Znate, Blagaj vam je priča za sebe, kao i svako drugo mjesto, sa imenom i prezimenom

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Znate, Blagaj vam je priča za sebe, kao i svako drugo mjesto, sa imenom i prezimenom

A pored tekije Blagaj je dom nečemu starijem, nezahvalno važnijem

Blagaj je priča za sebe, kao i svako drugo mjesto, sa imenom i prezimenom. 

Naivno vjerujući da mjesta mogu biti malena, a ljudska spoznaja ogromna, s vremenom razumijemo koliko smo bili u krivu. Nažalost, nekada ne shvatimo već to učine drugi umjesto nas. Rekao mi je da ne postoje maleni gradovi već samo maleni ljudi koji pristanu da to ostanu, a nismo li svi takvi na samom početku?! Uvijek sam mislila da se gradovi dijele na velike i male, a ljudi na dobre i loše, ali život nikada nije tako jednostavan, pa zašto bi obične podjele bile? Razumjela sam to koračajući ovim gradom jer bilo bi i suviše nepravedno podrediti nešto i time obezvrijediti nečiji smisao. U Blagaju sam, vjerovatno sem pomisli na mnogo sunca i nemate neku posebnu predstavu o ovom gradu, ali vjerujte da svaki predio ove Zemlje sadrži svoju čar, pa zašto ne osjetiti iste?

Tekija u Blagaju nije jedina čar na Vrelu Bune

Blagaj i njegova slavna tekija koja ipak nije jedina čar ovog divnog mjesta, no svejedno pri samom čitanju Selimovićevog Derviša, nesvjesno bih odlazila u Blagaj misleći na tekiju koja u sebi nosi neki viši smisao. Mir koji je tekija pružala Ahmedu Nurudinu u meni je budila posebna osjećanja zamišljajući spokoj koji derviši tekije osjete. Sveta mjesta su poput ovjekovječene nirvane koja traje i kada njen graditelj nestane jer tu su posjetioci zbog kojih život teče i izvan vremena.

Tekija je iznimno stara, a svojom pričom odiše smirajem, onom čistoćom koju razumiju samo oni koji istu žive. Zagledate li se u bijele zidine tekije, pomislit ćete na Rumija, njegov asketski život jer i sam je pripadao derviškom redu. Tekija je svijet za sebe, traje i kada sve prestane, ali nećemo pričati o njoj već o Blagaju jer je Blagaj mnogo više od tekije. Običavam da kažem da građevine ne čine mjesta već su ljudi ti koji daju posebnost svakom mjestu, i doista je tako, no ipak ne samo sada, ne samo ljudi ovoga vremena. Znate, Blagaj vam je priča za sebe, kao i svako drugo mjesto, sa imenom i prezimenom, a pored tekije Blagaj je dom nečemu starijem, nezahvalno važnijem. 

Blagaj je i dom kuli Stjepana Kosače

Blagaj je dom kuli iz srednjeg vijeka, kuli Stjepana Vukčić-Kosače, a njen značaj je mnogo veći. Stjepan Vukčić-Kosača je vladar Hercegovine, a njegova potreba da svom položaju da pečat ogleda se u velikoj kuli koja uprkos vremenu svejedno traje. I dok hodate Blagajem, primijetit ćete da nesvjesno skrećete poglede ka uzvisinama i kuli koja poput oreola prošlosti gordo promatra prostrane ravnice Hercegovine. Revolucije su se nizale, a spomenici opstajali jer oni su svjedoci trajnosti, svjedoci bivstva, a više bivstva nema. A, kula je oduvijek bila tu, još od srednjeg vijeka, od kada Hercegovina mijenja Bosnu jer velik je jaz između Sunca praćenog morskim talasima i Sunca brdovite i hladne Bosne.

Znao je to Stjepan, vladar Hercegovine jer ne mogu, ne mogu ljudi sa sjevera shvatiti da jug želi biti dio, a ne isključena cjelina. I, upravo zato kula se pojavljuje ovdje, u Blagaju gdje vjetar ljepše dira naša lica, gdje ljudi s većim žarom, ali svejedno nepremostivom lijenošću započinju dan i s radošću čekaju noć. Znao je to ban Hercegovine, te zbog toga kulu i sagradio upravo ovdje, u Blagaju; tako se bar mislilo, ali zapravo Stjepan je kulu nastanio, te se od tada naziva Stjepan-gradom, a priča kula nije toliko velika koliko je njena historija dugotrajna.

Bosanski ban Stjepan II Kotromanić 1326. godine prvi put uključuje ovo područje u bosansku državu. Postoji nekoliko povelja koje izdaju bosanski vladari u Blagaju, još od vremena kralja Tvrtka I Kotromanića. U maju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače. Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, a već 1473. godine spominje se blagajski kadija.  Nizale su se legende, i kao i uvijek mnogo ih, ali istina je otišla u svijet transcedencije sa banom Hercegom, a nama običnim smrtnicima ostali su djelići istine koju neki osporavaju, a neki veličaju, ali u konačnici sama kula je svijet za sebe, nama nikada do kraja dostižan.

AUTOR

Ilma Garankić

Ilma Garankić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Misteriozna tvrđava Kastel u Banjoj Luci

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Misteriozna tvrđava Kastel u Banjoj Luci

Tvrđava Kastel čuva najdublje tajne ovog grada, jer predstavlja najstariji spomenik u Banjaluci. Smješten je na lijevoj obali Vrbasa i svojom masivnošću nam govori o velikim događajima i velikanima koji su je koristili kao odbrambeni položaj i vojno utvrđenje kako od antičkog perioda tako do novog vijeka.

Ukupna površina Kastela iznosi 48 000 kvadratnih kilometara, bedeme čine devet bastiona i dvije kapi kule u sklopu bedema. Opasana je sa svih strana debelim kamenim zidovima na kojima su podignute puškarnice i osmatračnice a njen konačan oblik i današnju formu dobila je u XVIII vijeku.

Kako je nastala tvrđava Kastel u Banja Luci?

Podaci o njenom nastajanju nas vode u II vijek nove ere u Rimsko doba kada je bio podignut kao vojnički logor odnosno Castra. U tvrđavu Kastel ulazi se iz tri pravca sjevera, zapada i istoka. Takođe zanimljivo je to da su na prostoru Kastela pronađeni ostaci stambenih objekata koji potiču iz VIII I XII vijeka, a najstariji predmet koji potvrđuje da je postojalo antičko naselje jeste žrtvenik posvećen rimskom bogu Jupiteru. Na tom lijepo klesanom kamenom spomeniku, pronađenom 1895. godine stoji natpis čijom je dopunom dešifrovan tekst: “Jupiteru najvećem geniju ovog mjesta Sicinije, akrin, konzularni beneficijar provincije Gornje Panonij, ispunio je zavjet dobrovoljno i sa zahvalnošću”. Unutar tvrđave pronađeno je više primjeraka kasnoantičke bronze, keramike i jedna kasnoantička bronzana fibula. Opisi i nacrti iz XVIII vijeka daju sliku utvrđenja sa brojnim kazamatima ali i sa više od 30 ambara za žito.

Ipak, sam razvoj grada i značaj grada a samim tim i kastela počinje za vrijeme Ferhad-paše Sokolovića. Ferhad-paša na mjestu današnjeg Kastela prvo gradi svoju utvrđenu tophanu, da bi desetak godina kasnije tophana prerasla u pravi utvđeni grad s kulama i tabijama koji je neprestano dograđivan.

Tvrđava Kastel je imala vojni značaj

Pored same tvrđave nalazi se artiljerijska radionica koja je služila za izradu topova, pušaka i baruta a otvoren je na početku XVIII vijeka. Upravo će u ovom periodu za vrijeme turske uprave doći do najpoznatije bitke kod tvrđave Kastel 1737. godine. Banjalučku bitku počele su austrijske jedinice pod komandom generala Hildenburghauzena koje su prodrle u dolinu Vrbasa i počele opsadu Kastela. Ipak bosanski valija Ali-paša Hećimoglu iznenadnim napadom sa brda Lauš potukao je austrijsku vojsku i tako je Kastel ostao neosvojen. U XIX vijeku Kastel je kao i druge tvrđave izgubio vojni značaj koji je ranije imao ali je bio i ostao, kao što je i na samom grbu, simbol grada Banja Luke. Tvrđava Kastel je 1950. godine proglašena je dobrom kulturno-istrijskog naslljeđa prve kategorije, a 2002. učvršćena na listu ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine.

Osim historijskog i turističkog značaja, tvrđava Kastel je i mjesto najljepših i najznačajnijih kulturnih dešavanja u gradu i lokacija koju morate posjetiti.

Planirane sanacije na Tvrđavi Kastel

U planovima za sanaciju, restauraciju i revitalizaciju Kastela predviđeno je da se jedan dio ovih objekata obnovi, kako bi tvrđava dobila izgled što približniji nekadašnjem. Na prostoru same tvrđave nađeno je dosta arheoloških tragova iz antičkih vremena, preko već spominjane slavenske nastambe, do novijih kultura.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Bugojno – Historija malog grada

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Bugojno - Historija malog grada

 Jedna od glavnih znamenitosti i najstarijih građevina 

Izgrađena je u vrijeme Austrougarske monarhije, u pseudo-maurskom stilu gradnje karakterističnom za taj period, koja je u septembru 1878. godine uspostavila vlast u Bugojnu. Bio je to prvi objekat koji je izgradila nova vlast, kako bi u njemu bila smještena gradska vlast, sa njegovim pratećim službama.

Početkom 1965. godine, škola dobija naziv Gimnazija „Mahmut Bušatlija“, po istoimenom narodnom heroju, rođenom Bugojancu. Nakon završetka rata zvanični naziv škole je Gimnazija Bugojno. Dok unazad prije četiri godine predviđa se upis pet odjeljenja pa se naziv opet mijenja iz razloga što sada postoji tri smjera gimnazije i dva smjera medicinskih tehničara, čime je naziv promijenjen u naziv Mješovita srednja škola.

Bugojanska gimnazija je odškolovala brojne generacije učenika. Mnogi od njih su stekli fakultetske diplome. Neki od njih su profesori, uspješni ljekari, drugi inžinjeri i stručnjaci iz raznih oblasti.

Također neophodno je spomenuti da je upravo ova građevina jedan od simbola Bugojna. Gimnazija Bugojno sadašnja Mješovita srednja škola je najstarija srednjoškolska obrazovna ustanova u ovom gradu.

Gimnazija Bugojno
Jedna od glavnih znamenitosti i najstarijih građevina u Bugojnu- Gimnazija Bugojno

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Jesi l’ sa Vratnika ili sa Bistrika? Dvije strane, dvije mahale, jedan Dino, jedan Hari, jedno Sarajevo, a dvije priče

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Jesi l’ sa Vratnika ili sa Bistrika? Dvije strane, dvije mahale, jedan Dino, jedan Hari, jedno Sarajevo, dvije priče

Dok su prolazile korpe Trebevićke žičare, slušala sam priču jedne starije nane

Inače kada pišem svoje tekstove za kolumne imam rok, imam tezu, imam neki početak, imam neki kraj. Prvi put pišem tekst, a da nemam nijednu tezu kraj sebe. Pišem ga onako iz srca. Onako kako sam ga doživjela 6.aprila. 2018 godine. Pišem ga onako kako sam prvi put u životu vidjela gondolu, prvi put čula zvuk žičare sa memli strane. Iste one zičare koja 26 godina nije bila dio grada Sarajeva. Ali zato danas jeste.

Danas prvi put sa svoje 23 godine su me dotakle emocije. Danas sam osjetila šta je značilo: “djetinjstvo u prahu, mlijeko u prahu, jaja u prahu, kuće oko mog oca,moje majke u prahu, a ljudi veseli.”
Šta je značilo:” kada umjesto hljeba jedeš ono ništa, to je djetinjstvo u ratu.”
Šta je značilo:”naše igračke su bile repovi od granata i geleri, padobrani od svjetlećih raketa i naravno čahure različitih kalibara.”

Danas…Danas dvije strane, dvije mahale, jedan Dino, jedan Hari, jedno Sarajevo, dvije priče. Jesil’ Vratničanin il’ si Bistričanin? Jesil’ Sarajlija il’ si papak? Jesil’ mahalac il’ si haustorče?

I babo i mama su sa Bistrika, ali sam sticajem ratnih okolnosti odrasla kao haustorče.  Dolazili smo mi na Bistrik nije da nismo, ali sam se ja teško uklapala u taj mahalski život. Do unazad dvije godine sam kada prođem mahalom govorila “Dobar dan”, a nekako Vam je to u mahali suviše hladno, suviše gordo pa Vas gledaju prije kao “biće koje je palo s Marsa”. To biće koje je palo s Marsa je naučilo šta znači “merhaba komšija hoćel to?” Naučila sam kako je miris kahve drugačiji u mahali, da se kolač dijeli ljeti između dijece i da jedu mnogo sporije, ćejfe. Naučila sam da mahala ima priču, pozadinu, ljubav.

Ne možeš ti bolan osjetiti miris halve i somuna za vrijeme Ramzana k’o na Bistriku.

Zalogaj po zalogaj, naučila sam se prilagođavati mahalskom životu, ponosno danas govorim da sam dijete mahale, jer to i jesam. Dokazala sam to sebi gledajući u Hrvatinu otvaranje žičare. Skoro najvećeg simbola grada. Ponosna sam jer sam čula priče, vidjela emocije ljudi. Da, neki su plaklali, neki su se prisjećali svog djetinjstva, svojih drugova. Kažu danas nisu više dio te priče, nisu doživjeli da vide da se žičara vratila u grad, agresorka ruka im presudila.

Dok su prolazile korpe Trebevićke žičare, slušala sam priču jedne starije nane. Pričala je kako je rijetko išla na Trebević žičarom, jer su kaže ljudi voljeli ići pješke uz Čolinu kapu. A odozgo nekad niz bašče preko Hrida na Megaru, a nekad niz Okruglu i Bistrik do Komande. Kaže i ne osjetiš koliko se umoriš dok ideš uz Mahmutovac. Ne osjetiš, jer se ispričaš, ne možeš da osjetiš jer moraš da promahalaš:”Jel’ se ona Sajina udala, šte čeka vrijeme je?”, “Jesil vidjela ona Mehina hoda nam s onim našim komšijom, kažu da se vole.”,”Fin je onaj Salkin, dobra je to porodica, ona se mala dobro udala.” I eto te korak po korak na Vidikovcu.

Kaže nana da su mahale prije imale ljepšu čar, krasila ih je kaldrma, ali da toga danas više nema, Hadžibajrić nam na sve uveo asfalt, jedino nam je ostala kaldrma na Bistrik brijegu.

Nadam se da je neće raditi nikada jer kako ćemo se onda takmičiti sa Vratnikom?

Osjećaj ljubavi, ponosa, sreće, nostalgije osjetio se u zraku, osjetila su se i zvjerstva počinjena pod komandom paljanskih zlotvora, ali nisu uspjeli uništiti sreću i ljubav. Nisu uspjeli pokoriti Sarajevo, a i gdje ćeš kada je opasano sa sedam bedema?

Žičara je jednostavno postala spomenik ljubavi između dvoje ljudi Sarajke Maje i filantropa Offermana. Čekali su. Čekali su 26 godina, ali samo da bi vidjeli ono što su već znali. Prije ili kasnije dobro uvijek pobjedi zlo, ljubav uvijek pobjedi mržnju.

Sa mjesta na koje se popenjete žičarom 6. aprila 1992 godine započet je napad na Sarajevo. Ta paljba nije prestala 1.425 dana. Jedan od najljepših pogleda na grad agresor je zamjenio za pogled pakla. Jedna od žrtava je bio i Ramo Biber koji je čuvao žičaru. Ramo i Abdulah iskočili su iz stanice i pojurili kroz šiblje i šumu trasom žičare prema gradu. Za njima su rafalno zapucali. Ramo je pronađen mrtav u blizini trećeg stuba žičare. Danas zadnja stanica Vidikovca ponosno nosi njegovo ime. I neka nosi, treba da nosi. Treba generacijama koje dolaze pričati historiju Sarajeva, da je nikada ne zaborave.

Treba im reći da će jedna žena danas sjesti u tu žičaru i sjetiti se kako je prije rata sjedila u toj kabini sa svojim Haretom, Sašom, Eminom, i smijat će se, bit će mladi kao onog aprila ’92. godine kada su još uvijek bili skupa. Danas će ta ista žena sjesti, i niko te njene drugove neće vidjeti sem nje, ali će ih ona iz sjećanja iz srca pustiti da vide.

Jer oni su danas ja, oni su danas ti, oni su danas ta žičara. Oni su danas onaj Boško i Admira koji se ponosno drži za ruku dok idu gradom. Sjetite se toga. Oni su danas Almir i Dženana koji su jednoj mahali, mojoj mahali dali prvu ljubav. Sjetite se kada vam se desi ljubav u Mahali. 

Svi oni koji su ptice bijele nad Kovačima, na Pajama, na Barama, svi u oni danas simbol grada Sarajeva. Sjetit ćete se toga kada krenete na Slatko ćoše da popijete kahvu, sjetit ćete se da Sarajevo nije pokorio agresor, da Sarajevo i dalje živi, živi jer neka nova mladost dolazi. Živi da stvori novu ljubav.

Zaljubiš se u mahale onako kao sam se ja zaljubila, zaljubiš se u ranjene zgrade pune ožiljaka, i glasne tramvaje, mostove. Zaljubiš se ti u Titovu. Zaljubiš se i u Miljacku, pa čak i kada je kiša oboji. Zaljubiš se u ove rascvjetale Trebevićke behare. Zaljubiš se u Bistričke uzbrdice.

Zaljubiš se i u komšiju, zaljubiš se i u Sarajliju. Jer..
Sarajevo je Bistrik.
Sarajevo je Vratnik.
Sarajevo je Grbavica i Željin stadion.
Sarajevo je Koševo i Horde Zla.

Sarajevo je sve to, i još malo više.
B
it će na ovoj žici i mahalanja, i prvih poljubaca, i malo kiše, i malo sunca. A Bogami bit će i prosidbi, samo se nadam da će nadmašiti selfije.

Sarajevo neka vam bude nada i pogled u budućnost. Ponekad, ne znam šta mi je život pripremio. Ali bih voljela da u Sarajevu dočekam svoju starost, da osjetim pravu ljubav, da moje dijete napravi prve korake u mojoj Mahali.

Da na dan svog vjenčanja, ustanem i udahnem sarajevski zrak. Da njega čekam na pragu svoje kuće. Da mi prođe Mahalom. Da me drži onako čvrsto za ruku, i nikada je ne pusti. Da ga poslije Bajram namaza dočekam, da mu staru majku poljubim u avliji, da joj se zahvalim jer mi je podarila čovjeka kojeg svim srcem volim.
-Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo?
-Jeste! I raste, i diže se, i živi za neku novu mladost!

Bistrik i Vratnik

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture