Inat-ćuprija je poznati most u Sarajevu, koji se nalazi nasuprot Gradske vijećnice. Naziv mosta potječe od priče koja se široko rasprostranila o njegovom nastanku. Ipak, ovdje nećemo govoriti o tom mostu, iako su motivi za nastanak oba “inat-ćuprije” prilično slični – vođeni su inatom i ponosom.
Historija o dva mosta
Malo je poznato da svoj naziv Inat ćuprija dijeli sa još jednim bosanskohercegovačkim mostom, onim na krajnjem jugu zemlje. U svjetlošću okupanom Stocu nalazi se istoimeni most, ali sa drugačijom historijom od sarajevskog. Inat ćuprija u Stocu se također zove i Gornjom ćuprijom. Smatra se najstarijim mostom na rijeci Bregavi.
Izgrađen je početkom 17.st. a njegova jedinstvenost ogleda se u nesimetričnom obliku. Pri tome jedan luk završava na obali, a drugi u koritu rijeke Bregave. Legenda kaže da se njegov graditelj na ovaj način želio osvetiti uzurpator, koji je tada bio na vlasti u Stocu. Kao što to obično biva, legenda je ostala vječno da živi u narodu i prepričava se i dan danas. A ovaj most od onda nosi naziv Inat ćuprija, jer je sagrađen iz inata.
Prema priči, baš pri kraju bila je izgradnja Donje ćuprije, bega stolačkog, koju je on sam naložio da se izgradi. Uto ga pozvaše vlasti iz Stambola (Istanbula), jer je izbila buna u dalekoj Anadoliji, da dođe sa Stočanima spriječiti bunu. Prema saznanjima, ta buna može datirati iz 1658., jer je u svom velikom putopisu spominje i Evlija Čelebija.
U međuvremenu, kako predanja govore u Stocu dolazi do promjene vlasti. U gradu se navodno pojavio neki Trtak, rodom iz Ljubinja, koji odluči uzeti vlast u svoje ruke.
Prema tome, historija se naglo prekida, a započinje legenda…
Prema legendi, ovako nastade Inat ćuprija
“Isah, neimar, i njegov prijatelj Risto su upravo skidali skele s begove ćuprije, kad, iznenada, naiđe taj Trtak. Kaže da je prošao kroz Stolac i da je glavni čovjek. Njegova pratnja od desetak do pedeset ljudi je tu s njim. Došao je njihov trenutak…”
Trtak razgleda novu prelijepu ćupriju sa pet svodova, koja se izdvaja iz okoline poput očiju. Voda Bregave teče kroz nju, prskajući srebrenim slapovima. Trtak je zadivljen, tada osjeti neki čudan poriv, poznat kao inat. Snažno dovikuje majstorima da odmah izgrade još ljepšu i “okatiju” ćupriju od one begove.
No, neimari su bili zabrinuti zbog mogućih posljedica. Razmišljali su kako udovoljiti Trtku..
Isah reče Trtku: “Izgradit ću ćupriju kao burmu, pola na suncu, a pola u vodi.” Trtak nije htio ni čuti, ponovno tražeći da ćuprija ima više svodova od begove.
Legenda dalje opisuje kako su Isah i Risto otišli u brdo u potrazi za kamenoj građi, te koliko su bili gladni dok nisu uspjeli završiti most.
Također se spominje se, dok su gradili ćupriju, osmislili plan osvete. Ispunili su Trtkov zahtjev da ćuprija ima više svodova od begove, ali su svaki svod izgradili različito, neki manji, neki veći.
Jedna noga mosta dotaknula je vodu, dok je druga bila naslonjena na brdo. Prema svemu tome, možemo zaključiti da ovaj most više nego druga građevina u našoj zemlji odražava duh i karakter bosanskohercegovačkog čovjeka – izgrađen iz inata i upravo zato!”
U putopisu Evlije Čelebije navodi se:
„ Trtak, ko prazna glava, poč'o da slavi, k'o biva osta’ spomen kad se i on u Stocu pit'o“.
Utihnu i inat i prkos, da se ne talasa, dok Trtak kroji sudbinu Stoca.
Napokon, dođe vrijeme kad neimari trebadoše položiti račune begu.
Begova kazna graditeljima Inat ćuprije
U Anadoliji je završena vojna, pa se i beg s vojskom vratio u Stolac. Dvojica neimara, Isah i Risto da ikako mogu utekli bi pod zemlju. Znaju oni da će beg od svakoga tražiti da mu ispostavi račun. No, razmišljali su, sila ih je natjerala, neće im beg ništa zamjeriti.
Ali, pravde nema. Kad je beg vidio ćupriju odmah izbi na veliki telal. Skupi se narod čitavoga Stoca, misleći da će im kazivati o naredbama sultana i kako mu je na vojni bilo. Ali, došlo je ono čega su se neimari pribojavali; beg poče sa kažnjavanjem,sve redom ko god da je učinio nešto mimo njegove volje u njegovom odsustvu. Pred čitavim narodom naruži majstore koji su gradili mostove i naredi da im se udare falake.
Tako je izgrađena inat ćuprija u Stocu.
