Nekako s proljeća svi mi pripremamo se za generalku i pronađemo drage uspomene. Nekad žuta kaseta sa 12 pjesama sadrži više uspomena na djetinstvo nego čitavi albumi fotografija na Instagramu ili Facebooku. Da, ta kaseta jedinog albuma Crvene jabuke u tom sastavu vratila me je u djetinjstvo. Nekih 15-16 godina unazad ili 15-16 godina poslije nesreće.
Umorni, siti priča i noćnih lutanja otišli su tamo gdje su jutra zlatna, a ćutanja lijepa i duga. Da, pobjegli su od ovog što je u nama i za njih je vrijeme promjenilo sve. Njih je vrijeme učinilo vječnim i nedodirljivim.
Čovjeka besmrtnim čine njegova djela i sjećanja koja ostavi, a oni doista postadoše besmrtni. Pjevali su o nekom vremenu zlom koje i njih dotače. Redale su se pjesme među kojima i ona koja kaže neka vrijeme mijenja sve, a za njih vrijeme doista promjeni sve. Krenuli su ka Mostaru, a otišli u vječnost. U vječnost iz koje sa smiješkom i dalje gledaju kako i 30 godina kasnije ljudi pjevaju njihove pjesme. Ne, oni nisu umrli, oni su postali vječni.
“Opet iste stvari pišu novine
kažeš pravim frku bez potrebe”
Iako su ovo stihovi iz 1988. sa novim pjevačem stvarno novine jesu pisale o frci i udesu, ali tužne tekstove koje je Dražen Žerić opisao 1999. kroz stihove koji se mogu posvetiti Vama dvojici:
“Zbogom bivše noći
dernek u parku“
Pjevala je Crvena jabuka ne znajući da će se neki njihovi stihovi obistiniti. Redali su pjesmu za pjesmom i dolazili do stihova:
“Tvoje lice gledamo
samo na slikama
daj navrati bar na tren
popij jednu s nama
Sjetiš li se i ti nas
u toplim noćima
kada stari svirač
onu tvoju zasvira“
Da, pjevala je cijela Jugoslavije od 1985. u glas sa njima pjesme. Niko nije ni mogao naslutit da će upravo te pjesme biti ono što će biti prva asocijacija na Dražena Ričla i Aljošu Buhu jer je tog 19.09.1986. došlo kao što kažu u jednoj pjesmi stvarno zbogom i ne rekoše ni riječi jer je bilo preteško, a njih je neko zlo dotaklo.
Mi koji smo rođeni tek poslije tog kobnog dana za vrata magije smo izgubili ključeve. One ključeve koji otključavaju koncerte u punim halama gdje se prepoznatljivi stajling Buhe i energija koju je prenosio Ričl pamtila. Ako se nekada zapitate kako je ovdje i to ste sami dovoljno objasnili kroz stihove:
“Ovdje je baš sve po starom
znaš kad sića natjera
da pazimo, razvlačimo
sve do prvoga”
I tačno je Dražen otpjevao ono što se danas i radi dok se vraćaju dani puni uspomena koje bude njihove pjesme. Ti se tada zapitaš šta tebi njihove pjesme znače, a znače život, bude uspomene, kreiraju nove uspomene, rađaju nove ljubavi i saputnik su u novim avanturama.
Ma neka gore svjetovi, ali mi bi voljeli da ste sa nama ostali i otpjevali nam Dirliju, Nekako s proljeća ili Neka vrijeme mjenja sve. Tako je teško bilo tih dana cijeloj bivšoj Jugoslaviji jer izgubljeni ste stigli do svoje posljednje stanice k'o dijete čisti, sa milion rana. Pjevali ste ranije, a rekli ste i tada sad je stvarno zbogom i niste rekli riječi preteške samo ste otišli. Ma ne niste otišli, Vi ste samo pobjegli od vremena koja mjenjaju sve.
Danas, više od trideset godina kasnije u Jablanici, na mjestu pogibije dvojice članova prve postave nekada popularnog sarajevskog benda Crvena jabuka, stoji spomenik kojim je obilježena tadašnja tragedija koja je odjeknula Jugoslavijom.
Nesreća je bila šok za cjelokupnu jugoslovensku javnost jer je mladi sarajevski bend brzo osvojio mnoga srca širom nekadašnje domovine, i sa svojim debitanskim albumom ‘Crvena jabuka’ dostigao tiraž od 160.000 primjeraka, plasirajući se odmah iza mega popularnog Plavog orkestra. Za svega šest mjeseci, koncerte Crvene jabuke publika je čula preko 100 puta, u različitim mjestima bivše Jugoslavije.
Mi rođeni poslije 1986. vas nikada nećemo upoznati iako imamo hrabrosti i želje da uživo vidimo tu energiju, te nastupe koji su punili dvorane, ali Vi nećete biti tu. I zaista sve je prolazno, ali toliko pjesama Crvene jabuke u kojima živi sjećanje na Vas i stihovi koji se mogu posvetiti Vama:
“Umrijet ću noćas od ljepote
zaspat ću noćas ja zbog nje
da nikad me ne probude…“
In memoriam 18.09.1986. – 18.06.2019.
Copyright Mapa kulture