Znate li koje godine je izgrađen kameni čuvar stolačke historije?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Znate li koje godine je izgrađen kameni čuvar stolačke historije?

Jedan od najboljih pisaca Bosne i Hercegovine je davno izrazio misao koja kada se piše o ovom gradu dobija potpunu smislenost. Naime, Meša Selimović je nekada davno, zaključio, da čovjek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost i umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uvjete čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvješnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početka starenja jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući čovjek trpi ili napada. Odlazeći čuva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametnuti uslove. Kuda i kako da ode?

Naš odgovor je u Stolac i kako god hoće, a kad ga put nanese u taj grad, u tu prestolnicu i historijski značajnu lokaciju na kojoj se prkosilo i na kojoj se stvarala tekovina i državnost jedne države imat će šta i vidjeti. Tok rijeke Bregave koji lagano ide ka Neretvi, pa zajedno sa Neretvom u moru i onda se vitlo života vraća na početak i ona ponovo započinje svoj tok. Tok pun one ljepote koja ispunjava svakog čovjeka, a tu na njenoj obali sa desne strane. Tu će da te Stolac upozna sa magazom. Da, onom magazom koju je digao stočanin Lutvo Turković 1913.

Bila je magaza svjedok osmanlijama kada su Bosnom harali, a onda je prepustili Austrougarima koji, gle čuda, odoše, a ona ostade i sa Jugoslavenima da piše historiju jednog kraja, pa sve do danas kada prkosi i bošnjacima i hrvatima i srbima jer mi smo prolazini ona je vječna. Ona će i dalje svjedočiti generacijama koje će doći o vremenima u kojim je bivala.

Arhitektonski zgrada pripada klasičnoj osmanskoj strukturi i predstavlja tradicionalne hercegovačke magaze iz tog perioda. Dvospratna građevina bogate historije koja je obnovljena i uređena i danas velom tajnosti čuva stolačke tajne iz onog anamo vremena kada su se ljudi više družili, a manje ogovarali jedni druge. Onog vremena kada je komšija komšiji bio brat i pomagao, a ne ovog u kojem su neke negativne vrijednosti bitnije. Na kraju možemo samo reći ko nije posjetio neka što prije ode u hercegovački dragulj. Ako mu treba još razloga dovoljno je navesti citat Ive Andrića: „Ako je Bog želio igdje stvoriti Svijet onda ga je stvorio u Stocu“.

 


 

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Kućno ognjište – simbol jednog vremena

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Kućno ognjište – simbol jednog vremena

Turizam, tradicija i jos ponešto

Ognjište je bilo centralno mjesto kuće i porodice oko kojega se okupljala čeljad, gdje se razgovaralo i rješavali kućni problemi. Često se kaže ili smo imali priliku čuti: „Neće me niko sa ognjišta protjerati!“, „Čuvaću svoje ognjište!“, „Vratiću se ja na didovo ognjište!“, „To je naše drevno ognjište!“
Tako ponavljamo zavjet, katkad i nesvjesno, iste dubine i snage kakav su ognjištu upućivala pokoljenja prije nas. Jednom od najtežih narodnih kletvi i danas se smatra: „Ognjište ti pusto ostalo“ ili u varijanti „Vatra ti na ognjištu utrnula“, imperativna je narodna poslovica: “Ne napuštaj kućni prag i ognjište”! Razlozi za ovakva naša mnoga spominjanja ognjišta leže u specifičnoj ulozi koju je ono imalo u narodnoj davnini. Ono je bilo mjesto svjetlosti, zajedničkog okupljanja porodice, zajedničke molitve, mjesto topline u zimskim danima, mjesto gdje se spremalo jelo. Dakle sve ono što vatra predstavlja čovjeku to predstavlja i mjesto na kojem se vatra loži. Osim što je narod u zakletvama ognjište, zapisana su i svjedočanstva da su se naši preci na samom ognjištu zaklinjali što je smatrano jednakim kao da su zakletvu učinili na svetom mjestu. Na ognjištu se također mirilo i rješavalo probleme. Upravo zato, naš narod je uveo veliki broj običaja u vezi sa ognjištem, od kojih jedan dio predstavljaju zabrane. Ognjište se nije smjelo srušiti ili oštetiti. Ognjište se ne smije psovati, ne smije se pljunuti ili obeščastiti, ne smije na njega nikakva nečistoća ljudska doći, niti da se po njemu gazi. U današnjem vremenu mnoga su ognjišta zaboravljena, neka su davno i napuštena, na nekima se vatra davno ugasila.    

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Jelo o kojem se pjeva i uz pjesmu jede

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Jelo o kojem se pjeva i uz pjesmu jede

Turizam, tradicija i jos ponešto

„Kad nas jednom svi na miru ostave, kad nam ćevap na zastavu postave“ kaže antologijski stih poznatog patriotskog hita. Mjesto ovog bosanskohercegovačkog specijaliteta na društvenom pijedestalu možda najbolje oslikavaju upravo te riječi.

Ćevap je ovdje i gurmanski, i sociološki, i kulturno-umjetnički fenomen.

Dovesti Nijemca, Amerikanca il’ Japanca u Bosnu i Hercegovinu i dozvoliti mu da napusti granicu ne probavši desetku u cijelu, graniči sa veleizdajom. To se posebno odnosi na kušanje tradicionalnih receptura iz Sarajeva, Travnika i Banja Luke, gradova koji su razvili, takoreći, tri podkulture ovog jela.

Nezamislivi su proslava prvomajskih praznika, izlet u prirodi ili okupljanje u avliji bez vatre iznad koje se dešava hemijski proces što nagovještava sveopšte porodično ili prijateljsko zadovoljstvo i veselje. Još kada se tome dodaju taktovi neke od evergreen pjesama s ove ili one strane muzičkog spektra, ugođaj ne može izostati.

Iako zvanično nikada nije zaveden kao nacionalni specijalitet, na pomen ćevapa asocijacije će voditi isključivo ka Bosni. Jer, „nigdje tako k’o u Bosni nema“. Mogu se ćevapi „prevrtati“ na ovakvim ili onakvim platama u drugim zemljama, može ih se bestidno prisvajati i uzalud začinjavati, duže ili kraće peći, krupnije il’ sitnije rezati – svejedno, nema njima selameta dok se ne serviraju za bosanskim stolom.

Harmonični spoj lepine i desetke, naizgled jednostavan, a opet teško izreciv, svakog gurmana nakratko ostavlja bez daha. Stane u te naše ćevape i Orijent i Zapad, sve sa historijom od Ilira do Dejtona. Oni su naprosto u svemu i za sve. Narodni, nacionalni, bosanskohercegovački, pojedinačno ničiji i opet svačiji. Za ćevap sve, ćevap ni za šta…

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Alipašina džamija kao odraz zlatnog doba islamske arhitekture i umjetnosti u BIH

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Alipašina džamija kao odraz zlatnog doba islamske arhitekture i umjetnosti u BIH

Kako navodi Behija Zlatar u svojoj knjizi Zlatno doba Sarajeva, džamije su imale višestruku ulogu u životu stanovnika Sarajeva, one nisu predstavljale samo mjesta na kojima se obavljala molitva, tu su se slušala različita predavanja, učenje Kur’ana, itd. Ali-pašina džamija izgrađena je 1560/1561. godine, po nalogu budimskog begler-bega i bosanskog sandžak-bega Hadim Ali-paše. (Kurto, 1997, 38) Kada počinje svoju priču o Ali-pašinoj džamiji, većina autora kaže kako je ona smještena na izrazito značajnoj i povoljnoj poziciji, na mjestu koje je bilo gusto naseljeno. U prilog tome govori činjenica da se na tom mjestu nalazila mahala, dakle, mahale su nastajale oko džamija, ljudi su koncentrirali svoj život oko džamija, koje su predstavljale svojevrstan centar, kako religijski, tako i društveni. Zanimljivo je to da se ova džamija nalazila na tadašnjoj periferiji Sarajeva (Zlatar, 1998, 181), dakle, nije izgrađena u onom dijelu grada koji je funkcionirao kao sami centar. 

Kemura Šejh Sejfuddin u svojoj knjizi Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, objašnjava kako je Hadim Ali-paša nekoliko puta bio namjesnik, nakon čega je do 1558. godine, kada i umire,  u Sarajevu živio kao umirovljeni namjesnik, a prije svoje smrti napravio je testament, u kome naređuje, da se načini jedna džamija na onome mjestu koje je on otkupio, i počeo bio materijal pribavljati. (Kemura, 1913, 271) Mehmed Mujezinović navodi kako se smatra da je Hadim Ali-paša rođen u Drozgometvi, a da je kao adžami-oglan odgojen u Carigradu. (Mujezinović, 1974, 402) Zlatar objašnjava da se u zapisima tadašnjeg sarajevskog sudije nalazi i Ali-pašina oporuka u kojoj se on izjašnjava o tome kako želi da kraj njegovog groba bude izgrađena džamija, i za tu svrhu je zavještao trećinu svoga imetka. (Zlatar, 1998, 18) Hadim Ali-paša je naredio i to da se preko puta džamije napravi musafirhana i imare, a njegova riječ je, kako objašnjava Kemura, ispoštovana, musafirhana i imare su izgrađeni, čime je, na neki način, Hadim Ali-pašina mahala obogaćena i upotpunjena, a kruna svega toga svakako je bila izgradnja džamije.

Opisujući dimenzije i tlocrt Ali-pašine džamije Nedžad Kurto u svojoj knjizi pod nazivom Sarajevo od 1462. do 1992., kaže: nad relativno malim prostorom, 9,4 x 9,4 m diže se kupola nad kriškastim trompama, neuobičajene visine od 15, 85 m do tjemena. (Kurto, 1997,38) Ono što Kurto izdvaja kao jednu od specifičnosti ove džamije jeste njeno vertikalno ustremljenje, vertikalna izduženost, koja neminovno podsjeća na konstrukciju kasnogotičkih katedrala. Ovdje možemo napraviti jednu zanimljivu paralelu i navesti neke od razloga tog vertikalnog ustremljenja, koji prevazilaze nivo arhitektonskog i ovosvjetovnog. Specifična aureola koja obavija Ali-pašinu džamiju kod posmatrača i posjetioca izaziva osjećaj da je smješten u jedan balon otrgnut od svijeta, udaljen od profanog historijskog i približen svetom sakralnom vremenu. I gotske katedrale izgledaju otrgnuto iz vremena, lebdeći iznad zemlje skoro nerealne, sa svim svojim lukovima i mnoštvom kula, gdje sve teže nebu i božanskoj svjetlosti koja ulazi kroz rozete i stvara plavičastu viziju božanske svetosti.

Džamija je na dosta prostranom zemljištu od klesanog kamena sazidana pod kubetom, sa kamenom munarom od koje je šerefe gvozdeno. Šestostrana kamena munara ima prečnik oko 2 m, njena visina je 31,60 m, a prigrađena je uz desni spoljni zid. Ulaz na munaru je postavljen u desnom uglu molitvenog prostora ispod mahfila. Baza munare je urađena u vidu kubusa poligonalne osnove. Prelaz sa baze na stablo munare je izveden u vidu trapezoidne prizme sa plitkim profilisanim kamenim vijencem. (Službeni glasnik BiH broj 2/06, 2005) Spoj stabla i šerefeta je izveden  obrađenim kamenim klesancima koji daju utisak čaše.  N. Kurto objašnjava kako se u tehnici izgradnje džamije može primjetiti kako su je gradili i primorski majstori, a neki od elemenata koji na to ukazuju su plastični friz slijepih arkada u unutrašnjosti tambura, tehnika zidanja centralnog dijela građevine malim kvaderima približno jednake veličine, te visina sofa koje su dignute od tla 55 cm- 1 lakat. (Kemura, 1913, 271) Svi gore nevedeni podaci govore u prilog činjenici da se ova džamija može svrstati u džamije klasičnog imperijalnog stila, ili, kako ga naziva Husref Redžić, klasičnog osmanskog stila. (Redžić, 1967, 16) On objašnjava da, ako bismo sa džamija ovog tipa na neki način uklonili cjelokupnu dekoraciju, ne bismo umanjili njihovu umjetničku vrijednost i postojanost koja proizilazi upravo iz snage i proporcionalnosti arhitekture, a sam oblik ovog tipa džamija nastaje kao rezultat potrage za najboljim rješenjem proporcijskih odnosa između zatvorenog kubusa i otvorenog ulaznog trijema. ( Službeni glasnik BiH broj 2/06, 2005)

U svojoj knjizi Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini Mehmed Mujezinović, u kontekstu Ali-pašine džamije, tj. mahale Ali-pašine džamije prenosi i tumači nekoliko natpisa, a to su natpis, tj. tarih iznad ulaznih vrata same džamije, natpisi na nišanima Šemsi-dede i Ajni-dede, natpis na nišanu imama šejha Mustafe,  zatim natpis na nišanu imama Ibrahima, te natpis na česmi Idadiji. Dimenzije kamene ploče koja se nalazi iznad ulaznih vrata džamije i na kojoj je isklesan stihovni natpis na arapskom jeziku, su 72 x 135 cm, a natpis je smješten u četiri polja i izveden kitnjastim ukrasnim đeli-pismom. (Mujezinović, 1974, 401) Natpis ćemo ovdje prenijeti u cjelosti jer nam nudi mnoštvo podataka o džamiji i njenom graditelju, što, između ostalog, i jeste cilj tariha koji je smješten iznad ulaznih vrata džamije, tj. iznad mjesta na kojem će se svako zaustaviti i pogledati u njega:

Njegova ekselencija Gazi Ali-paša podiže

U ime Boga dom dobrih ljudi.

Na svijetu nema sličnog hrama,

To je bogomolja istinske spoznaje, dom iskrenih vjernika.

Bog nam nadahnu njen kronostih:

Stjecište askota, dom onih koji Boga ljube. ( Mujezinović, 1974, 401)

 

Godina izradnje džamije je izražena u ebdžedu, tj. potrebno ju je izračunati iz brojčanih vrijednosti pripisanih arapskim slovima u natpisu, pa se nakon tog postupka dobije hidžretska 968. godina, što odgovara 1560/1561. godini, kada je izgrađena ova džamija.(Mujezinović, 1974, 401)Šemsi-deda i Ajni-deda se u narodnim predanjima opisuju kao šehidi i evlije, i kako navodi Vlajko Palavestra u svojoj knjizi Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine, prvi zvanični podatak o njihovim grobnim mjestima pronalazimo u jednom malo poznatom sidžilu sarajevskog šerijatskog suda iz 1715. godine navodi se da su u blizini džamije Hadim Ali-paše u Sarajevu pokopani dvojica evlija i to još od Fetha, a to su šehidi Ajni dede i Šemsi dede. (Palavestra, 2004, 101) Palavestra navodi i to da je narod posjećivao mjesto njihovog ukopa kao posebno i posvećeno mjesto, a dokument, tj. sidžil iz kojeg su dobiveni ovi podaci zapravo predstavlja molbu izvjesnog hadži Alije, sina hadži Mustafe Sarajlije, da mu šejh kaderija u Solunu izda dozvolu da vrši dužnost šejha među dervišima. (Palavestra, 2004, 101) Međutim, ono što se u kontekstu teme ovog rada izdvaja kao posebno značajno jeste da se u neposrednoj blizini Ali-pašine džamije nalaze grobovi takvih osoba čija se imena i danas poznaju i spominju, i čiji su grobovi obilaženi kao sveta mjesta. Ova dva nišana prethodno su se nalazila u zasebnom turbetu, a sada se nalaze u dvorištu džamije.

Nišan Ajni-dede karakteriše turban nakšibendijskog reda i natpis u vidu pjesme na turskom jeziku uklesan na dvije strane nišana, napisan dželi-nesh pismom. (Mujezinović, 1974, 405) Natpis opisuje čistoću duše Ajni-dede, govori o njegovoj mučeničkoj smrti, o njegovoj pokornosti i snažnoj vjeri. Prvi stih glasi: O smrti. Jasno nam je da ovdje raspolažemo sa maksimumom estetske informacije na minumumu prostora, u svega dvije riječi u našu svijest je prizvano promišljanje karakteristično za svakog čovjeka, a to je razmišljanje o smrti i sukobljavanje sa tim trenutkom. Dakle, pored jasne historijske vrijednosti koja ujedno naglašava i podcrtava vrijednost i izuzetnost Ali-pašine džamije i groblja koje se nalazi uz nju, ovi natpisi predstavljaju i značajno umjetničko, estetsko ostvarenje. Cjelokupni natpis sa nišana Ajni-dede glasi:

O smrti.

Vrata ovog dergaha su rajska vrata,

Jer tu počiva vladar carstva božije ugodnosti.

On je prijatelj njegovog veličanstva sultana

Kojeg je upućivao na propise o borbi. Fatiha,

Njegova ličnost, nastojeći da se odrazi,

U ogledalu boožije upute, sjedinila se s Bogom.

I njegova čista osoba je u grobu,

Jer je on umro u borbi mučeničkom smrću,

Srce, kada preletiš sedam nebesa,

Traži kronogram njegove smrti u moru božije milosti.

Godina 866. < (1461/62) (Mujezinović, 1974, 405)

 

Mujezinović objašnjava da je nišan Šemsi-dede po turbanu, natpisu koji je uklesan sa dvije strane na turskom jeziku u dželi-nesh pismu, sličan nišanu Ajni-dede, dakle, forma je ista, samo je sadržaj natpisa nešto drugačiji, iako i on govori o mučeničkoj smrti Šemsi-dede, o njegovoj vjeri, vrijednosti i pokornosti:

 

Palata ovog svijeta je nesigurna temelja,

Svako mirovanje na ovom svijetu je uzaludno.

Prispjevši počivalištu sunca znanja,

Ne odvraćaj svoje srce od njegovih otkrovenja.

S ovog položaja kojem hodočaste velikani svijeta,

Daje pouku mučenik najbolje vojske.

On je uistinu vladar izvidnice.

Njegova mazga je predvodila Fatihovu vojsku.

Pet stubova vjere daju kronogram njegove smrti:

Ta on je na putu mučeništva dao svoju dušu.

Godina 866. < (1461/62) (Mujezinović, 1974, 405)

 

Natpis na nišanu imama šejha Mustafe, također, šalje poruku da onaj koji prođe pokraj groba treba proučiti dovu za pokojnika. Natpis je napisan u stihovima, a posebno je zanimjiv stih: Ono što sam ja danas, ti ćeš biti sutra. (Mujezinović, 1974, 404) Tu vidimo jeste još direktnije „upozorenje“, svijest o smrti, a slične konstrukcije možemo naći i na srednjovjekovnim stećcima. 

I danas, kada prolazimo pokraj Ali-pašine džamije, možemo primijetiti kako je groblje nekada zauzimalo mnogo veću površinu nego što to čini sada. Danas se tu nalazi park, u kojem, ponegdje, iza žive ograde, izranjaju nišani, a kako objašnjava Mujezinović, metalna ograda koja je nekada okruživala i štitila groblje sada je zamijenjena živicom, ne smijemo zaboraviti ni to da je samo groblje nastalo prije Ali-pašine džamije, i da je tu bio sahranjen i njen osnivač Hadim Ali-paša. 

Posljednji natpis o kojem ćemo ovdje govoriti jeste natpis na česmi Idadiji. U ovu česmu voda je dovedena, kako je zabilježio Hamdija Kreševljakoviću oktobru 1874. godine,  česma je tekla na dvije lule, a pred njom je bilo kamenito korito. (Kreševljaković, 1991, 141) Od cjelokupnog natpisa je sačuvano samo nekoliko stihova:

 

Hilmijo, čestitah (izgradnju česme) mojim potpunim tarihom:

Dođite, žedni, potekla je česma Idadija.

(Godina 1291).< (1874) (Kreševljaković, 1991, 141)

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Tvrđava Pset je bila važno uporište za dalja osvajanja prema sjeveru i zapadu

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Tvrđava Pset je bila važno uporište za dalja osvajanja prema sjeveru i zapadu

Čovjek antike koji bi morao živjeti u srednjem vijeku kukavno bi se ugušio, isto kao što bi se i neki divljak morao ugušiti usred naše civilizacije. Postoje vremena kada čitava jedna generacija dospjeva između dvije epohe, između dva načina života, tako da gubi svaku prirodnost, svaki moral, svaku sigurnost i čednost.“ (Herman Hesse)

Ovo je možda najbolji opis kulturoloških promjena društva. Iako se nama sa našeg aspekta čini da je srednjovjekovni život bio pakao i srednjovjekovni ljudi bi to danas rekli za naše živote. Da, možda danas nema vitezova ili princeza koje lutaju tajanstvenim šumama i svojim osmijehom očaravaju jelene i leptire, ali tad ih je bilo.

Tad je i Krupa imala svoju princezu, svoju Krupanu koja je svoje utočište, svoje srednjovjekovne bedeme digla tu u dolini Une i Krušnice, na lokaciji koja je prepuna prirodnih ljepota i kulturno-historijskog blaga, a koju danas poznajemo kao Bosanska Krupa.

Kroz svoju historiju stari grad ili tvrđava je pretpjela mnogobrojna rušenja, ali je ipak sačuvala glavne konture. Upravo one konture oko kojih se digao kasnije grad. No, da se vratimo na tvrđavu koja se prvi put spominje u davnom 13. stoljeću kao tvrđava Pset koja ima važnu ulogu u vojnoj odbrani između istoka i zapada.

Stari ljudi rekoše prošlost je iza nas i iz nje trebamo da učimo u sadašnjosti, a tragovi pisane baštine kažu da je Pset izgrađen XIII stoljeća, tokom turbulentnog perioda za krupljane gdje su se naizmjenično smjenjivale hrvatske vlastele i ugarski kralj.

Bila je to utvrda o kojoj se pisalo kao prkosnoj, a prkosila je. Nekoć davno u dva navrata 1522. i 1523. godine Surin-paša Bosanski pokušao je sa 2000 konjanika i 5000 vojnika osvojiti krajišku princezu. Trajao je taj pohod četiri mjeseca i označen je kao prvi pokušaj. Ne, nisu uspjeli. Krupa je ostala Krupa neovisna i prkosna. Ali, nažalost ne predugo jer samo četrdeset godina kasnije svoj pohod u osvajanju Krupe realizovao je Mustafa-paša Sokolović. Tog 23. juna 1565. godine Osmanlije su osvojile grad i Tvrđavu na kojoj je poginuo tadašnji branitelj Matija Bakić. Dolaskom Osmanlija grad se počeo širiti i na lijevoj i na desnoj obali Une.

Tvrđava postade dom jake posade koja je bila dobro naoružana, a prema podacima iz 1577. godine radi se o broju od 300 konjanika i 400 pješaka.

Pored dizdara sjedio je u Krupi i kapetan od 1565. I dizdari i kapetani Krupe bili su do druge polovine XVIII vijeka iz porodice Badanjkovići ili Badnjevići. Kako se vidi iz triju turskih isprava od 1566. prvih godina poslije zauzeća Krupe, a vjerovatno i kasnije, posada toga grada, kao i ona u Kamengradu, primala je platu od prihoda mukate fojničkih i kreševskih rudnika i sarajevske voskarnice.

Osmalijama je Krupa bila važno uporište za dalja osvajanja prema sjeveru i zapadu, a za to im je bilo važno da osvoje Bihać i okolne utvrde u Krajini. Od zauzeća Krupe pa do Karlovačkog mira 1699. godine vodile su se česte borbe između austrijskih i osmanskih trupa. Austrijanci su opsjedali Krupu 1581. i 1692. godine. Posljednji veći napad austrijskih trupa uslijedio je 1716. godine u vezi sa bojem pod Banjom Lukom. Krupa nije pala, ali je njena okolina popaljena.

Prema popisu izvršenom 1833. godine tvrđava u Krupi (u kadiluku Kamengrad), bila je dobro opskrbljena. Među ostalim tu je bilo 14 topova raznih kalibara, 3300 oka baruta, tj. 66 sanduka, 60 oka olova u polugi, 4 oke misirskog fitilja, puno alata krampova, lopata i sjekira.

Sudbina ili ko zna šta li je htjela da se čitav grad digne oko tvrđave i danas se tu tik do tvrđave nalaze i katolička crkva i pravoslavna crkva i džamija što nam govori o multikultularnosti grada.

Pset, današnji nacionalni spomenik BiH je smješten u samom centru grada Bosanska Krupa. 

Iako je nekada bila periferna teritorija keltsko-ilirskog plemena Japoda, danas je Krupa savremeni grad.

 

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Posjeti.ba spomenik članovima Crvene jabuke – Vaše lice gledamo samo na slikama, a da ne navratimo bar na tren

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Posjeti spomenik poginulim članovima Jabuke - Vaše lice gledamo samo na slikama, a da ne navratimo bar na tren

Turizam, tradicija i jos ponešto

Nekako s proljeća svi mi pripremamo se za generalku i pronađemo drage uspomene. Nekad žuta kaseta sa 12 pjesama sadrži više uspomena na djetinstvo nego čitavi albumi fotografija na Instagramu ili Facebooku. Da, ta kaseta jedinog albuma Crvene jabuke u tom sastavu vratila me je u djetinjstvo. Nekih 15-16 godina unazad ili 15-16 godina poslije nesreće.

Umorni, siti priča i noćnih lutanja otišli su tamo gdje su jutra zlatna, a ćutanja lijepa i duga. Da, pobjegli su od ovog što je u nama i za njih je vrijeme promjenilo sve. Njih je vrijeme učinilo vječnim i nedodirljivim.

Čovjeka besmrtnim čine njegova djela i sjećanja koja ostavi, a oni doista postadoše besmrtni. Pjevali su o nekom vremenu zlom koje i njih dotače. Redale su se pjesme među kojima i ona koja kaže neka vrijeme mijenja sve, a za njih vrijeme doista promjeni sve. Krenuli su ka Mostaru, a otišli u vječnost. U vječnost iz koje sa smiješkom i dalje gledaju kako i 30 godina kasnije ljudi pjevaju njihove pjesme. Ne, oni nisu umrli, oni su postali vječni.

“Opet iste stvari pišu novine

kažeš pravim frku bez potrebe”

Iako su ovo stihovi iz 1988. sa novim pjevačem stvarno novine jesu pisale o frci i udesu, ali tužne tekstove koje je Dražen Žerić opisao 1999. kroz stihove koji se mogu posvetiti Vama dvojici:

“Zbogom bivše noći

dernek u parku“

Pjevala je Crvena jabuka ne znajući da će se neki njihovi stihovi obistiniti. Redali su pjesmu za pjesmom i dolazili do stihova:

Tvoje lice gledamo

samo na slikama

daj navrati bar na tren

popij jednu s nama

Sjetiš li se i ti nas

u toplim noćima

kada stari svirač

onu tvoju zasvira“

Da, pjevala je cijela Jugoslavije od 1985. u glas sa njima pjesme. Niko nije ni mogao naslutit da će upravo te pjesme biti ono što će biti prva asocijacija na Dražena Ričla i Aljošu Buhu jer je tog 19.09.1986. došlo kao što kažu u jednoj pjesmi stvarno zbogom i ne rekoše ni riječi jer je bilo preteško, a njih je neko zlo dotaklo.

Mi koji smo rođeni tek poslije tog kobnog dana za vrata magije smo izgubili ključeve. One ključeve koji otključavaju koncerte u punim halama gdje se prepoznatljivi stajling Buhe i energija koju je prenosio Ričl pamtila. Ako se nekada zapitate kako je ovdje i to ste sami dovoljno objasnili kroz stihove:

“Ovdje je baš sve po starom

znaš kad sića natjera

da pazimo, razvlačimo

sve do prvoga”

I tačno je Dražen otpjevao ono što se danas i radi dok se vraćaju dani puni uspomena koje bude njihove pjesme. Ti se tada zapitaš šta tebi njihove pjesme znače, a znače život, bude uspomene, kreiraju nove uspomene, rađaju nove ljubavi i saputnik su u novim avanturama.

Ma neka gore svjetovi, ali mi bi voljeli da ste sa nama ostali i otpjevali nam Dirliju, Nekako s proljeća ili Neka vrijeme mjenja sve. Tako je teško bilo tih dana cijeloj bivšoj Jugoslaviji jer izgubljeni ste stigli do svoje posljednje stanice k’o dijete čisti, sa milion rana. Pjevali ste ranije, a rekli ste i tada sad je stvarno zbogom i niste rekli riječi preteške samo ste otišli. Ma ne niste otišli, Vi ste samo pobjegli od vremena koja mjenjaju sve.

Danas, više od trideset godina kasnije u Jablanici, na mjestu pogibije dvojice članova prve postave nekada popularnog sarajevskog benda Crvena jabuka, stoji spomenik kojim je obilježena tadašnja tragedija koja je odjeknula Jugoslavijom.

Nesreća je bila šok za cjelokupnu jugoslovensku javnost jer je mladi sarajevski bend brzo osvojio mnoga srca širom nekadašnje domovine, i sa svojim debitanskim albumom ‘Crvena jabuka’ dostigao tiraž od 160.000 primjeraka, plasirajući se odmah iza mega popularnog Plavog orkestra. Za svega šest mjeseci, Crvena jabuka je održala više od 100 koncerata, ne birajući mjesta za nastup.

Mi rođeni poslije 1986. Vas nikada nećemo upoznati iako imamo hrabrosti i želje da uživo vidimo tu energiju, te nastupe koji su punili dvorane, ali Vi nećete biti tu. I zaista sve je prolazno, ali toliko pjesama Crvene jabuke u kojima živi sjećanje na Vas i stihovi koji se mogu posvetiti Vama:

“Umrijet ću noćas od ljepote

zaspat ću noćas ja zbog nje

da nikad me ne probude…“

In memoriam 18.09.1986. – 18.06.2019.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Poezijom Vas je vodio u druge svjetove, a njegov magični svijet prikazan je u spomen sobi i biblioteci

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Poezijom Vas je vodio u druge svjetove, a njegov magični svijet prikazan je u spomen sobi i biblioteci

Da li ste ikada dopustili pjesniku da Vas svojom poezijom zgrabi u prvom susretu, te Vam otkrije mnoge stvari koje do tada niste znali? Jesu li i Vas, kao i mene, knjige i artefakti često vodili u neke druge svjetove, vraćali u prošlost ili slali u budućnost?

Da li ste ikada dopustili pjesniku da Vas svojom poezijom zgrabi u prvom susretu, te Vam otkrije mnoge stvari koje do tada niste znali? Jesu li i Vas, kao i mene, knjige i artefakti često vodili u neke druge svjetove, vraćali u prošlost ili slali u budućnost? Često se iza zanimljivih priča, nalaze one popratne koje su blisko vezane za stvarne živote i egzotične situacije pisaca koje su nastale prije ili tokom pisanja određenog djela. Tako je i sa Kulenovićem. U jednom malom krajiškom gradu, po imenu Bosanski Petrovac, nalazi se spomen soba i biblioteka Skendera Kulenovića, jednog od najvećih jugoslovenskih pjesnika 20. stoljeća, te najvećeg čarobnjaka upotrebe jezika. Krenete li na putovanje kroz knjige, obavezno zaronite u lavirinte ove biblioteke, i ne odupirite se da postanete zarobljenik tog magičnog svijeta. Zahvaliti se za sav doprinos koji je nesebično poklonio svome gradu skoro pa je nemoguće, no međutim njegov rodni grad je to učinio, pa je na mjestu gdje je Skender Kulenović rođen sagrađena spomen soba. Objekat je sagrađen 1986. godine i djelovao je sve vrijeme, osim u periodu rata. U donjem djelu smještena je biblioteka u kojoj možete pronaći veliki broj naslova, te osjetiti miris korica. Spomen soba predstavlja izložbeni prostor koji je sačinjen od originalnih rukopisa, medalja, Kulenovićevih ličnih stvari i dokumenata koji svjedoče o njegovom životu i radu. Uistinu se bržim i većim korakom treba vratiti u ovaj grad,  jer on je to zaslužio! Pogledajte 360 prikaz sobe i video koji smo pripremili za Vas.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Daorson glavni grad ilirskog plemena Daorsa

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Daorson glavni grad ilirskog plemena Daorsa

Oko 3 kilometra sjeverozapadno od Stoca, smješten je na jednom zaravanku poviše sela Ošanića arheološki lokalitet zvan »Gradina« ili »Banje«, kako se također često čuje kod okolnog stanovništva. (Basler, 1956, 79)

Jedna od najznačajnijih karakteristika lokaliteta Daorson jeste postojanje tzv. kiklopskih zidova, tj. zidova koji su izrađeni u tehnici suhozida, gdje se kameni blokovi redaju jedan na drugi bez ikakvog veziva.  Kako navodi Đuro Basler u svom tekstu Gradina na Ošanićima kod Stoca, kiklopski zidovi ovdje su najvjerovatnije zatvarali akropolu naselja u čijem središtu je veliki kameni tumul. (Basler, 1956, 81)

Daorson je predstavljao glavni grad ilirskog plemena Daorsa koje je bilo helenizirano, a samo ime grada poznato nam je sa numizmatičkog materijala, tj. novčića sa natpisom Daorson. Kako navodi Azra Kurtović u tekstu Ispitivanje kamena iz megalitskih zidina Daorsona – „Hercegovačke Mikene“, grad Daorson ima mnoge karakteristike manjeg helenističkog grada. (Kurtović, 2017, 142)

Pored toga, na ovom lokalitetu pronađeni su brojni nalazi na kojima je naglašen helenistički uticaj, bilo da se radi o predmetima domaće proizvodnje na kojima se može vidjeti ovaj uticaj, ili pak o predmetima koji su na ovo područje dospjeli trgovinom. Među najvažnije nalaze ubrajaju se već spomenuti novčići na kojima je grčkim alfabetom napisano ime grada, tu je i raznovrsni i keramički materijal, skifosi, tegule, te metalni predmeti od kojih se posebno izdvajaju pojasne pločice sa brojnim simbolima, a tu su prikazi ptica, stabala, krugova, itd.

Pored novčiča s imenom grada, kako navodi Snježana Vasilj u tekstu Novčić Fokide s gradine u Ošanićima kod Stoca, pronađen niz numizmatičkog materijala: novčič Fokide, novac Farosa, drahme iz Dirahija s prikazom Herakla i Pegaza, a tu je i rimski novac, rimski republikanski as s likom Janusa i motivom lađe s natpisom ROMA. (Vasilj, 2002, 2)

Brojni arheološki materijal,  ostaci naselja, kiklopski zidovi i akropola, helenistički i rimski aarheološki materijal svjedoče o važnosti Daorsona za proučavanje razvoja ovog područja, ali i trgovine i komunikacija.

 

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Jel ti Buna ispričala priču o begovima i kadilucima musafirhani i njenom bijelom jahaču?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Je l' ti Buna ispričala priču o begovima i kadilucima musafirhani i njenom bijelom jahaču?

Blagaj je nekako druga dimenzija Hercegovine, njena druga strana baštine, njen veliki pečat. Njeno plavetnilo i toplina sunca. Tim doksatima udarale su austrougarske oficirske čizme, ostali urezani osmanski veziri i kadije

“Je l’ ti Buna ispričala priču o begovima i kadilucima musafirhani i njenom bijelom jahaču?” Prije par dana javila mi se moja Dada i kaže: ”Hoćeš li pisati bajramsko izdanje o Blagaju, Tekiji na Buni?” -“Hoću! De, hoću!” Toliko ushićenja, sjednem pred računar nemam inspiracije, kako da krenem, kako da počnem. Gomilaju mi se razne ideje po glavi, razbačene misli, ne znam šta prvo da napišem.

Do posljednjeg dana Ramazana, noć pred Bajram uz miris baklave niz moju mahalu kada sam već odustala od teksta, piše se meni.. piše mi se o legendi tog grada, o musafirhani, begovima, kadilucima. Divanhanama, verandama, doksatima. Svemu onome što je prošlo, a zapečaćeno je u svakom koraku građevina, bilo to u Bosni ili Hercegovini, bilo to u Sarajevu ili Blagaju. Blagaj je nekako druga dimenzija Hercegovine, njena druga strana baštine, njen veliki pečat. Njeno plavetnilo i toplina sunca. Tim doksatima udarale su austrougarske oficirske čizme, ostali urezani osmanski veziri i kadije. U miru Tekijske avlije čuješ žubor Bune, i osjetiš mir. Osjetiš spokoj. Miriše ti šerbe iz okruženih sada već napravljenih kahvanica, osjetiš miris bosanske kahve pa te želja mine da sjedeš oćejfiš i osjetiš se baš ko paša među bimbašama.

Vrelo Bune se, barem tako kaže ona kilometraža u autu nalazi 12km jugoistočno od Mostara. Voda koja izvire iz vrela je ledena i čista, mislim da nema čistije vode gdje se može uzeti abdest. Kada gledaš u rijeku pustiš da ti Buna ispriča svoju priču i legendu. Ne možeš a da ne čuješ, i ne možeš a da ne vidiš. Za vrijeme Osmanlija Blagaj je bio sjedište Blagajskog vilejeta, ali to barem svi znamo iz historijskih knjiga iz osnovne škole, ono što ni ja nisam znala jeste da grad poslije kadiluka podjeljen na nekoliko mahala, Carska, Hasanagina, Bunska, i Galičići. Fascinantna činjenica je da grad imao sedam džamija, dva hana, četiri musarfirhane, medresu, dva mekteba, trloji, četiri kamena mosta i sedam mlinova. Sama Tekija je izgrađena nakon pada Hercegovine pod tursku vlast. Jer vi kada kročite u Tekiju osjetite u svakom dotaknutom zidu taj osmanski muhur. Ja negdje pročitah, ali ne znam gdje piše:” pred mrak je projahao kroz blagajsku noć starac sa bijelom bradom, na bijelom konju, u zelenoj odori sa sarukom.. Otišao je prema vrelu. Ljudi su klanjali akšam, a starac se nije vraćao. Očekivali su da će sjesti u musarfirhani begova Velagića.

Buna je nadošla tako da nije mogao preći, a na ovoj strani je tolika strmina da je nemoguće na konju, obnoć proći. Tražili su ga ali uzalud. Onda zaključiše da je dobro, i da se gajb učinio. Pošto je bio dobri na vrelu Bune učini se gajb. Tu mu podigoše turbe i tekiju.” I tako vam nastade turbe, tekija i ono što na putu do Makarske rivijere, Kravica i u povratku nikako ne smijete zaobići. Ono što meni koja sam toliko puta posjetila Tekiju za ove prošle ramaznske dane, i predstojeći Bajram ne da mira jeste: ”Kako li im mirišu te mahale? Dođe li neko i prouči Fatihu na turbetu? Sjedne li u kahvanicu i popije bajramsku kahvu? Pojede li baklavu, ružicu, kadajif? Sjeti li se tada trenutaka kada mu je majka spremala? Dunjaluk će naći razloge da vam oduzme vrijeme. Da vam nađe i brige, ali vi nađote onaj jedan svoj razlog da vam donese ljubav. Da ne zaboravite da se niste nadisali ljepota Bosne i Hercegovine, da vam se oči nisu nagledale, da vam ruke nisu stare. Ono što mi je jedan stari dedo davno rekao kada sam posjetila tekiju je bilo, ”uvijek se moli za ljude, uvijek kada dođeš napij se vode sa izvora, koje god da si vjere digni ruke pomoli se.” Kasnije sam shvatila da je to i najvažnije. Možda više nema valova sufija, možda više niko i ne priča o njima. Možda još i zasigurno i ima tekija, ali jednim Hercegovačko blagajskom doksatom i ti moraš proći.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Stari zeman i stare priče” O vremenu i običajima”

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Stari zeman i stare priče ” O vremenu i običajima”

Turizam, tradicija i jos ponešto

Stari zeman i stare priče. Bila su to neka dobra vremena, puna ljubavi, druženja i zajedničkog teferiča. I u prošlom vremenu živjeli su ljudi možda više osjećajniji, nego ovi danas. Danas živimo u vrijeme napredne tehnologije, koja nam umrtvljuje moždane vijuge.

Valjda sa tim i onim što nas okružuje, zamrli su nam osjećaji za nas same, a kamo li za okolinu.Možda neko pomisli i kaže, što baš o njima da se govori, bili su primitivni, neprosvjećeni i neobrazovani, ti naši preci. Za neke jesu, ali i danas znamo se onako sjetiti njihovih mudrih riječi i savjeta. Bili su druželjubive i vesele naravi, a ne kao sad, ne znamo prvom komšiji ime.

Naše nane su tako lijepo izgledale u tim dimijama i bluzama kako se tad zvalo odjeća „na par“ ili „na kat“ sa šamijom na glavi. Zimska sjela u to vrijeme bila su posebna, kad se sumiraju priče šta i kako je ko doček’o zimu.

Znali su čitavu noć divaniti o raznim problemima u tom zemanu, pa čak i hoće li biti dovoljno žita da se prehrani familija, drva za ogrijev i sijena za blago?! Zimski dani su bili kratki i do ikindije se namiri konak, nanesu drva, nacijepa triješća i ostalo, a onda se oko akšama upali fenjer i grupice ljudi prtili bi snijeg, išli bi kod komšija na sijelo.

Naveče na čuvenim sijelima zapjevala bi se i koja sevdalinka, vrsta pjesme koja je oslikavala naše bosansko stanje, bosansku dušu, uz koju se sjelilo, teferčilo do kasno u noć.

Pričale su se stare priče, doskočice i šale. Na sjelima starije žene su tkale ćilime na stanu, plele čarape, prele vunu, vezle šarenim koncima po leakrilu i šifonu, potom kerale, heklale itd.

Dok bi u susjednoj sobi ljudi, njihovi muževi …kapali se, igrali prstena ili kartali.

AUTOR

Hasan Keranović

macanovici.net

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture