Znate li šta je kraljica Katarina napisala u svom testamentu?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Znate li šta je kraljica Katarina napisala u svom testamentu?

Turizam, tradicija i jos ponešto

U svijetu obilježenom političkim i crkvenim pravilima, stalnim takmičenjima i borbama za vlast, žene su rijetko dolazile u prvi plan. Oni koji su vodili glavnu riječ bili su često proračunati, grubi, ambiciozni, nametljivi, ali i nezasiti borbe za moć i bogatstvo. Razmišljajući o takvom jednom periodu, postavljaju se pitanja o životu, o ljudskim odnosima, o sklapanju brakova, općenito razmišljamo o vrijednosti žene. Institucija braka je bila jako specifična. U Bosni u tom periodu nije postojalo posebno bračno pravo, nego se brak sklapao prema običajima i tradiciji. Nije postojao crkveni brak, niti je taj isti brak bio potčinjen crkvi, ritualima i pravilima.

To je bio „bogumilski brak“ i sklapao se prilično lahko. Mladoženja je tražio od mlade da mu bude dobra i vjerna. Žene se nisu uzimale zbog miraza, već zbog ugleda, časti, dobrote i ljubavi. Ipak, takvi brakovi sklopljeni iz dobrote i ljubavi nisu bili dugotrajni, pa su se neki vladari ženili i po nekoliko puta iz opet nekih drugih razloga koji baš i nisu imali veze sa dobrotom i ljubavi. Sa druge strane je ipak bila rimokatolička crkva koja ovakve brakove nije priznavala kao validne jer su sklapani na krivovjeran način. I to je jedan od razloga zbog kojih su se vladari razvodili i ponovo ženili kako bi za taj novi brak dobili papin blagoslov. Jedan od takvih brakova je bio i brak lijepe Vojače i kralja Stjepana Tomaša, koju je on ostavio kako bi se oženio kćerkom vojvode Vukčića, Katarinom.

Tada na scenu nastupa dobro odgojena Katarina, koja je uvijek bila uz svog muža i pratila ga na svim putovanjima. O svim prilikama u kojima se našla kraljica Katarina pisali smo ranije. U ovom tekstu se želimo dotaći onoga što je kraljica u svojoj bolesničkoj postelji napisala u svom testamentu. Postavlja se pitanje da li je taj testament vjerodostojan i da li se općenito jedna država može oporučiti.  

Kraljica je u svom testamentu napisala da svoju državu ostavlja svojoj djeci ukoliko ih pronađu i ako prihvate ponovo vjeru svoga oca, a ukoliko se to ne desi svoje kraljevstvo ostavlja Svetoj stolici. U tekstu romana „Katarina kraljica bosanska“ govorilo se više o kraljičinom testamentu. I tako je pisalo, da u posljednjoj noći života kraljice Katarine, na vrata njenog novog doma dolazi važan gost, general don Francisko. General je pripadao dominikanskom redu i važio je za jednog vrsnog teoretičara međunarodnog prava.

Neobično je to što je baš neko ko je bio pripadnik dominikanskog reda bio uz kraljicu u njenim posljednim trenucima, umjesto da to bude neko od franjevaca sa kojima je kraljica bila zaista bliska u svom stvarnom životu. U romanu se spominje kako je general Francisko kraljici kao dar poslao ribe za večeru i kasnije joj donosi njenu autobiografiju odnosno njen testament na potpis. Ķraljica je bila ponekad svjesna, ponekad bi potpuno odlutala u razmišljanjima, ali je otkrivala svoj život kraljice nesretnog i progonjenog naroda ali i patnju majke koja je bila razdvojena od svoje djece.

General Francisko je istakao da potpisivanjem testamenta Bosna postaje vlasništvo Rimske crkve, pri čemu mu je kraljica odgovorila sljedećim riječima: „Ne, uzoriti generale! Ja nemam pravo na to! Kruna, mač, plašt, pa to su predmeti, ali u slučaju o kojem vi govorite… i kako ga prikazujete, to nikako ne znači, to mogu potvrditi samo velike bosanske vojvode…velike vojvode… I stanak bosanski!“

Još jednom isti ovaj stav kraljica Katarina ponavlja, kada joj general spominje kada je njen sin prešao na islam. „Zašto mi sina spominjete i Bosnu; ni njemu ja Bosnu ne mogu pokloniti, ni prijestolje u njoj ne ide to…Bez stanka bosanskog, bez pristanka vojvoda bosanskih, nikako ne ide. Ne mogu mu ja dati Bosnu.“

Čitajući ove riječi čovjek bi pomislio da je državu tako lahko pokloniti, da je država poput nekog lijepo zapakovanog dara koji samo treba uručiti onome kome želimo. Međutim, nije to tako lahko izvesti. Državni sabor je bio jedina nadležna institucija u bosanskom kasnom srednjem vijeku koja se i bavila ovakvom vrstom pitanja. Taj državni sabor Bosne odnosno Stanak je bio apsolutno nadležan za pitanja koja su se ticala izbora novog vladara, uzimanja državne teritorije i općenito se bavio vanjskom politikom zemlje.

Zanimljivo je da nakon 1463. godine i pohoda sultana po Bosni ova institucija nije više ni postojala. Na kraju, niko ne bi mogao ni garantovati Sigismundu da će jednog dana zaista doći do kraljevskog trona, jer se on nije naslijeđivao ni po principu primogeniture, ni po principu seniorata.

Naslijeđivanje po principu primogeniture bi značilo da najstariji sin naslijeđuje svog oca na prijestolju, dok princip seniorata kaže da nakon smrti kralja na njegovo mjesto dolazi najstariji član porodice. Interesi i raspoloženje bosanskog plemstva u datom trenutku su bili ključni faktori za izbor novog kralja, ali naravno sve to bi bilo urađeno kroz instituciju Stanka.

Ako se ponovo vratimo na testament bitno je istaći da kraljica Katarina nije bila posljednja bosanska kraljica. Poslije nje je bila i kraljica Mara ili Jelena, a ona nikome nije ništa oporučila. Ime posljednje bosanske kraljice Mare ili Jelene svjesno je potirano pa se Katarina navodi kao posljednja bosanska kraljica. Djelimično bi bio i razlog što bi kao posljednja bosanska kraljica imala pravo na odluku da Bosnu daruje papi u vlasništvo, ukoliko njena djeca ne ustraju na putu vjere njihovog oca. U ovom dijelu se postavlja pitanje čak ukoliko se jedna država od strane kraljice umjesto njenih državnih institucija može dati u nasljedstvo zar to onda ne bi trebala učiniti posljednja bosanska kraljica, a to bi svakako bila Mara.

Nakon smrti svojih muževa obje kraljice su postale udovice, što ih odmah čini bivšim kraljicama, a nakon smrti kralja Stjepana Tomaševića nije izabran novi kralj, tako da nije bilo ni nove kraljice. Princ Sigismund je  boravio u osmanskoj državi i kako kažu uživao veliku naklonost sultana Fatiha i bio na funkciji bega u jednom od sandžaka. Kako ni Mara ni Sigismund nisu testamentom sultanu darovali državu, iako je on veći dio i posjedovao, dokazuje se da kraljica Katarina nije bila posljednji legitimni predstavnik Bosne. Ova činjenica o jedinom zakonitom predstavnjku dodatno pruža mogućnosti za raspravu o kraljici Katarini.

Niste ni svjesni veličine svoje odluke, svoga krupnog djela, svog jedinstvenog poteza perom. Možda sad potpis ne vrijedi mnogo, ali vremenom…“

Bile su riječi generala Francisk upućene kraljici Katarini. I sama ova sintagma ali vremenom pruža postavlja dodatna pitanja. Šta je to što će se desiti vremenom i zašto je on morao da ubjeđuje kraljicu da stavi taj jedinstveni potez perom?

Takoder je čudna i činjenica da je Katarina ispisala svoj testament pet dana prije svoje smrti u 54. godini. U prijepisu dokumenta stoji da ga je pisala zdrava i pri čistoj svijesti i pameti. A odavno je svakako uvriježena činjenica da je kraljica duže vrijeme bila na bolesničkoj postelji, pa je zbog toga i potpisala testament nakon čega je ubrzo i umrla.

Međutim, treba se opredijeliti za jednu opciju ili je bila teško bolesna ili je bila zdrava i pri zdravoj pameti kada je pisala testament. Nakon potpisivanja testamenta papa Alexandar VI je preuzeo dokument. Papa je u tom periodu bio poznat kao neko ko je sve poslove koje je radio podređivao svojim ličnim interesima, pa je važio za jednu jako nemoralnu osobu.

Zanimljivo je da nikada nije pronađen originalan dokument. Postoji prijepis ali se sumnja u njegovu istinitost. Proteklo je nekoliko dana od potpisivanja testamenta do trenutka kada je tadašnji kardinal Borgia  pred papu izveo neke kraljičine dvorjane. Tada papa govori kardinalu da taj testament čuva u arhivu svog ureda. Kardinal je tako i uradio, te ga je naknadno i prepisao u knjigu papske riznice i na kraju taj prijepis je i potpisao zajedno sa svojim saradnicima.

I ovi postupci dovode do određenih pitanja. Koliko je u suštini trajalo tih nekoliko dana i šta se dešavalo u tom vremenskom periodu od nastanka testamenta do prijepisa teksta u registar? Jer kada se sve to izdešavalo, kraljica više nije bila tu kako bi mogla potvrditi istinu. Na kraju, kako vjerovati u taj prijepis ako se kardinal Borgija navodi kao osoba sa sumnjivim radnjama, te se i postavlja ono suštinsko pitanje zašto nema originalnog dokumenta.

 

Testament kraljice Katarine zaista ostavlja prostor za mnoge rasprave. Ono što je zanimljivo, jeste da je još bilo preživjelih iz dinastije Kotromanića od kojih niko nije oporučivao državu, a pogotovo to nije učinila ni kraljica Mara ili Jelena. Također, potrebno je istaći da ni stanak nije zasjedao od 1463. godine tako da nije bilo ni mjerodavne institucije koja se mogla baviti takvom vrstom državnih pitanja. Godina koja se stalno spominje je 1463., a nakon te godine obje kraljice su bile udovice, te su kao takve mogle biti samo bivše kraljice. Novi kralj se nije mogao ni izabrati, pa prema tome nije bilo ni nove kraljice.

Žena nije mogla biti u potpunosti vladar i vladati poput kralja, tako da ni sa te strane nije mogla ostaviti nikome državu. Vladavina žene u tom periodu je bila interregnum,  odnosno, produžetak vladavine njenog kralja. Problem predstavlja i nestanak originalnog dokumenta pa se s toga ne može uraditi ni detaljna analiza.

Bez obzira na sva dešavanja, političke zavjere i preplitanja, kraljica Katarina je do svoje smrti sačuvala dobrotu i plemenitost. U svom narodu je bila i ostala zapamćena kao dobra kraljica koja je podnijela mnogo boli i kao žena i kao kraljica, ali najviše i kao majka. Ostala je bez svega što je imala, bez muža i djece, a utočište je morala pronaći van svog dvora.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Ima Konjic nijeme svjedoke i vijesnike bogate historije ovog kraja

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Ima Konjic nijeme svjedoke i vijesnike bogate historije ovog kraja

Kada govorimo o srednjem vijeku prva stvar koja nam padne na pamet su sigurno stećci, koji predstavljaju obilježlje Srednjevjekovne Bosne i možemo sa sigurnošću reći da oslikavaju tadašnji život. Stećak je vrsta kamenog nadgrobnog spomenika. Sam naziv potječe od glagola stajati. Pored Bosne i Hercegovine stećke još možemo pronaći i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnog Gori.

Što se tiče Bosne i Hercegovine par najljepših se može vidjeti u Konjicu. Nekoliko spomenika iz Lisičića i Ostrošca je preneseno u Konjic, u park ispred Repovačke džamije. U centralnom dijelu tog parka nalazi se travnjak na kojem je postavljeno pet stećaka. Stećci su preneseni sa različitih lokaliteta, najviše ih je preneseno sa nekropole Gošića han. Jedan je prenesen sa lokacije Memidžanovo groblje dok je drugi pronađen osamljen nadomak željezničke stanice u Lisičićima. Svi su napravljeni od kamena vapnenca, dobro su obrađeni i očuvani. Ono što je najzanimljivije su ukrasi koji nam govore dosta stvari o tadašnjem narodu, a ovi stećci su ukrašeni sa svih strana.

Na osnovu tih motiva možemo saznati dosta stvari, od toga kako se lovilo, preko odjeće koja se nosila, do toga kakav je odnos bio između žene i muškarca. Ovih spomenika je u našoj zemlji sve manje, nagriza ih vrijeme ili ih jednostavno uništavaju u građevinarstvu, pa zbog ovih razloga vlast je morala da ih zaštiti.  O motivima koji se mogu vidjeti na ovim stećcima bi se moglo pisati danima ali bi opet bilo nedovoljno jer to je nešto što morate vidjeti kako bi mogli razumjeti njihovu poruku. Planirano je da se nominuju za upis u listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a, što nam samo potvrđuje njihovo duboko simboličko i historijsko značenje.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Kraljica Katarina, tragična heroina ili samo jedna obična kraljica

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Kraljica Katarina, tragična heroina ili samo jedna obična kraljica

Položaj žene u društvu se mijenjao onako kako su se mijenjala i vremena. Žene u srednjem vijeku su imale različite uloge. Mogle su biti supruge, majke, kaluđerice,  a neke su žene zauzimale više društvene položaje, kao na primjer kraljice. Otkako postoji svijet postoje i muškarci i žene. Muškarci su uvijek imali istaknutu ulogu u društvu, a žene su bile u sjeni, naizgled nevidljive, često zalog za mir i sredstvo razmjene. Bez obzira da li su plemkinje ili “obične” žene, one su smatrane očevim, ali i muževim vlasništvom.

Prava žena su se razlikovala ovisno o klasnoj pripadnosti i bračnom stanju. Žene u tom periodu nisu imale pravo na udio u vlasti, uskraćeni su im obrazovanje i sve javne funkcije, a njihov jedini zadatak je bio da se posvete domaćinstvu.
Kao takve žene nisu imale pravo glasa. Zamislite kako su tek birale svog supružnika. Brak kao temelj društva i tada je imao važnu ulogu. Brakovi su unaprijed dogovoreni, a žene postaju vlasništvo muškarca, bez prava na glas, jer kako su tada govorili jedina dobra žena je tiha žena. Žena ne smije ništa odlučivati jer ko bi to oženio ženu koja je pametnija od muškarca.

Zamislite sada period srednjeg vijeka, velike dvorce, odaje, sluge, blještavilo zlata, ali i svih pogodnosti koje donose novac i moć. Zamislite besprijekorna odijela, velike i duge haljine i skupocjeni nakit. I zamislite jednu ženu. Ženu koja je došla u taj neki dom bez da je to izabrala, bez da je to željela. Ženu koja se mora izboriti za svoje pravo glasa, svoj položaj, poštovanje, ali i svoju ljubav.
Jedna takva je bila i naša kraljica Katarina, žena kojoj je život uzeo sve, ostala je bez muža, djece i domovine. Doživjela je sudbinu svog naroda i svoje obitelji, te je za spas tog istog naroda krenula u izbjeglištvo.

U onom istom srednjem vijeku nije bilo lahko biti žena, pogotovo ne na dvoru. Koliko god se nama činilo da su živjele u sjaju i blagostanju, da su cijenjene i uvažavane, nije bilo lahko biti žena sa kraljevskog dvora. Mnoge od njih nisu znale šta je to ljubav i sloboda. Stupale su u brak iz političkih i društvenih razloga. Tako je bilo i sa našom kraljicom Katarinom. Njen brak je bio garancija za mir između njenog oca Stjepana Kosače i budućeg muža Stjepana Tomaša. Za tadašnje prilike udala se prilično kasno, jer je njen otac odbijao prosce sve dok se nije pojavio neko dovoljno ugledan za njegove interese. Neko poput bosanskog kralja. Katarinin brak je trebao napraviti politički balans na ondašnjim prostorima. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom odredu u dvoru na Mihodražu. Kao dobro odgojena plemkinja u brak je unijela dobrotu, skrušenost i poniznost. Svog muža je pratila na svim putovanjima i zajedno su podigli mnoge crkve, među kojima je i Crkva sv. Katarine u Jajcu.
Tadašnji život kraljice Katarine je bio u sjenci dva moćna muškarca, njenog oca i njenog muža, te zbog toga i nema mnogo podataka o njenoj vladavini. Postoje samo priče i legende koje kažu da je mnogo voljela svoj narod. Žene je učila kućanskim poslovima, a najviše lijepom vezu.
Jako mlada, u svojoj 37. godini je postala udovica sa dvoje djece, sinom Sigismundom i kćerkom Katarinom.
Stjepan Tomašević, sin Stjepana Tomaša i Vojače, priznaje Katarinu kao kraljicu i svoju majku. Kraljici Katarini predstoje teška vremena. Nakon ispraznih obećanja i sporazuma, Sultan kreće u pohod na Bosansko  kraljevstvo.

Bobovac je brzo pao u ruke Osmanlija. Tadašnji kralj Stjepan Tomašević se nalazio u Jajcu, ali nakon što je uvidio da se tu ne može dugo kriti odlazi u Ključ. Nakon vremena provedenog u Ključu, nedostatku oružja i hrane, kralj odluči da se preda pod uvjetom da mu sultanova vojska garantuje život. Međutim, kralj biva pogubljen u Jajcu 1463. godine. Dok je osvajana Bosna kraljica Katarina se nalazila u Kozogradu. Kada je čula za prilike koje su pogodile njen narod odlučila je da krene prema jugu do Konjica, a zatim prema Dalmaciji. U jednoj povorci je išla kraljica sa pratnjom, a u drugoj su bila njena djeca. Kasnije se ta odluka ispostavila pogubnom. Neprijateljska vojska je zaustavila povorku u kojoj su bila njena djeca i zarobili su ih. Kraljica je to saznala kasno, tek u Dubrovniku. Kao i svaka majka i kraljica se nalazi u velikom bolu zbog svoje djece, ali i nesreće koja je zadesila njen narod. Pati i kao majka i kao kraljica. Dugo je pokušavala saznati nešto o svojoj djeci, ali je sve bilo bezuspješno. U tim nemirima kraljica odlazi u Dubrovnik gdje očekuje da će pronaći pomoći i ruku spasa, ali Dubrovčanima nije odgovaralo da se kod njih nalazi kraljica propadnutog kraljevstva, a najviše su se plašili osvajačkog pohoda sultana Mehmeda II.
Kraljica odlazi u Rim gdje pronalazi utjehu u vjeri. Postaje članica III Franjevačkog reda i pomaže bolesnima. Sve te godine je provela u tugi i žalosti za svojom djecom i svojom domovinom. Tu saznaje da su joj djeca prevedena na islam. Kasnije će se saznati da je Sigismund postao Ishak-beg, zvani Kraljević i da je dobio manji begluk u Aziji. O njenoj kćerci Katarini historijski podaci ne postoje. Ni da li se udala, gdje je živjela, kako i gdje je umrla, ništa se ne zna.

U svim tim brigama, tuzi za djecom i domovinom, kraljica polahko pada na bolesničku postelju i izražava želju da napiše svoju oporuku. U oporuci je napisala da svoje kraljevstvo ostavlja svojoj djeci ukoliko ih pronađu i ako oni prihvate vjeru svoga oca. Međutim, bila je svjesna da se to možda neće nikada desiti te je stoga kraljevstvo ostavila Svetoj stolici.

Kraljica Katarina umire 5 dana nakon pisanja svoje posljednje želje, 25. oktobra 1478. godine.
Zakopana je u franjevačkoj crkvi Blažene djevice Marije Ara Coeli. Na njenom grobu je prikazan lik ponosne kraljice sa krunom na kojoj su se nalazili grbovi bosanske države i obitelji Kosača, a pri dnu je natpis napisan bosančicom.
Pobožna, umna žena, kraljica velikog srca ostavila je dubok trag među svojim narodom, a pogotovo među ženama.
Lik naše kraljice Katarine oslikava tužnu i tragičnu sudbinu mnogih žena koje su izgubile svoje muževe, svoju djecu, ali i svoju domovinu. Ostaje nada da se nikada ne ponove ovakva dešavanja i da nijedna žena ne osjeti patnju i bol s kojom se borila naša kraljica Katarina.

 

Autor: Amela Bogilović

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture