Kriva ćuprija u Mostaru, izgrađena 1558. godine, jednolučni je kameni most što datira iz 16. stoljeća. Starija je to sestra mostarskog simbola – nenadmašnog Starog, koji je zvanično dovršen 1566. godine.
Svojim vizuelnim identitetom u potpunosti odgovara konturama mlađeg brata, od kojeg je udaljena nekih 100-tinjak metara, pa se s razlogom smatra da je ćuprija sagrađena kao urnek za kasnije podignuto tridesetmetarsko kameno zdanje. Njena dužina iznosi 8, a visina 4 metra, što je za tadašnje prilike zadovoljavalo ukazane potrebe. Mješavina je više materijala i kamenih blokova, pa joj tako danas donji dio luka neodoljivo podsjeća na glatku površinu Starog mosta, dok gornja konstrukcija sa završecima čini spoj sitnijih elemanta, karakterističnih za južne krajeve, dajući joj tako atipičnu dimenziju.
Za vrijeme osmanske vladavine, ovaj most je povezivao obale u donjem toku rijeke Radobolje, kao jedini takav u tom periodu. Budući da je trgovina bila poprilično razvijena, ćuprija se nametnula kao izrazito frekventna komunikacija, naročito u povezivanju sjevera i juga, jer se nalazila tik uz glavni saobraćajni drum.
Prolaskom željezničke pruge i njenih stanica, ova poveznica gubi na značaju, pa je s vremenom okružuju stambene građevine s obje strane Radobolje. Svoju novu ulogu dobija procvatom turizma, ali i zahvaljujući činjenici da je zbog kulturno-historijskog značaja uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske kuluturne baštine, zajedno sa Starim mostom i starom gradskom jezgrom.
U njegovoj neposrednoj blizini nalazi se istoimeni hotel, zajedno sa nekoliko ugostiteljskih objekata poput Black dog PUB-a, restorana Kaldrma i drugih, iz kojih se pruža potpun pogled na samu ćupriju. Naročit doživljaj predstavlja posmatranje ovog zdanja tokom predvečerja i večernjih sati, kada presijana blagim narandžasto-žućkastim svjetlima sa obližnjih kuća oblači lepršavu haljinu živosti i vedrine, dajući istovremeno utisak prostranosti i grandioznosti.
Danju joj pak društvo pravi samoniklo zelenilo, što kad se posmatra u pravcu Starog mosta, uz neizostavne hercegovačke krovove, preko nekoliko minareta i Starog grada pogled vodi sve do Saborne crkve Svete Trojice, odnosno padinskih dijelova gorostasnog Veleža, pa tako u jednom dahu prikaže doživljaj Mostara u malom.
