Bosnaseum – Sva prošlost, kultura i tradicija u jednoj sobi

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Bosnaseum - Sva prošlost, kultura i tradicija u jednoj sobi

Bosna i Hercegovina – raskršće Istoka i Zapada. Vazda na meti velikih sila i centara moći. Oltar pred kojim se klečalo i za koji se ginulo. Od vajkada do današnjih dana. I opet ničija i svoja. I ponovo postojana i mila. Zadržala je ona tu svoju posebnu blagost i atrakciju. Sačuvala obraz i okrenula novi list. Upravo Muzej u Mostaru na jednom mjestu prezentuje hronološke etape iz njene historije.

Osmanlije su naveliko pisale o očaravajućoj ljepoti njenih rijeka, jezera i planina. Čudom se čudili i odbijali vraćati sultanu u Stambol. Vidješe zemlju ravnu knjiškim opisima iz bajki. Zato tu podigoše svoje arhitektonske krasote i dadoše joj dodatni sjaj, a njenu pamet i mladost vrbovaše put Carigrada.

Kad se proširi priča o toj zemlji bosanskoj, otvoriše se apetiti čuvenog Beča, pa Austrougari gaziše preko Save da vojnom čizmom prošire svoju monarhiju. Zadržaše ostavštinu ranijih osvajača, ali i dodaše nešto svoje – pruge, zgrade, puteve. Gradiše i vadiše sebi sve što zemlja dati ima. Preživi ona i njihovih četrdeset ljeta okupacije. Opstade, bosa i prosta.

Onda se u osvit bune ovdašnjih naroda izguraše mrske švapske face, pa dođe red na kraljevine. Te onu u kojoj naziv mjesta dade samo trima narodima, te onu poslije, u kojoj glavnu riječ vodiše dvije struje – istočna i zapadna. Probudiše se tada apetiti komšijski i aspiracije da ovom zemljom opet neko drugi zavlada. Utom dođe nacističko munjevito gaženje Poljske i najava novog zla i belaja. Nađoše Švabe i Žabari saveznike balkanske, pa im linija komande podijeli Bosnu na dva dijela. I tad, kad najcrnje činiše se noći, kad graju zamijeniše vriska i muk, i tad zemlja naša zadrža prkos i pribranost. Sačuva i otjera tuđina po ko zna koji put preko poljana svojih.

Potom se stopi u zajednicu republika u kojoj nikako da nađe ravnopravan status u tom balansiranju grlatih Zagreba i Beograda. Pa ipak, iznjedri mnoge bendove, brendove, filmove, skečeve, sportiste. Ugosti cijeli svijet i obasja lice olimpijskim plamenom. Diviše se svakojaki meridijani njenoj ljepoti, otvorenosti i srdačnosti. Osvanu na naslovnicama prekookeanskim. I k’o da nekom to ponovo zasmeta, pa u inat zapali plamen razdora i mržnje. I ponovo se na kartama povlačiše crte i granice, a olako zaboraviše sudbine onih koji su to isto radili prije njih.

Krenuše na Bosnu sve raspoložive sile tame i propasti. Slijepe od neznanja, lakomislenosti, gluposti. Takve i završiše. A ova zemlja ustade opet, onako ranjena i klimava, obrisa prašinu i krenu dalje pod svojim imenom i krovom. Pa, kako, bolan, nema Bosne?!  

 

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Visoko u Osmanskom carstvu do 17. st.

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Visoko u Osmanskom carstvu do 17. stoljeća

Turizam, tradicija i jos ponešto

Srednjovjekovni grad Visoko prvi put se spominje 1355. godine u povelji kralja Tvrtka I. Pojam grada u srednjem vijeku podrazumijevao je glavni trg gdje su se razmjenjivale potrepštine ali i razmjena plemenitih metala iz rudnika u svojoj blizini. Bio je i središte urbanog razvoja gdje je u mjestu Mile, današnji Arnautovići bilo sjedište crkve sv. Nikole, grobnog mjesta bosanskih vladara, ali i mjesto gdje se stanak okupljao.  Stjepan II Kotromanić je u Visokom, vladarskom mjestu i središtu bosanske države, izdao više povelja. Arheološka istraživanja pokazuju da je Visoko od prvih dana bosanske države bilo vrlo značajan upravni centar. Podgrađa ispod Visokog prvi put se spominju 1362. godine, ali se može zaključiti da je ovo mjesto postojalo i prije. Već tada je u Visoko pristizalo sve više dubrovačkih trgovaca a vremenom će postati i trg. Tome je doprinio prvenstveno geografski položaj, potom povoljne saobraćajne i privredne okolnosti

Kada govorimo o gradu Visoko i o tome kada dolazi pod Osmansku vlast, treba istaći da su Osmanlije nakon smrti Sandalja Hranića 1435. godine, provalile u srednju Bosnu, porušivši više manastira i crkava. Tom prilikom osvojeno je nekoliko tvrđava među kojima i Vrhbosna, gdje je 1436. godine prenijeto i namjesništvo. Iste godine osvajena je Srebrenicu i Zvornik, te je vjerovatno tada i Visoko bilo pod vlašću Osmanlija. Poznate su dvije vakufname iz 1477.  i 1526. godine. Po prvoj Visoko je selo, a po drugoj kasaba sarajevske nahije. U toj najranijoj fazi vlasti, Visoko nastavlja da živi svoj raniji život, gotovo netaknut u privrednom i društvenom pogledu.

U formiranju grada Visokog orijentalno – islamskog tipa, veoma značajnu ulogu je odigrao bosanski namjesnik Ajas-paša, koji je dao podići komplekse građevinskih objekata koji su činili jezgro novog grada. Sagradio je most na rijeci Bosni, mnoge trgovačke dućane i javna kupatila. U XV stoljeću podigao je zaviju, vjerovatno u periodu između 1485. i 1489. godine,  služila je sličnoj svrsi kao i imareti tj. javne kuhinje. Ajas-beg je također uvakufio jedan hamam, više dućana i bostan u Visokom.

U XVI stoljeću dolazi do stabilnijeg uticaja na kulturu i način života u Visočkoj nahiji. Glavni činioci u razvoju kulture u Visokom su bile džamije  i njihovi službenici. Doprinos orijentalnoj kulturi dao je i Nasuh Matrakči koji je živio u Visokom početkom XVI stoljeća. Političke prilike su također djelovale kod razvoja grada, te nakon bitke na Mohaču 1526. godine  i pomjeranjem osmanskih granica na sjever stvorit će se uslovi za stabilizaciju razvoja grada. U tom će periodu ujedno i dostići status kasabe. Prva podignuta džamija je Šerefudinova, nazvana po osnivaču,Alaudinu, sagrađena je između 1516. i 1524. godine, a oko nje je time i nastalo prvo muslimansko naselje.  Prema Kreševljakoviću najstarija džamija u Visokom je u Perutac mahali i sagradio ju je hadži Ibrahim, a poslije nje je Šerefudinova džamija, neisključujući i suprotnu mogućnost.. Godine 1526. podignuta je i prva osnovna škola u kojoj su muslimanska djeca dobivala osnovna znanja. Podigao ju je Mustafa, sin Ishakov, zvani Muslihudin Čekrekčija.  U ovoj školi djeca su učila arapski jezik i pravilno učenje Kur’ana. Ova škola je prva organizovana škola institucionalnog tipa u našim krajevima. Mahala Čekrekči Muslihudina sagrađena je uz samu školu. Prvi objekti nakon Osmanskog osvajanja sagrađeni su oko Ajasbegovog hamama, tu se nalazi i čaršija te dućani.. Proces razvoja Visokog nastavlja se i u XVII stoljeću gdje je stabilizacijom vlasti počeo da se širi sam grad. Počele su se graditi nove gradske četvrti, najveća je bila mahala Alaudinove džamije, formirano u blizini istoimene džamije koju je sagradio Alaudin Šerefudin. Džamija je sagrađena između 1540. i 1570. godine. U periodu između 1570. i 1604. godine sagrađena je mahala Piri-paše. Osmanlije su u Visokom promjenili konfesionalnu strukturu čime su stvoreni uslovi za širenje i uspon kulture, a kršćanska kultura se polahko počela sužavati.. Treba istaći da je razvoj kulture tekao uporedo sa razvojem gradova.

U Visokom veliki značaj ima prerada stočnih proizvoda, prvenstveno prerada kože, odakle su se razvili kožarski, sarački, krznarski i obućarski zanati. Koliko je važan bio zanat vezan za kožu govori i postojanje mahale tabaka Murevveta, koja je formirana prije 1570. godine, pored nje mnoge mahale su nosile ime po zanatima. Tabaci su bili najbrojnije zanatlije u Visokom, njihov kapacitet je bio iskorištavan kada se u Evropi pojavila velika potražnja za kožom, nakom čega će raditi i na izvozu. Visoko se razvijalo i kao tržišni centar, te se nalazilo na raskrsnici važnih promentica. Dolinom rijeke Bosne povezivala se sa Panonijom a drugi sa ušćem Neretve dalje prema Ugarskoj. Uz to rudarska središta su bila u neposrednoj blizini preko čega je išao promet preko kojeg se uvozila roba iz Venecije, Dubrovnika i drugih gradova.

Visoko je dolaskom Osmanlija izgubilo svoj značaj koji je imalo za vremena srednjovjekovne Bosne. Sada ono biva u zaleđini događaja, a centralne stvari se prebacuje u Sarajevo. To je sa jedne strane pozitivno tek toliko da Visoko ne trpi upade i nema toliku bitnost kao što ima Sarajevo, pa se s tim u vezi i manje iscrpljuje ekonomski i vojno. Nije središte događaja i puteva pa je manje upada na teritorij i manja je vjerovatnoća uništavanja grada. Negativan faktor je što ne uživa značaj koji bi doveo do još većeg razvoja grada kako kulturno, urbano i privredno tako i socijalno i demografski. Ipak, pošto se Visoko nalazi nedaleko od Sarajeva, time su i određeni putevi usko vezani za Sarajevo čime je dobio na značaju i izgradnji. Usponom Osmanskog Carstva dolazi do uspona i gradova, koji su politiku Porte uvijek preživljavali kroz razne poreze i namete. Zato i grad Visoko svoj razvojni put prati linijom razvoja čitavog Carstva, kao neodvojive cjeline unutar mnogih promjena.

Svoj razvojni put prati linijom razvoja čitavog Carstva, kao neodvojive cjeline unutar mnogih promjena.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Tradicionalna soba nas sjeća na druženja, ispijanje kahvi i sijela kojih je sve manje

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Tradicionalna soba nas sjeća na druženja, ispijanje kahvi i sijela kojih je sve manje

Turizam, tradicija i jos ponešto

Pretežno svi znamo kako je izgledao život Bošnjaka u doba Osmanske vladavine, ali kako je  izgledala unutrašnjost osmanskih kuća? U nastavku teksta možete to i otkriti.

U doba Osmanlija, kuće su poprilično bile malih dimenzija, iako su bile male odisale su ispunjenim životom. Predmeti koji su se nalazili u njima davali su im poseban dašak života. Ono što je specifično za osmanske sobe jeste pretrpanost stvarima koji su se nalazile u njoj, ali možemo reći da su bile pretrpano složene. Svaka stvar je imala svoju odgovarajuću ulogu, i davala je poseban ukras sobi. Osmanlije, tokom objeda, nisu koristile  klasične stolove za jelo, već siniju (niski stol) koja je okruglog izgleda, i umjesto stolica sjeli bi na pod i objedovali. Materijal koji se koristio pretežno za predmete u sobi bilo je drvo, i sve je  pravljeno ručno.  Ispod prozora pretežno nalazila bi se sećija sa predivnim tkanim ukrasima koji su se protezali duž cijele sećije.  U ćošku sobe možemo vidjeti glinenu peć i na njoj lončiće u kojima bi se spremali Osmanski specijaliteti. Kao što smo i rekli sve je pravljeno ručno, pa čak i kolijevka u kojoj bi se smiještala beba. Pretežno tu kolijevku bi pravio otac za svoje dijete. Sada možete zamisliti koliko ljubavi je uneseno u taj rad.  Preko čitave sobe nalazi se ogromni ćilim sa bezbroj očaravajućih šara. Ćilimi su tkani ručno na posebnim spravama za tkanje, pretežno bi žene provodile dane i dane kako bi završile tkanje ćilima sa mnogobrojnim šarama. Ukrasi su pretežno bili u obliku šarenih cvjetova, ili čak paunova. Boje su pretežno bile upečatljive, i one su te koje daju poseban detalj sobi. Pored ogromnih drvenih ormara, nalazile su se i sehare u kojima su Osmanlije čuvale svoje dokumente, zlato, nakit i ostale vrijedne stvari. Naravno, mislili su i na zidove. Nije bila praksa da zidovi budu „goli“ u prostoriji, na zidovima mogu se primjetiti drvene police na kojima bi se pretežno postavljali đevđiri, tepsije i mnogobrojni ukrasi koji su imali svoju svrhu. Na samom vrhu zidova, bile su postavljane musandare (ograde uz ulazni zid sobe).

Osmanlije su poprilično voljele ukrašavati svoje domove u kojima su živjeli, neki bi mislili da je to malo i pretjerano, a neki da je potaman. Ono što je specifično za Osmanske sobe jesu njihove dimenzije. Jer zbog „skučenog“ prostora članovi porodice su imali više kontakta između sebe, druženja, ispijanje kahvi i sijela, a nažalost danas ti običaji polako kod nas izumiru.

Prilog pripremljen u saradnji sa Bosnaseumom.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture