveno.

Pripremljeno u saradnji sa Bosnaseumom

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Rijeka Neretva- dok ona protiče, ja postojim

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Rijeka Neretva- dok ona protiče, ja postojim (VIDEO)

Nekoga raduje jutarnja kahva, nekoga poruka, nekoga obraduje cvrkut ptica. Mene budi i raduje Ona, plava i zelena u isto vrijeme, brza i hirovita, hladna i oštra, rijeka. Rijeka? Pomislili ste, pa tako ih je mnogo? Mnogo ih je, a opet je ona tako jedinstvena, posebna, rječita i tako naša, božanstvena rijeka. Neretva!

Od malenog izvora, do velikog mora i opet se nikada ne umori. Ondje gdje Neretva protiče, čovjeka glad i žeđ ne muče. Napojit će te u najtoplijem junskom danu, ohladiti u svojim dubinama i plićacima, a njena pastrmka je najslađa na svijetu. Dosta je malo žara, soli i limuna, povjetarac sa Neretve, žamor raftera i kupača, pa da ti dan bude pjesma, a uspomena živi do novog jutra. Tako kratko? Kratko, nego kako drugačije, pa moraš se i taj dan vratiti na Neretvu, pa da protabiriš sve i da ti se što bi mi rekli, slegne. Ne valja na brzinu skupljati trenutke, brzo će se zaboraviti, a duša treba da pamti.

Neretva je izrodila toliko pjesnika, pisaca, glumaca, sportista, dobrih i časnih ljudi. Kažu ti kod nas, ima nešto po vodi i u vodi, pa se daleko poznamo. Kažu nam, jeste li vi samo sa Neretve, pa neće nešto da završe rečenicu. A znamo mi šta hoće da nam kažu, nego eto šutimo, da ne bude što mogu o sebi pričati. A nije to tako, naučila je nas Neretva da šutimo i mislimo, pa kad dobro promislimo da kažemo šta treba. Tako i Neretva, vijekovima teče, širokom dolinom prihvati svoje drugarice rijeke, pa one zajedno pričaju i šapuću sve do Jadrana. I nije joj teško, ne umori je ni poneka vreća smeća, ni kiša, ni sunce, ni hiljade kupača i ne odustaje. Nikada nije ni odustala od nas… Nastavi da nas budiš i uspavljuješ, hladiš i okrepljuješ, a mi ćemo uvijek biti ponosni što smo sa Neretve.

Grehota ti je prolazniče proći kroz Hercegovinu, kroz Konjic, Jablanicu, Mostar, Počitelj, Čapljinu, a ne zagaziti u Neretvu. To ti je k’o da nisi ni bio.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Esperanto je remek-djelo logike i jednostavnosti

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Esperanto je remek-djelo logike i jednostavnosti

Turizam, tradicija i jos ponešto

ŠTA JE ESPERANTO?

To je lahki i lijepi, ‘planski’ a ne stihijski ili ‘vještački’, više umjetnički nego umjet-ni, neutralni, dakle nenacionalni, tj. internacionalni, uistinu MEĐUNARODNI jezik. Krase ga epiteti: „remek-djelo logike i jednostavnosti“ , „jezik prijateljstva“, „jezik putnika“ , „lingvistički trezor“, „prozor u svijet“; „most između naroda i kultura“. Svaki esperantista ga osjeća svojim drugim jezikom. On uljepšava život, osvestranjuje i oplemenjuje čovjeka i čovječanstvo. Kreirao ga je, bolje reći inicirao, poljski Jevrejin, dr Lazar Ludvik Zamenhof i izdao udžbenik 1887. god. 130-godšnja praksa ga je usavršila. Postao je živi jezik, rasprostranjen širom svijeta. I na internetu je vrlo zastupljen (facebook, “prevoditelj” na googlu, besplatni kursevi, skype-druženja…). Ima svoju literaturu (prevedenu i originalnu), štampu, TV, brojne organizacije svake vrste, biblioteke, muzeje, filmove, klubove, delegate, službu za besplatno ugošćavanje… 


Gramatika je uprošćena, lahka, logična, a pravila su bez izuzetaka! (Npr., ni neki nastavnici njemačkog jezika nisu savladali perfekt, a osnovci ga u esperantu nauče i uvježbaju za samo 5-10 minuta! Za dvadeset minuta nauči se čitati, pisati i pravilno izgovarati! I bez učenja djeca poznaju par stotina, a školovani odrasli par hiljada esperantskih riječi! A engleski, kineski, arapski, hindu? Pismo je latinica, sa 28 slova. Samo u Vukovoj ćirilici i Zamenhofovoj latinici važi ono pravilo: „Čitaj kako piše, a piši kako govoriš!“. Naglasak je uvijek na predzadnjem slogu. Od padeža ima samo akuzativ (uvijek samo nastavak –N). Sve imenice se završavaju na –O, pridjevi na –A, prilozi na –E, glagoli na –I. A svi glagoli su pravilni, a vremena prosta. Kad se odbije ono infinitivno „I“, za prezent se doda nastavak –AS u sva tri lica i oba broja (!), za perfekt -IS, futur -OS, kondicional/potential -US, imperativ -U. A sistem participa, aktivnih i pasivnih, veoma obogaćuje izražajne mogućnosti. Precizno i nijansirano.Samo je 16 osnovnih gramatičkih pravila. RIJEČI su maksimalno već internacionalne, a zanimljiva je (i zabavna!) tvorba riječi prefiksima i sufiksima. Ima ih 40. Evo nekih riječi: profesoro, doktoro, adreso, domo…(ovakvih djeca već znaju 800-1000, a odrasli 3-4000), patro-otac, patrino-majka, bona-dobar, kanti-pjevati, trinki-piti, ami-voljeti, amiko-prijatelj, bela-lijep, hundo-pas, akvo-voda. Esperanto je milozvučan i izražajno veoma bogat! On je bez dijalekata, svuda isti! Esperanto nema političku ni ekonomsku snagu, ali ima moć entuzijazma i organizovan pokret. Esperanto je mnogo više od jezika.To je ne samo lingvistički, već i sociološki, kulturni, didaktički, humanitarni fenomen.

U okviru Esperanto pokreta svako može naći svoj interes. Tu djeluju sva moguća stručna i interesna udruženja: nastavnika, ljekara, inženjera, pisaca, pravnika, naučnika, novinara,ali i muzičara, radioamatera, ljubitelja prirode, vjernika, ateista, komunista, vegetarijanaca, omladine, itd. I na esperantu se, dakle, pjeva, glumi, diskutuje, predaje, raspravlja, voli. U Brazilu Savez penzionera organizovano prakticira medicinski opravdanu “Espernto-terapiju”, a njemački esperantisti izvode “projekat 50+” uz finansijsku podršku Evropske unije. Doktora Zamenhofa je OUN priznao kao velikana čovječanstva, Unesko je više puta donosio rezolucije u prilog esperanta, a mnoge svjetski poznate ličnosti su bili esperantisti, ili su se o njemu vrlo pohvalno izjasnili. Grupa evropskih parlamentaraca predlažu esperanto kao jezik Evrope. Studira se, ali uči i u predškolskim ustanovama. Internacionalni “univerzalni” esperanto kongres održava se svake godine u drugoj zemlji. Brojni su i drugi e-susreti u svijetu i kod nas, razne vrste.
E-pokret ima svoju zastavu, simbol, himnu, Centralni ured (u Rtoterdamu), Esperanto akademiju… Anglo-Amerikanac (univerz. prof. H. Tonkin) je dugo godina bio predsjednik Svjetskog saveza esperantista, a Hercegovac (Simo Milojević) dugo godina bio direktor Centralnog ureda (tamo je esperanto radni jezik).
U Sarajevu su održana dva svjetska omladinska esperanto-kongresa, ali i brojni drugi susreti i manifestacije. 
Sarajevsko Društvo esperantista ima vlastite prostorije u centru grada. Prije rata je u Sarajevu bio aktivan i Univerzitetski esperanto klub, Željezničarsko esperanto društvo, Savez Esperanto-omladine, a autor ovih redaka (nastavnik i pisac Smail Grbo) vodio je brojne sekcije i školski klub “Kolombo”, najaktivniji u Jugoslaviji…

Prošle godine je SMAIL GRBO, zvani “Bosanski Marko Polo”, obilježio 55 godina svog aktivnog bavljenja esperantom. Svečanost sa programom u njegovom Esperanto-muzeju i Esperanto-bašči zabilježili su TV-Vogošča i “Oslobođenje”. Prisustvovalo je osam esperantista iz J. Koreje i nekoliko profesora iz Sarajeva, među kojima i njegov učenik esperanta, dr. Samir Ribić. O tome šta Esperanto znači za Smaila (kojeg zovu i Carem), a šta on za Esperanto, napisane su već i knjige, a snimljeni i dokumentarni filmovi. O tome svjedoče i dva leksikona, jedan ex-jugoslovenski i jedan svjetski. Među njegovim brojnim priznanjima, najnovije je “DŽEK POPULARNOSTI” za 2017. godinu kao putopisac i esperantista. Prvu knjigu od njih 11 izdao je prije 40 godina (“Esperanto u škole!”, 400 strana,“najveću i najvredniju u Jugosl. o esp.”). Iako samouki esperantista (!), osnovao je i vodio i Sekciju nastavnika esperantista BiH.
U svojoj Esperanto-musafirhani ugostio je preko 150 esperantista iz 20 zemalja i pokazao im grad, ali je i on bio gost u brojnim zemljama širom četiri kontinenta. Vodio je najmasovniju sekciju bilo koje vrste na svijetu (500 esperantista, u OŠ “1. maj”); napisao feljton “Sto godina esperanta” u “Oslobođenju”; vodao mlade esperantiste po ex-Jugoslaviji i 4 evropske zemlje; liječio kćerku u Švajcarskoj (Kontakt: tamošnji esperantisti); držao kurseve u 17 sarajevskih škola i u Društvu, zatim u Poljskoj, Makedoniji, Njemačkoj, Luksenburgu…; predavanja i projekcije o putovanjima i o BiH držao po BiH i svijetu; 1993. g. držao predavanja na esp. o BiH i Sarajevu u 13 gradova Belgije i Njemačke; prisustvovao brojnim međunarodnim e-kongresima i raznim drugim susretima (ako je već “77”, prošle godine je posjetio četiri evropske zemlje); i sada čuva pisma na esp. iz 60 zemalja; u izbjeglištvu u Njemačkoj esperanto mu je bio mnogo korisniji nego njemački (kojeg je nastavnik); ima preko hiljadu knjiga na i o esperantu u svojoj biblioteci od 5.ooo knjiga, kao i esperantsku štampu iz 55 zemalja; snimio dokumentarne filmove na esperanto o Sarajevu i svojim e-klubovima, kao i kongresima; Itd, itd. On kaže:“Ja propagiram snagom argumenata i ličnog iskustva, ali opet ide vrlo teško!” 
Četiri su stupnja u razvoju njegova esperantističkog bića: hobi, ideologija, stil života, identitet.
Djeluje u znaku tri P: proučavanje, prakticiranje, propagiranje.
Nadamo se da će čitaoci barem revidirati barem neke od svojih brojnih predrasuda da je esperanto: “vještački” (ne, nego planski) ,” mrtav” (živ je, ima ga za one koji ga imaju!), “težak” (lahak je i najmlađim i najstarijim), “nepotreban” (itekako je potreban), “siromašan” (kako to može znati onaj ko ga ne zna?!), “beskoristan” (nekad je često korisniji i od engleskog), “sekta” (najgluplja laž!)… Komentari su poželjni. Kao i eventualne prijave na BESPLATAN KURS za one “od 7 do 77”.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Močvara Bistrik kod Kaknja: Osjećam se k’o da sam u raju

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Močvara Bistrik kod Kaknja: Dom nekoliko stotina biljnih i životinjskih vrsta

Močvara Bistrik je zaštićeno područje koje se nalazi nekoliko kilometara udaljenosti od Kaknja, tačnije, u neposrednoj blizini naselja Haljinići. Nastalo je umjetnim putem kao posljedica eksploatacije podzemnog rudnika, sastavljena od tri vodene površine, od kojih samo jedna, ona najveća, opstaje tokom čitave godine. Stanište je to za preko 122 vrste biljaka, 212 vrsta ptica, 30 vrsta vilinih konjica, osam vrsta vodozemaca, sedam vrsta gmizavaca i 13 vrsta sisara. Pored toga, ovdje još obitava i nekoliko vrsta riba, te insekata. Na ovom mjestu ptice selice provode određeno vrijeme prilikom svog migrirajućeg putovanja, što predstavlja jedinstvenu priliku za njihovo detaljnije proučavanje i posmatranje. Prema zvaničnim podacima, taj fond predstavlja dvije trećine njihovog ukupnog broja u našoj zemlji. Iako se nalazi relativno blizu naseljenih mjesta i samog grada, dolazak na ovaj lokalitet daje osjećaj potpune izolovanosti, mira i harmonije, zbog čega se tokom toplijih dana, naročito vikendima, ovdje često mogu sresti mnogi Kakanjci, ljubitelji prirode i dobrog odmora, a u posljednje vrijeme sve više i bicklisti.

Prepoznavajući značaj ovog staništa, nadležne vlasti su ga uvrstile u zaštićeno područje. Kako bi se stekao što potpuniji doživljaj močvare Bistrik, snimljen je dokumentarni film „Osjećam se k’o da sam u raju“.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Bosanskopetrovački ćilim – tradicija prenošena generacijama

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Bosanskopetrovački ćilim - tradicija prenošena generacijama

Turizam, tradicija i jos ponešto

Bosanski Petrovac, pored niza znamenitosti, prirodnih ljepota i velikana koji su tu rođeni, (Mersad Berber, Jovan Bijelić-slikari i Skender Kulenović i Ahmet Hromadžić-pisci) poznat je nadaleko i po izradi tradicionalnih ćilima.

Tkalački zanat se prenosio sa majki na kćerke, s koljena na koljeno. U platno prepletaju, u tzv. klječanoj tehnici, od domaće vune ovaca sa divnih petrovačkih pašnjaka. Tkalo se na horizontalnom tkalačkom stanu, gdje je osnova i potka od vune, u toplim bojama, okera, bijele, crne, višnjeve crvene boje. U raznovrsnoj geometrijskoj ornamentici, gdje dominira autohtoni motiv stepenasto nazupčanog romba, motiv “Bolića kolo”… Dimenzije su obično 2 metra sa 3 metra, a tkale su se i sedžaze, obično “dvometrice” ili “trometrice”, širine 80cm.

Bosanskopetrovački ćilim postoji i danas, tka se u domaćoj radinosti, vrijedne ruke petrovačkih tkalja neumorno izvode zapravo jedan kosmički ritual preplitanja niti potke kroz osnovu. Bosanskopetrovački ćilimi danas se mogu pogledati i u Zbirci bosanskopetrovackih ćilima u Bosanskoj sobi Spomen muzeja Jovan Bijelić u Bosanskom Petrovcu, koja je opremljena zahvaljujući ideji rukovodioca ustanove Ansele Husetić, koju planira dodatno obogatiti.

U nastavku pogledajte postavku Spomen muzeja Jovana Bijelića iz Bosanskog Petrovca. 

AUTOR

Ansela Husetić

v.d.direktor centra za kulturu Bosanski Petrovac

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Hasan Keranović: Običaj košnji trave – kosibaša, čuvaj leđa

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Hasan Keranović: Običaj košnji trave - kosibaša, čuvaj leđa

Turizam, tradicija i jos ponešto

U našim krajevima jedan od najvažnijih poslova bila je kosidba. U stara vremena ljetina se prikupljala uz pomoć moba, kada bi se kosači okupljali jedni kod drugih i zajednički obavljali važan i težak posao. Koliki je značaj kosidba imala govori i to da se početak, a posebno kraj pretvarao u pravu svetkovinu.

Kosačka oruđa i pribor su: kosa, vodijer sa belegijom i mazalicom, kosni kov i čekić, grablje i vile. Sama kosa se kupuje, a kosište, kao i ostali drveni pribor, obično smo izrađivali sami. Vodijeri su bili od drveta, jednostavni ili drvorezom ukrašeni, mada ih je bilo i od metala (lima). Kaišem ili uzicom veže se za nogu ili oko pasa. U njemu kosac drži vodu i u njoj “belegiju” (brus) i mazalicu, komadić krpe usađen u rascijepljeno drvo.

Kosa kao alatka označava sam početak ljudske civilizacije. Kada se neznani genij u željeznom dobu dosjetio da se umjesto ručnog čupanja trave i žita može skovati željezni nož za rezanje, pa ga potom nasadio na dugački štap, bila je izumljena kosa. Eh, da je tada postojala mogućnost patentirati taj izum, koliko bi spomenuti genij zaradio novca? Tek nedavno, u povijesnim razmjerima, kosu su zamijenile motorne kosilice. Posljednjih godina kosa je i ovdje izgubila praktičnu vrijednost, nju je s tisućgodišnjeg trona skinuo stroj, ali su još uvijek živa sjećanja na ručnu kosidbu i negdašnji način života. Ručno se kosilo ne samo u Bosni, nego u Slavoniji, Njemačkoj, Americi, Kini… A pošto je kosa u Bosni, i u našem kraju, sve donedavno bila hraniteljica, to su o njoj sačuvane brojne priče i pjesme.

 

Brus imao cijenu vola

Ni najkvalitetnija kosa ne može biti učinkovita bez dobra brusa za oštrenje. Nekada je dobar brus dostizao cijenu vola. No, ni najbolja kosa i najbolji brus ne mogu nekomu osigurati titulu dobrog kosibaše. Čak ni snaga i izdržljivost kosca, ako ne posjeduje znanje i vještinu baratanja kosom, oštrenja i otkivanja. Zato kod nas postoji uzrečica da nema te snage u čovjeka koju neće pozobati rakija i tupa kosa. Najbolji brusovi – belegije bili su iz Italije. Brus u rukama vještog majstora ne struže, on pjeva, upravo kao i zvuci otkivanja kose, brijanj mahovine.
Zamirisala je svježa otkošena trava u mom rodnom selu. I kod kosidbe se saziva neka vrsta mobe. S komšija zovne komčiju negdje za rad samo do ručka, negdje poslije podne, negdje cijeli dan. Kad se skupe kosci, prvi počinje “kosibaša”, najbolji kosac među sabranim. Koliko kosa zahvati, to se zove “ma (h)”, a kad padne – “otkos”.

 

Tek stasali momci – dječaci (Mujo, Šaban, Hasan, Omer, Murat) s oduševljenjem su gledali ljude koji zagrnutih rukava, mišićavim rukama mašu kosom i grubim glasom stalno požuruju jedni druge. Kosci su to.“Tjeraju” se, a iza njih ostaju debele naslage svježe oborene trave po kojima neumorno skaču uznemireni skakavci, a ponegdje se pojavi i šljepić.
Imali su kosci nešto što je neodoljivom magnetičnošću privlačilo pozornost svih onih koji sami nisu bili takvi. Ovi golobradi dječačići su često, potajno i bojažljivo, zamišljali sebe s kosom u rukama, kako “raskašaju” otkos po sredini njive s vrha do dna, napregnutih mišica, otkosa čista i široka, dok tamo negdje, sa strane, sjede stariji i dive se njihovom umijeću i lakoći kojom obavljaju taj nimalo lagan posao. U početku su donosili hranu, ponekad rakiju, a najčešće vodu s obližnjeg hladnog izvora. Da, hladnog, kakav i može biti samo osojni planinski vrutak… Kadikad bi krišom iskoristivši povoljan moment, pripasali nečiji vodijer (o kome je bilo mnogo, naročito dvosmislenih šala) i mahnuli kosom. Šalili su se s njima i govorili kako su još mali za kosca. Čak su im i branili bojeći se povreda. To je u njima stvaralo još veći inat te ni o čemu drugomu nisu ni razmišljali nego samo o danu kada će, skupa s iskusnima, “izgurati” jedan cijeli otkos. Svoj, samo svoj. Čekali su dan kada će kositi k’o veliki.

Otkosi se vilama raskopaju pa se trava suši jedan do dva dana. Onda se sijeno “ukolači”: mlađi grabe odozdo i odozgo do “kolača”. Poslije dva dana se “unaviljči” i onda se “naviljci” nose na drvenim “podvorima” u krug iz koga se pravi “plast”. Plast se pravi oko stožine. Pošto se svo sijeno oko plasta pograbi, jedno čeljade, muško ili žensko, popne se na plast, ali mu muški dobacuju sijeno. Kad se plast završi, vežu se gore dvije motke da ga pritisnu. Poslije toga plast se “ograbi” ili “očešlja” da ni s koje strane sijeno ne strči. Ako je sijeno mokro, onda se prave tanji plastovi. Ako je vlažno mjesto gdje se “sadjeva” plast, onda se po zemlji oko stožine nameće najprije granja, pa se tek onda sadijeva sijeno. Kad slabo rodi sijeno, onda se za zimsku ishranu stoke spremao i lisnik – “kresao” se hrast i sa lišćem sušio za predstojeću zimu.

Takvi su bili naši naši kosci, koji su znali često i zapjevati, a neke od pjesama su bile :

Kad se kosi da sam kod kosaca
Kad se kupi da sam kod ovaca.

Oj, oblače, nemoj na kosače,
otiš’o mi dragi na košenje,
nije odn’o gunja ni ambrela,
pokisnuće košuljica bijela…
Koso moja kosila bi sama
kad bi mala na kosišću stala.

Lola kosi, a ja čuvam ovce,
triput mane pa pogleda na me.

Mujo kosi zelenu livadu,
Mujo kosi, Fata vodu nosi.
Poboli se i Mujo i Fata.
Mujo Fati pod pendžer dolazi.
Pita Mujo vjerenicu svoju:
“Dušo, Fato, je l ti štogod lako?”
Ona pruža ruku po jastuku:
“Vidiš Mujo, kako mi je lako,
Noćas ću ti bolom bolovati,
Do zorice putem putovati.”

(06.03.2018.)

Preporučujemo da pogledate:

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Bosnaseum – Sva prošlost, kultura i tradicija u jednoj sobi

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Bosnaseum - Sva prošlost, kultura i tradicija u jednoj sobi

Bosna i Hercegovina – raskršće Istoka i Zapada. Vazda na meti velikih sila i centara moći. Oltar pred kojim se klečalo i za koji se ginulo. Od vajkada do današnjih dana. I opet ničija i svoja. I ponovo postojana i mila. Zadržala je ona tu svoju posebnu blagost i atrakciju. Sačuvala obraz i okrenula novi list. Upravo Muzej u Mostaru na jednom mjestu prezentuje hronološke etape iz njene historije.

Osmanlije su naveliko pisale o očaravajućoj ljepoti njenih rijeka, jezera i planina. Čudom se čudili i odbijali vraćati sultanu u Stambol. Vidješe zemlju ravnu knjiškim opisima iz bajki. Zato tu podigoše svoje arhitektonske krasote i dadoše joj dodatni sjaj, a njenu pamet i mladost vrbovaše put Carigrada.

Kad se proširi priča o toj zemlji bosanskoj, otvoriše se apetiti čuvenog Beča, pa Austrougari gaziše preko Save da vojnom čizmom prošire svoju monarhiju. Zadržaše ostavštinu ranijih osvajača, ali i dodaše nešto svoje – pruge, zgrade, puteve. Gradiše i vadiše sebi sve što zemlja dati ima. Preživi ona i njihovih četrdeset ljeta okupacije. Opstade, bosa i prosta.

Onda se u osvit bune ovdašnjih naroda izguraše mrske švapske face, pa dođe red na kraljevine. Te onu u kojoj naziv mjesta dade samo trima narodima, te onu poslije, u kojoj glavnu riječ vodiše dvije struje – istočna i zapadna. Probudiše se tada apetiti komšijski i aspiracije da ovom zemljom opet neko drugi zavlada. Utom dođe nacističko munjevito gaženje Poljske i najava novog zla i belaja. Nađoše Švabe i Žabari saveznike balkanske, pa im linija komande podijeli Bosnu na dva dijela. I tad, kad najcrnje činiše se noći, kad graju zamijeniše vriska i muk, i tad zemlja naša zadrža prkos i pribranost. Sačuva i otjera tuđina po ko zna koji put preko poljana svojih.

Potom se stopi u zajednicu republika u kojoj nikako da nađe ravnopravan status u tom balansiranju grlatih Zagreba i Beograda. Pa ipak, iznjedri mnoge bendove, brendove, filmove, skečeve, sportiste. Ugosti cijeli svijet i obasja lice olimpijskim plamenom. Diviše se svakojaki meridijani njenoj ljepoti, otvorenosti i srdačnosti. Osvanu na naslovnicama prekookeanskim. I k’o da nekom to ponovo zasmeta, pa u inat zapali plamen razdora i mržnje. I ponovo se na kartama povlačiše crte i granice, a olako zaboraviše sudbine onih koji su to isto radili prije njih.

Krenuše na Bosnu sve raspoložive sile tame i propasti. Slijepe od neznanja, lakomislenosti, gluposti. Takve i završiše. A ova zemlja ustade opet, onako ranjena i klimava, obrisa prašinu i krenu dalje pod svojim imenom i krovom. Pa, kako, bolan, nema Bosne?!  

 

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture