Kućno ognjište – simbol jednog vremena

Ognjište je bilo centralno mjesto kuće i porodice oko kojega se okupljala čeljad, gdje se razgovaralo i rješavali kućni problemi. Često se kaže ili smo imali priliku čuti:
„Neće me niko sa ognjišta protjerati!“, „Čuvaću svoje ognjište!“, „Vratiću se ja na didovo ognjište!“, „To je naše drevno ognjište!“

Kako stariš sve više kahvenišeš na stari tradiconalni običaj dok umačeš kocku u fildžan, zagrizeš, i pihneš

Pošto se kahva nikada ne pije na brzinu, da bi dugo ostala topla, stavljala bi se na mangalu, i tako ostajala topla, taman za srknuti i nakon sahat vremena. Nisam ja to nikada tako doživljavala dok nisam počela da ispijam dočekušu, razgovorušu, merakušu, doljevušu, potrkušu, dremušu, šutkušu, firkuša, ječmenušu, sakletušu, sikterušu, dibekušu, rastjerušu, krmeljušu.

Alipašina džamija kao odraz zlatnog doba islamske arhitekture i umjetnosti u BIH

Alipasina dzamija kao odrza zlatnog doba

I danas, kada prolazimo pokraj Ali-pašine džamije, možemo primijetiti kako je groblje nekada zauzimalo mnogo veću površinu nego što to čini sada. Danas se tu nalazi park, u kojem, ponegdje, iza žive ograde, izranjaju nišani, a kako objašnjava Mujezinović, metalna ograda koja je nekada okruživala i štitila groblje sada je zamijenjena živicom, ne smijemo zaboraviti ni to da je samo groblje nastalo prije Ali-pašine džamije, i da je tu bio sahranjen i njen osnivač Hadim Ali-paša.

Stari zeman i stare priče” O vremenu i običajima”

Stari zeman i stare priče. Bila su to neka dobra vremena, puna ljubavi, druženja i zajedničkog teferiča. I u prošlom vremenu živjeli su ljudi možda više osjećajniji, nego ovi danas. Danas živimo u vrijeme napredne tehnologije, koja nam umrtvljuje moždane vijuge.