Alipašina džamija kao odraz zlatnog doba islamske arhitekture i umjetnosti u BIH

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Alipašina džamija kao odraz zlatnog doba islamske arhitekture i umjetnosti u BIH

Kako navodi Behija Zlatar u svojoj knjizi Zlatno doba Sarajeva, džamije su imale višestruku ulogu u životu stanovnika Sarajeva, one nisu predstavljale samo mjesta na kojima se obavljala molitva, tu su se slušala različita predavanja, učenje Kur’ana, itd. Ali-pašina džamija izgrađena je 1560/1561. godine, po nalogu budimskog begler-bega i bosanskog sandžak-bega Hadim Ali-paše. (Kurto, 1997, 38) Kada počinje svoju priču o Ali-pašinoj džamiji, većina autora kaže kako je ona smještena na izrazito značajnoj i povoljnoj poziciji, na mjestu koje je bilo gusto naseljeno. U prilog tome govori činjenica da se na tom mjestu nalazila mahala, dakle, mahale su nastajale oko džamija, ljudi su koncentrirali svoj život oko džamija, koje su predstavljale svojevrstan centar, kako religijski, tako i društveni. Zanimljivo je to da se ova džamija nalazila na tadašnjoj periferiji Sarajeva (Zlatar, 1998, 181), dakle, nije izgrađena u onom dijelu grada koji je funkcionirao kao sami centar. 

Kemura Šejh Sejfuddin u svojoj knjizi Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, objašnjava kako je Hadim Ali-paša nekoliko puta bio namjesnik, nakon čega je do 1558. godine, kada i umire,  u Sarajevu živio kao umirovljeni namjesnik, a prije svoje smrti napravio je testament, u kome naređuje, da se načini jedna džamija na onome mjestu koje je on otkupio, i počeo bio materijal pribavljati. (Kemura, 1913, 271) Mehmed Mujezinović navodi kako se smatra da je Hadim Ali-paša rođen u Drozgometvi, a da je kao adžami-oglan odgojen u Carigradu. (Mujezinović, 1974, 402) Zlatar objašnjava da se u zapisima tadašnjeg sarajevskog sudije nalazi i Ali-pašina oporuka u kojoj se on izjašnjava o tome kako želi da kraj njegovog groba bude izgrađena džamija, i za tu svrhu je zavještao trećinu svoga imetka. (Zlatar, 1998, 18) Hadim Ali-paša je naredio i to da se preko puta džamije napravi musafirhana i imare, a njegova riječ je, kako objašnjava Kemura, ispoštovana, musafirhana i imare su izgrađeni, čime je, na neki način, Hadim Ali-pašina mahala obogaćena i upotpunjena, a kruna svega toga svakako je bila izgradnja džamije.

Opisujući dimenzije i tlocrt Ali-pašine džamije Nedžad Kurto u svojoj knjizi pod nazivom Sarajevo od 1462. do 1992., kaže: nad relativno malim prostorom, 9,4 x 9,4 m diže se kupola nad kriškastim trompama, neuobičajene visine od 15, 85 m do tjemena. (Kurto, 1997,38) Ono što Kurto izdvaja kao jednu od specifičnosti ove džamije jeste njeno vertikalno ustremljenje, vertikalna izduženost, koja neminovno podsjeća na konstrukciju kasnogotičkih katedrala. Ovdje možemo napraviti jednu zanimljivu paralelu i navesti neke od razloga tog vertikalnog ustremljenja, koji prevazilaze nivo arhitektonskog i ovosvjetovnog. Specifična aureola koja obavija Ali-pašinu džamiju kod posmatrača i posjetioca izaziva osjećaj da je smješten u jedan balon otrgnut od svijeta, udaljen od profanog historijskog i približen svetom sakralnom vremenu. I gotske katedrale izgledaju otrgnuto iz vremena, lebdeći iznad zemlje skoro nerealne, sa svim svojim lukovima i mnoštvom kula, gdje sve teže nebu i božanskoj svjetlosti koja ulazi kroz rozete i stvara plavičastu viziju božanske svetosti.

Džamija je na dosta prostranom zemljištu od klesanog kamena sazidana pod kubetom, sa kamenom munarom od koje je šerefe gvozdeno. Šestostrana kamena munara ima prečnik oko 2 m, njena visina je 31,60 m, a prigrađena je uz desni spoljni zid. Ulaz na munaru je postavljen u desnom uglu molitvenog prostora ispod mahfila. Baza munare je urađena u vidu kubusa poligonalne osnove. Prelaz sa baze na stablo munare je izveden u vidu trapezoidne prizme sa plitkim profilisanim kamenim vijencem. (Službeni glasnik BiH broj 2/06, 2005) Spoj stabla i šerefeta je izveden  obrađenim kamenim klesancima koji daju utisak čaše.  N. Kurto objašnjava kako se u tehnici izgradnje džamije može primjetiti kako su je gradili i primorski majstori, a neki od elemenata koji na to ukazuju su plastični friz slijepih arkada u unutrašnjosti tambura, tehnika zidanja centralnog dijela građevine malim kvaderima približno jednake veličine, te visina sofa koje su dignute od tla 55 cm- 1 lakat. (Kemura, 1913, 271) Svi gore nevedeni podaci govore u prilog činjenici da se ova džamija može svrstati u džamije klasičnog imperijalnog stila, ili, kako ga naziva Husref Redžić, klasičnog osmanskog stila. (Redžić, 1967, 16) On objašnjava da, ako bismo sa džamija ovog tipa na neki način uklonili cjelokupnu dekoraciju, ne bismo umanjili njihovu umjetničku vrijednost i postojanost koja proizilazi upravo iz snage i proporcionalnosti arhitekture, a sam oblik ovog tipa džamija nastaje kao rezultat potrage za najboljim rješenjem proporcijskih odnosa između zatvorenog kubusa i otvorenog ulaznog trijema. ( Službeni glasnik BiH broj 2/06, 2005)

U svojoj knjizi Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini Mehmed Mujezinović, u kontekstu Ali-pašine džamije, tj. mahale Ali-pašine džamije prenosi i tumači nekoliko natpisa, a to su natpis, tj. tarih iznad ulaznih vrata same džamije, natpisi na nišanima Šemsi-dede i Ajni-dede, natpis na nišanu imama šejha Mustafe,  zatim natpis na nišanu imama Ibrahima, te natpis na česmi Idadiji. Dimenzije kamene ploče koja se nalazi iznad ulaznih vrata džamije i na kojoj je isklesan stihovni natpis na arapskom jeziku, su 72 x 135 cm, a natpis je smješten u četiri polja i izveden kitnjastim ukrasnim đeli-pismom. (Mujezinović, 1974, 401) Natpis ćemo ovdje prenijeti u cjelosti jer nam nudi mnoštvo podataka o džamiji i njenom graditelju, što, između ostalog, i jeste cilj tariha koji je smješten iznad ulaznih vrata džamije, tj. iznad mjesta na kojem će se svako zaustaviti i pogledati u njega:

Njegova ekselencija Gazi Ali-paša podiže

U ime Boga dom dobrih ljudi.

Na svijetu nema sličnog hrama,

To je bogomolja istinske spoznaje, dom iskrenih vjernika.

Bog nam nadahnu njen kronostih:

Stjecište askota, dom onih koji Boga ljube. ( Mujezinović, 1974, 401)

 

Godina izradnje džamije je izražena u ebdžedu, tj. potrebno ju je izračunati iz brojčanih vrijednosti pripisanih arapskim slovima u natpisu, pa se nakon tog postupka dobije hidžretska 968. godina, što odgovara 1560/1561. godini, kada je izgrađena ova džamija.(Mujezinović, 1974, 401)Šemsi-deda i Ajni-deda se u narodnim predanjima opisuju kao šehidi i evlije, i kako navodi Vlajko Palavestra u svojoj knjizi Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine, prvi zvanični podatak o njihovim grobnim mjestima pronalazimo u jednom malo poznatom sidžilu sarajevskog šerijatskog suda iz 1715. godine navodi se da su u blizini džamije Hadim Ali-paše u Sarajevu pokopani dvojica evlija i to još od Fetha, a to su šehidi Ajni dede i Šemsi dede. (Palavestra, 2004, 101) Palavestra navodi i to da je narod posjećivao mjesto njihovog ukopa kao posebno i posvećeno mjesto, a dokument, tj. sidžil iz kojeg su dobiveni ovi podaci zapravo predstavlja molbu izvjesnog hadži Alije, sina hadži Mustafe Sarajlije, da mu šejh kaderija u Solunu izda dozvolu da vrši dužnost šejha među dervišima. (Palavestra, 2004, 101) Međutim, ono što se u kontekstu teme ovog rada izdvaja kao posebno značajno jeste da se u neposrednoj blizini Ali-pašine džamije nalaze grobovi takvih osoba čija se imena i danas poznaju i spominju, i čiji su grobovi obilaženi kao sveta mjesta. Ova dva nišana prethodno su se nalazila u zasebnom turbetu, a sada se nalaze u dvorištu džamije.

Nišan Ajni-dede karakteriše turban nakšibendijskog reda i natpis u vidu pjesme na turskom jeziku uklesan na dvije strane nišana, napisan dželi-nesh pismom. (Mujezinović, 1974, 405) Natpis opisuje čistoću duše Ajni-dede, govori o njegovoj mučeničkoj smrti, o njegovoj pokornosti i snažnoj vjeri. Prvi stih glasi: O smrti. Jasno nam je da ovdje raspolažemo sa maksimumom estetske informacije na minumumu prostora, u svega dvije riječi u našu svijest je prizvano promišljanje karakteristično za svakog čovjeka, a to je razmišljanje o smrti i sukobljavanje sa tim trenutkom. Dakle, pored jasne historijske vrijednosti koja ujedno naglašava i podcrtava vrijednost i izuzetnost Ali-pašine džamije i groblja koje se nalazi uz nju, ovi natpisi predstavljaju i značajno umjetničko, estetsko ostvarenje. Cjelokupni natpis sa nišana Ajni-dede glasi:

O smrti.

Vrata ovog dergaha su rajska vrata,

Jer tu počiva vladar carstva božije ugodnosti.

On je prijatelj njegovog veličanstva sultana

Kojeg je upućivao na propise o borbi. Fatiha,

Njegova ličnost, nastojeći da se odrazi,

U ogledalu boožije upute, sjedinila se s Bogom.

I njegova čista osoba je u grobu,

Jer je on umro u borbi mučeničkom smrću,

Srce, kada preletiš sedam nebesa,

Traži kronogram njegove smrti u moru božije milosti.

Godina 866. < (1461/62) (Mujezinović, 1974, 405)

 

Mujezinović objašnjava da je nišan Šemsi-dede po turbanu, natpisu koji je uklesan sa dvije strane na turskom jeziku u dželi-nesh pismu, sličan nišanu Ajni-dede, dakle, forma je ista, samo je sadržaj natpisa nešto drugačiji, iako i on govori o mučeničkoj smrti Šemsi-dede, o njegovoj vjeri, vrijednosti i pokornosti:

 

Palata ovog svijeta je nesigurna temelja,

Svako mirovanje na ovom svijetu je uzaludno.

Prispjevši počivalištu sunca znanja,

Ne odvraćaj svoje srce od njegovih otkrovenja.

S ovog položaja kojem hodočaste velikani svijeta,

Daje pouku mučenik najbolje vojske.

On je uistinu vladar izvidnice.

Njegova mazga je predvodila Fatihovu vojsku.

Pet stubova vjere daju kronogram njegove smrti:

Ta on je na putu mučeništva dao svoju dušu.

Godina 866. < (1461/62) (Mujezinović, 1974, 405)

 

Natpis na nišanu imama šejha Mustafe, također, šalje poruku da onaj koji prođe pokraj groba treba proučiti dovu za pokojnika. Natpis je napisan u stihovima, a posebno je zanimjiv stih: Ono što sam ja danas, ti ćeš biti sutra. (Mujezinović, 1974, 404) Tu vidimo jeste još direktnije „upozorenje“, svijest o smrti, a slične konstrukcije možemo naći i na srednjovjekovnim stećcima. 

I danas, kada prolazimo pokraj Ali-pašine džamije, možemo primijetiti kako je groblje nekada zauzimalo mnogo veću površinu nego što to čini sada. Danas se tu nalazi park, u kojem, ponegdje, iza žive ograde, izranjaju nišani, a kako objašnjava Mujezinović, metalna ograda koja je nekada okruživala i štitila groblje sada je zamijenjena živicom, ne smijemo zaboraviti ni to da je samo groblje nastalo prije Ali-pašine džamije, i da je tu bio sahranjen i njen osnivač Hadim Ali-paša. 

Posljednji natpis o kojem ćemo ovdje govoriti jeste natpis na česmi Idadiji. U ovu česmu voda je dovedena, kako je zabilježio Hamdija Kreševljakoviću oktobru 1874. godine,  česma je tekla na dvije lule, a pred njom je bilo kamenito korito. (Kreševljaković, 1991, 141) Od cjelokupnog natpisa je sačuvano samo nekoliko stihova:

 

Hilmijo, čestitah (izgradnju česme) mojim potpunim tarihom:

Dođite, žedni, potekla je česma Idadija.

(Godina 1291).< (1874) (Kreševljaković, 1991, 141)

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Stari zeman i stare priče” O vremenu i običajima”

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Stari zeman i stare priče ” O vremenu i običajima”

Turizam, tradicija i jos ponešto

Stari zeman i stare priče. Bila su to neka dobra vremena, puna ljubavi, druženja i zajedničkog teferiča. I u prošlom vremenu živjeli su ljudi možda više osjećajniji, nego ovi danas. Danas živimo u vrijeme napredne tehnologije, koja nam umrtvljuje moždane vijuge.

Valjda sa tim i onim što nas okružuje, zamrli su nam osjećaji za nas same, a kamo li za okolinu.Možda neko pomisli i kaže, što baš o njima da se govori, bili su primitivni, neprosvjećeni i neobrazovani, ti naši preci. Za neke jesu, ali i danas znamo se onako sjetiti njihovih mudrih riječi i savjeta. Bili su druželjubive i vesele naravi, a ne kao sad, ne znamo prvom komšiji ime.

Naše nane su tako lijepo izgledale u tim dimijama i bluzama kako se tad zvalo odjeća „na par“ ili „na kat“ sa šamijom na glavi. Zimska sjela u to vrijeme bila su posebna, kad se sumiraju priče šta i kako je ko doček’o zimu.

Znali su čitavu noć divaniti o raznim problemima u tom zemanu, pa čak i hoće li biti dovoljno žita da se prehrani familija, drva za ogrijev i sijena za blago?! Zimski dani su bili kratki i do ikindije se namiri konak, nanesu drva, nacijepa triješća i ostalo, a onda se oko akšama upali fenjer i grupice ljudi prtili bi snijeg, išli bi kod komšija na sijelo.

Naveče na čuvenim sijelima zapjevala bi se i koja sevdalinka, vrsta pjesme koja je oslikavala naše bosansko stanje, bosansku dušu, uz koju se sjelilo, teferčilo do kasno u noć.

Pričale su se stare priče, doskočice i šale. Na sjelima starije žene su tkale ćilime na stanu, plele čarape, prele vunu, vezle šarenim koncima po leakrilu i šifonu, potom kerale, heklale itd.

Dok bi u susjednoj sobi ljudi, njihovi muževi …kapali se, igrali prstena ili kartali.

AUTOR

Hasan Keranović

macanovici.net

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Bosanski Petrovac – Rajska dolina ispunjena čarolijama netaknute prirode izrodila je neke od najvećih bh ličnosti

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Bosanski Petrovac - Rajska dolina ispunjena čarolijama netaknute prirode izrodila je neke od najvećih bh ličnosti

Patuljak nam je kao klincima pričao o rodnom grad pisaca i umjetnika u kojem su nastajale inspiracije za djela koja su ih učinila vječnim

Mapiranja kulture nisu samo puka razgledanja spomenika i fotografisanje istih. Tu su u pozadini, duboka istraživanja o historiji i znamenitostima tog mjesta, koje traju satima i danima. Kaže Ibn Batuta: „Putovanje Vas prvo ostavi bez riječi, a onda Vas pretvori u pripovjedača“. Upravo to se mi i trudimo da uradimo. Da pripovijedamo o tim lokacijama. Budimo ponosni na našu historiju, na naše ljepote i na naše znamenitosti.

Budimo ponosni i na naše pisce i slikare. Sjetimo se da su najljepša djela Ahmeta Hromadžića, Skendera Kulenovića, Jovana Bijelića i Mersada Berbera počinjala i nastajala tu u gradu punom šarma i toplih ljudi koji su nastavili sa suživotom.

Upravo ti pisci i slikari inspirisani ljepotama i šarmom prirode su stvarali svoja djela koja ih učiniše vječnim. Svima su nama, još kao klincima, Patuljci inspirisani Bosanskim Petrovcem uljepšali djetinjstvo i pričali priče iz zaboravljene zemlje. Opisane onako kako je to i moguće vidjeti u okolini Bosanskog Petrovca. Možda će mala doza sličnosti sa istim se naći i ovdje, ali to je ta Zaboravljena zemlja gdje Zlatibor živi.

Za razliku od Sunčana i Pahuljice petrovčani znaju da postoje i druge zemlje i nažalost ih muči čežnja za daljinom i nedokučenim tajnama šta će biti ako pobjegnu od rodne grude. Da odu u svijet gdje će ih mučiti nostalgija i gdje neće biti zadovoljni, bezbrižni i slobodni kao ptice.

Mi Bosanci i Hercegovci živimo u zemlji punoj ljepota i šarma. Iako BiH nudi niz avantura možemo ih imati jedino ako hodamo otvorenih očiju jer vrijeme je kao brzi voz iz kojeg ne možeš iskočiti, niti se vratiti unazad. A kad smo već kod voza. Tamo negdje 12 km iznad Bosanskog Petrovca u sjenkama borova, u krilu planine, tamo je voz, ali onaj koji ima malo drugačiju historiju. Skriven u dubinama gdje kuckaju djetlići i prikradaju se iz gustih čestara divlje zvijeri. Tamo iznad njega prkosnog u granama se igra vjetar.

Ko u tu planinu zaluta imat će šta i vidjeti. Jer to je najčudnija planina na svijetu. To je planina koja krije Titov voz. Da, zeleni voz imena Proleterka koji je u vrijeme njemačke opsade uredno operirala prugama ex Yu koje nisu bile pod opsadom i nastanila se tu. Baš tu na Oštrelju, koji je bio označen crvenom bojom – nije u funkciji duboko u šumi, a opet tako primamljivo za znatiželjce. Voz je tu decenijama, a od prije par godina tačnije 2013. je proglašen i nacionalnim spomenikom. Upravo je taj voz jedan od simbola i turističkih potencijala koje nudi Bosanski Petrovac.

Rodni grad pisaca Skendera Kulenovića i Ahmeta Hromadžića, te slikara Jovana Bijelića i Mirsada Berbera nudi još mnoštvo znamenitosti. Među znamenitostima kojima se petrovčani ponose je i Muzej Jovana Bijelića. Sudbina se poigrala sa Jovanom tako da je i pored jake želje svoga oca da postane svećenik on otišao u drugom smjeru. I uistinu nije pogriješio.

Danas u centru svog rodnog grada ovaj umjetnik ima i muzej, a u muzeju se nalaze pored ličnih stvari i najznačajnije slike ovog slikara, kao i njegovih učenika. Ovaj muzej ne bi bio potpun da se u sklopu njega ne nalazi i bosanska soba. Onakva puna rahatluka u kojoj dominiraju daleko prepoznatljivi bosanskopetrovački ćilimi. To je zaštitni znak ovoga kraja i mještani se sve više vraćaju tkanju bosanskopetrovačkih ćilima. Njihovo isticanje vidljivo je svugdje od restorana, motela do prodavnica u gradu.

Grad smješten u zapadnom dijelu BiH između planina Osječenice, Klekovače i Grmeča kojeg čine prostrana polja je raskrsnica puteva Bihać-Jajce-Knin. U njemu su ispisane najsvjetljije stranice Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu. Izvršena je smotra najpoznatijih partizanskih-proleterskih jedinica, održana je Prva zemaljska konferencija Antifašističkog vijeća žena i Prvi kongres ljekara.

Sa Medenog polja poletjeli su prvi avioni Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Ime koje se svakako najviše veže za Narodnooslobodilačke borbe, a čija rodna kuća je danas pretvorena u biblioteku i muzej je Skender Kulenović. Muzej ima bogatu postavku ličnih stvari, zapisa, ordenja i knjiga jednog od sigurno najcjenjenijih pisaca BiH i Jugoslavije. U muzeju se nalazi i soba posvećena Ahmetu Hromadžiću.

Ima Bosanski Petrovac još atrakcija, ali vrijeme koje nam nije išlo u prilog nije dalo da na dan opštine prezentujemo runolist – rijetku i zaštićenu biljku, kao ni da obiđemo rodnu kuću Ahmeta Hromadžića, kao ni Stari grad Bjelaj, ali svakako da ćemo uskoro i o tim znamenitostima pisati.

Uživajte u insertima koje smo pripremili za Vas.

Mapa kulture se ovim putem zahvaljuje na učešću u mapiranju kulture Bosanskog Petrovca:

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Za dobru bosansku tradicionalnu poslasticu uvijek je potrebna dobra mjera, dobra tepsija i velika količina ljubavi

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Za dobru bosansku tradicionalnu poslasticu uvijek je potrebna dobra mjera, dobra tepsija i velika količina ljubavi

Turizam, tradicija i jos ponešto

Noć uoči Bajrama sve je spremno, kuća miriše na šerbe od kuhanog cimeta i karanfilića, bamiju, dolmu i pite, a na ofingerima vise ispeglane košulje što ti je majka spremila da u njoj odeš na Bajram – namaz, pa da te dočeka. Da te dočeka na pragu kuće da joj poljubiš staru ruku, onu ruku koju ćeš mnogo kasnije da nosiš ispod srca. Čekat će i tebe i babu da dođete da vam iznese bajramsku kafu. Uz tu bajramsku kafu iznijet će i baklavu. Baklava je tradiconalni kolač kako Balkana tako i Orijenta, koji se sprema upravo za bajramske praznike kod Muslimana, ali kako sam vremenom počela da se družim sa ljudima koji su druge vjerosposvijesti čula sam da u donjim djelovima Posavine, srednjoj Bosni i Slavoniji pripremaju je za Božiće. Negdje u 22-oj godini sam odlučila da prvi put napravim baklavu, naravno uz pomoć nane. Kupila sam posebne kore za baklavu, kojih ima negdje oko desetak, možda i više slojeva. Između tih slojeva dodavala sam nasjeckani orah. Poslije redanja slojeva i premazivanja, zamolili smo dedu da nam isječe poredane slojeve u tepsiji na kockice. Kasnije sam je stavila na pečenje na veoma niskoj temperaturi. Ono što sam morala da pazim, a čula sam da čitava ta baklava veže zapravo za agdu. Iskrena da budem, nisam je ja ni napravila, pripremila mi je nana rekla mi je da je to zapravo otopljeni šećer i voda, neki ljudi znaju da stave i malo limunovog soka. Sjećam se da sam prste polizala i prije dolaska Bajrama.


Ono što vjerovatno niko od nas ne zna za tradicionalne kolače ili bosanska jela jeste historija tih istih. Kako sam godinama istraživala o raznim kolačima tako sam i o baklavi. Čitala sam negdje da je porijeklo dolazi iz Armenije. Ono što je najljepše u svemu tome jeste da Armenija nije jedina zemlja porijekla, izgleda da baklave ima i u Grčkoj, pa tako imamo i Grčku baklavu. Pa ako negdje vidite baklavu sa filom bez slojeva nemojte ni trena posumnjati već se opustite možda osjetite dašak vjetra i osjetite se kao neka grčka boginja. Kako recepti vremenom napreduju i kako se kuharstvo usavršava danas možete naći različite vrste okusa baklava. Ali mi je veoma drago što u Sarajevu, Sarajevskim mahalama sa mirisom Bajrama dolazi i tracidija baklave. One nanine narezane na trokutiće, sa prelivenom agdom, koju pojedeš u slast. Onu koju pojedeš dok piješ šerbe od ruže. Ja se svaki put zaljubim u okus baklave, zaljubim se u svaku tradiciju, pa tako sam godinama zaljubljena u ovu bosansku. Nije samo baklava ona posebna, posebne su i tufahije, i hurmašice, i ružice, i kadaif. Za svaku od ovih poslastica potrebno je vrijeme. Svaka je posebna na svoj način. Ako pričamo o tufahiji, onda nas sve koji živimo u BIH asocira na oguljenu jabuku ispunjenu filom od oraha ili bademaukrašena tučenim vrhnjem, naravno ja uvijek pojedem fil, i tučeno vrhnje za svojih dobrih 24 godine nisam okusila tu oguljenu kuhanu jabuku. U Bosnu i Hercegovinu su je donijele Osmanlije, pa tako komotno mogu reći da su se zasigurno u životu najeli dobro kuhanih jabuka. Ja u Sarajevu nisam primjetila nijednog Arapa ili Turčina da jede tufahiju, vjerujte više sam primjetila da konzumiraju ostale poslastice. Tufahije vam je lakše pripremiti nego baklavu, barem po meni. Trebaju vam oguljene jabuke, dobar predmet kojim ćete izvaditi sjemenke, staviti ih u slatku vodu u koju ćete dodati malo limunovog soka. A za ukusni fil ćete uzeti margarin otopiti ga, izmiješati i dodati mljevene orahe ili bademe, malo mljevene kahve i istučeni bjelanjak. Jabuke napunite tim nadjevom, prelijete šećernim sirupom i vrhnjem i ono što je najednostavnije one se služe hladne. Eto možda sam vam pomogla ukoliko ne budete znali napraviti baklavu, možda vam sa tufahijama bude lakše da dočekate Ramazan ili Bajram, ili Božić.


Za dobru bosansku tradicionalnu poslasticu vam je uvijek potrebna dobra mjera, dobra tepsija i velika količina ljubavi. Sjetite se da tradicija živi sve dok vi živite, sve dok je njegujete i ne date joj da nestane. Sjetite se da vam možda prvi put ni bakvala ni tufahija, ni ružice neće ispasti onako kako su bile ukusne dok vas je nana nutkala da ih jedeš. Možda će biti teško dok se naučiš, ali sve vrijeme dok  učiš da vremenom čovjek kako vrijeme ide sve više ima vremena da proživljava sve ono što želi da proživi. Neću vam ostavljati recept za baklavu, ostavit ću vam dovoljno vremena da popijete kahvu sa svojim najdražim nanama, majkama, tetkama, komšinicama da vam ispričaju svoje tradicije i svoje recepte, svoje male začine koji uvijek dok jedete komad te poslastice vrate vas u djetinjstvo, pa vas čak i vrate dovoljno daleko da osjetite i dašak Perzije, i Istanbula, i Grčke, i Armenije, i to sve dok živite u Sarajevu. U Sarajevu u kojem sve kulture i sva jela postaju običaj i tradicija. Da je živite i proživite. A ja ću da trknem do Slatkog ćošeta na jednu baklavu možda nije kao nanina, ali je dovoljna da se nadišem lepeza emocija, da mi probudi sjećanja na djetinjstva, da se sjetim šta je blagodat življenja u Sarajevu.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Znate li kako izgledaju tradicionalne nošnje grada Mostara?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Znate li kako izgledaju tradicionalne nošnje grada Mostara?

Turizam, tradicija i jos ponešto

Tematska cjelina koju čine izloženi primjeri narodne nošnje u muzeju Bosnaseum u Mostaru, predstavlja jedan od najvažnijih segmenata ove etnološke zbirke. Prije svega, izloženi dijelovi muške i ženske nošnje omogućavaju nam da jasno kontekstualiziramo sliku ljudi koji su je nosili, jer nošnja nam pruža uvid u ono što je bila i njihova svakodnevnica, ali i svečane prilike kada se odijevala posebno ukrašena odjeća. Kada je u pitanju muška nošnja, dominira nekoliko boja, a to su crna, bijela, tamnoplava i crvena, dok je ženska nošnja mnogo živopisnija, a ukrašena je i pažljivo izvedenim vezovima i pletenim ukrasima. Osnovni dijelovi muške nošnje su pantalone, košulja, jakna koja je uglavnom izrađena tehnikom pletenja, fes i kožni opanci. Ženska nošnja sastoji se od dimija, ili suknje čija boja se kreće od one najtamnije do najsvjetlije, bijele košulje, jeleka ili jakne čiji rukavi mogu biti potpuno pripijeni uz ruke, ili široki, a tu je i marama kojom se prekrivala kosa, dok je lice otkriveno.

Pripremljeno u saradnji sa Bosnaseumom

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Bosanskopetrovački ćilim – tradicija prenošena generacijama

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Bosanskopetrovački ćilim - tradicija prenošena generacijama

Turizam, tradicija i jos ponešto

Bosanski Petrovac, pored niza znamenitosti, prirodnih ljepota i velikana koji su tu rođeni, (Mersad Berber, Jovan Bijelić-slikari i Skender Kulenović i Ahmet Hromadžić-pisci) poznat je nadaleko i po izradi tradicionalnih ćilima.

Tkalački zanat se prenosio sa majki na kćerke, s koljena na koljeno. U platno prepletaju, u tzv. klječanoj tehnici, od domaće vune ovaca sa divnih petrovačkih pašnjaka. Tkalo se na horizontalnom tkalačkom stanu, gdje je osnova i potka od vune, u toplim bojama, okera, bijele, crne, višnjeve crvene boje. U raznovrsnoj geometrijskoj ornamentici, gdje dominira autohtoni motiv stepenasto nazupčanog romba, motiv “Bolića kolo”… Dimenzije su obično 2 metra sa 3 metra, a tkale su se i sedžaze, obično “dvometrice” ili “trometrice”, širine 80cm.

Bosanskopetrovački ćilim postoji i danas, tka se u domaćoj radinosti, vrijedne ruke petrovačkih tkalja neumorno izvode zapravo jedan kosmički ritual preplitanja niti potke kroz osnovu. Bosanskopetrovački ćilimi danas se mogu pogledati i u Zbirci bosanskopetrovackih ćilima u Bosanskoj sobi Spomen muzeja Jovan Bijelić u Bosanskom Petrovcu, koja je opremljena zahvaljujući ideji rukovodioca ustanove Ansele Husetić, koju planira dodatno obogatiti.

U nastavku pogledajte postavku Spomen muzeja Jovana Bijelića iz Bosanskog Petrovca. 

AUTOR

Ansela Husetić

v.d.direktor centra za kulturu Bosanski Petrovac

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Hasan Keranović: Običaj košnji trave – kosibaša, čuvaj leđa

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Hasan Keranović: Običaj košnji trave - kosibaša, čuvaj leđa

Turizam, tradicija i jos ponešto

U našim krajevima jedan od najvažnijih poslova bila je kosidba. U stara vremena ljetina se prikupljala uz pomoć moba, kada bi se kosači okupljali jedni kod drugih i zajednički obavljali važan i težak posao. Koliki je značaj kosidba imala govori i to da se početak, a posebno kraj pretvarao u pravu svetkovinu.

Kosačka oruđa i pribor su: kosa, vodijer sa belegijom i mazalicom, kosni kov i čekić, grablje i vile. Sama kosa se kupuje, a kosište, kao i ostali drveni pribor, obično smo izrađivali sami. Vodijeri su bili od drveta, jednostavni ili drvorezom ukrašeni, mada ih je bilo i od metala (lima). Kaišem ili uzicom veže se za nogu ili oko pasa. U njemu kosac drži vodu i u njoj “belegiju” (brus) i mazalicu, komadić krpe usađen u rascijepljeno drvo.

Kosa kao alatka označava sam početak ljudske civilizacije. Kada se neznani genij u željeznom dobu dosjetio da se umjesto ručnog čupanja trave i žita može skovati željezni nož za rezanje, pa ga potom nasadio na dugački štap, bila je izumljena kosa. Eh, da je tada postojala mogućnost patentirati taj izum, koliko bi spomenuti genij zaradio novca? Tek nedavno, u povijesnim razmjerima, kosu su zamijenile motorne kosilice. Posljednjih godina kosa je i ovdje izgubila praktičnu vrijednost, nju je s tisućgodišnjeg trona skinuo stroj, ali su još uvijek živa sjećanja na ručnu kosidbu i negdašnji način života. Ručno se kosilo ne samo u Bosni, nego u Slavoniji, Njemačkoj, Americi, Kini… A pošto je kosa u Bosni, i u našem kraju, sve donedavno bila hraniteljica, to su o njoj sačuvane brojne priče i pjesme.

 

Brus imao cijenu vola

Ni najkvalitetnija kosa ne može biti učinkovita bez dobra brusa za oštrenje. Nekada je dobar brus dostizao cijenu vola. No, ni najbolja kosa i najbolji brus ne mogu nekomu osigurati titulu dobrog kosibaše. Čak ni snaga i izdržljivost kosca, ako ne posjeduje znanje i vještinu baratanja kosom, oštrenja i otkivanja. Zato kod nas postoji uzrečica da nema te snage u čovjeka koju neće pozobati rakija i tupa kosa. Najbolji brusovi – belegije bili su iz Italije. Brus u rukama vještog majstora ne struže, on pjeva, upravo kao i zvuci otkivanja kose, brijanj mahovine.
Zamirisala je svježa otkošena trava u mom rodnom selu. I kod kosidbe se saziva neka vrsta mobe. S komšija zovne komčiju negdje za rad samo do ručka, negdje poslije podne, negdje cijeli dan. Kad se skupe kosci, prvi počinje “kosibaša”, najbolji kosac među sabranim. Koliko kosa zahvati, to se zove “ma (h)”, a kad padne – “otkos”.

 

Tek stasali momci – dječaci (Mujo, Šaban, Hasan, Omer, Murat) s oduševljenjem su gledali ljude koji zagrnutih rukava, mišićavim rukama mašu kosom i grubim glasom stalno požuruju jedni druge. Kosci su to.“Tjeraju” se, a iza njih ostaju debele naslage svježe oborene trave po kojima neumorno skaču uznemireni skakavci, a ponegdje se pojavi i šljepić.
Imali su kosci nešto što je neodoljivom magnetičnošću privlačilo pozornost svih onih koji sami nisu bili takvi. Ovi golobradi dječačići su često, potajno i bojažljivo, zamišljali sebe s kosom u rukama, kako “raskašaju” otkos po sredini njive s vrha do dna, napregnutih mišica, otkosa čista i široka, dok tamo negdje, sa strane, sjede stariji i dive se njihovom umijeću i lakoći kojom obavljaju taj nimalo lagan posao. U početku su donosili hranu, ponekad rakiju, a najčešće vodu s obližnjeg hladnog izvora. Da, hladnog, kakav i može biti samo osojni planinski vrutak… Kadikad bi krišom iskoristivši povoljan moment, pripasali nečiji vodijer (o kome je bilo mnogo, naročito dvosmislenih šala) i mahnuli kosom. Šalili su se s njima i govorili kako su još mali za kosca. Čak su im i branili bojeći se povreda. To je u njima stvaralo još veći inat te ni o čemu drugomu nisu ni razmišljali nego samo o danu kada će, skupa s iskusnima, “izgurati” jedan cijeli otkos. Svoj, samo svoj. Čekali su dan kada će kositi k’o veliki.

Otkosi se vilama raskopaju pa se trava suši jedan do dva dana. Onda se sijeno “ukolači”: mlađi grabe odozdo i odozgo do “kolača”. Poslije dva dana se “unaviljči” i onda se “naviljci” nose na drvenim “podvorima” u krug iz koga se pravi “plast”. Plast se pravi oko stožine. Pošto se svo sijeno oko plasta pograbi, jedno čeljade, muško ili žensko, popne se na plast, ali mu muški dobacuju sijeno. Kad se plast završi, vežu se gore dvije motke da ga pritisnu. Poslije toga plast se “ograbi” ili “očešlja” da ni s koje strane sijeno ne strči. Ako je sijeno mokro, onda se prave tanji plastovi. Ako je vlažno mjesto gdje se “sadjeva” plast, onda se po zemlji oko stožine nameće najprije granja, pa se tek onda sadijeva sijeno. Kad slabo rodi sijeno, onda se za zimsku ishranu stoke spremao i lisnik – “kresao” se hrast i sa lišćem sušio za predstojeću zimu.

Takvi su bili naši naši kosci, koji su znali često i zapjevati, a neke od pjesama su bile :

Kad se kosi da sam kod kosaca
Kad se kupi da sam kod ovaca.

Oj, oblače, nemoj na kosače,
otiš’o mi dragi na košenje,
nije odn’o gunja ni ambrela,
pokisnuće košuljica bijela…
Koso moja kosila bi sama
kad bi mala na kosišću stala.

Lola kosi, a ja čuvam ovce,
triput mane pa pogleda na me.

Mujo kosi zelenu livadu,
Mujo kosi, Fata vodu nosi.
Poboli se i Mujo i Fata.
Mujo Fati pod pendžer dolazi.
Pita Mujo vjerenicu svoju:
“Dušo, Fato, je l ti štogod lako?”
Ona pruža ruku po jastuku:
“Vidiš Mujo, kako mi je lako,
Noćas ću ti bolom bolovati,
Do zorice putem putovati.”

(06.03.2018.)

Preporučujemo da pogledate:

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Koje je Vaše omiljeno tradicionalno jelo?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Koje je Vaše omiljeno tradicionalno jelo?

Turizam, tradicija i jos ponešto

Stanovnici Bosne i Hercegovine veliku pažnju poklanjaju hrani, poslasticama i piću. Po tome ih i krasi opis da su veliki gurmani. Tradicionalna hrana uglavnom se priprema s mesom, obroci su obilni i veoma ukusni. Meso je kvalitetno, ukusno pripremljeno i organskog porijekla. Od mesa se prave neka od najpopularnijih bosanskohercegovačkih jela. Slatka jela u Bosni i Hercegovini, također, mame gastronomske uzdahe, posebno posjetioce iz inostranstva. Poslastice su ukusne i kvalitetne, jer se najčešće pripremaju od domaćih proizvoda. U tradicionalne bosanskohercegovačke poslastice ubrajaju se baklava, kadaif, ružice i tufahije. Što se tiče pića, u životu Bošnjaka i Bosne u cjelini kahva ima svoju nezamjenjivu ulogu. Stoljećima su Bošnjaci stvarali kult kahve usavršavajući mljevenje, pečenje (kuhanje), služenje i pijenje kahve do najsuptilnijih detalja. Kahva je postala integralni dio svih drugih običaja, ali i samoj sebi svojstven običaj. Uz kahvu se služe tradicionalne poslastice.

Zbog svog geografskog položaja i historije, bosanskohercegovačka kuhinja slična je turskoj, grčkoj, i drugim mediteranskim kuhinjama, ali u njoj se osjete i uticaji evropskih kuhinja, posebno centralne Europe

Historija ishrane na bosanskohercegovačkim prostorima datira još od antičkog doba, klasičnog Rima i Bizantije, preko turskog i austrougarskog perioda do savremenog doba 20. i 21. stoljeća. Specifičnu notu bosanskohercegovačkim jelima daju i prehrambeni običaji koji svoje izvorište imaju u islamu, krščanstvu i judaizmu. Tako je savremena izvorna bosanska hrana dio kulturno-historijskog naslijeđa i mješavina je autentičnih bosanskih jela, tradicionalno turskih, arapskih, austrougarskih, jevrejskih i drugih prehrambenih običaja. Zbog toga se danas bosanska kuhinja puno razlikuje od arapske, austrijske, mađarske, turske  bez obzira što postoje jela koja potiču iz kuhinja svih navedenih zemalja.

Osnovna karakteristika bosanske kuhinje je polagani način pripremanja jela, bez mnogo žurbe, ali sa mnogo strpljenja, pažnje i ljubavi. Spori način kuhanja danas je jedan od glavnih trendova u svjetskoj gastronomiji. I Svjetska zdravstvena organizacija je u svom Izvještaju iz 2011. navela da su stanovnici BiH u svih šest segmenata koji su ocjenjivani, kada je riječ o sigurnosti hrane, u nivou ili iznad prosjeka u odnosu na zemlje regiona.

Tradicionalna bosanska kuhinja, autentični preplet kolorita Istoka i Zapada, formirana dugim periodom prilagođavanja jela iz kuhinja tih dijelova svijeta, danas predstavlja dugi niz laganih jela sa puno svih vrsta povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda koja se pretežno kuhaju i dinstaju sa malo vode, nemaju zapršku niti jakih ljutih začina. Orijentalni začini se upotrebljavaju u minimalnim količinama i samo diskretno podvlače osnovni prirodni ukus i miris jela. Tu su, naravno, i znalački pripremljena mesa sa roštilja, sve moguće vrste pita, orijentalni slatkiši kojima baš nema mjesta u zdravoj ishrani i koješta drugo što ljubiteljima dobre hrane ostaje u nezaboravnom sjećanju.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Restoran Goool

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Restoran Goool

Mjesto susreta tradicije i inovativnosti

DETALJNO

Mjesto gdje se tradicija susreće sa inovativnošću, kako u kuhinji tako i u gostoprimstvu koje nudimo. Dođite i opustite se uz ukusan ručak ili večeru, uz naše novo, uvijek ljubazno i nasmijano osoblje, koje će se potruditi da osjetite svu punoću okusa naše kuhinje.  U kojoj god prilici restoranu Goool povjerite ispunjenje vaših gastronomskih želja ili obaveza gostoljubivog domaćina, Vaš porodični, poslovni ili obrok u dvoje bit će doživljaj koji ćete poželjeti ponoviti, tvrde domaćini.

Kvalitet naših usluga
Hrana 100%
Brzina 95%
Profesionalnost 100%
Ljubaznost 95%

MENI

Hladno dimljena pastrmka sa rikolom i parmezanom

Toplo – hladna salata sa telećim rezancima i povrćem

Krompir salata sa dimljenom pastrmkom i kaparima

Salata od lignji sa povrćem i maslinama

Salata sa piletinom, celerom, jabukom i orasima

Salata sa tunjevinom i povrćem

Salata sa mocarelom, paradajzom i crnim maslinama

Fileti slanim i mariniranih inćuna (50 gr)

Bosanski tanjur za dvije osobe 

Rozbif na podlozi od rikole

Gratinirani šampinjoni sa kajmakom i Mozarellom

Krem supa od paroga

Krem supa od kozica

Paradajz supa sa vrhnjem

Čorbe na dnevnoj ponudi

Rižoto od škampi

Rižoto sa zelenim šparogama i  parmezanom

Rižoto Vegetariana

Njoke sa vrganjima i purećom šunkom

Njoke sa gorgonzolom i orasima

Zeleni rezanci sa dimljenom pastrmkom

Zeleni rezanci sa piletinom  i tikvicama 

Špagete sa inćunima i maslinama

Špagete sa lignjama

Špagete Bolonjez

Makaroni sa tunjevinom, paradajzom i lukom

Makaroni sa mocarelom i peperčinom

Makaroni u umaku 4 vrste sira

Biftek u umaku od vrganja sa bijelom rižom i karfiolom

Biftek u umaku od kozica sa njokama i pekarskim krompirom

Biftek u umaku od zelenog bibera sa kroketima i kuhanim povrćem

Ramstek punjen pečenicom i sirom sa čimsom od krompira i povrćem

Ramstek sa mljevenim biberom, povrćem sa žara i pekarskim krompirom

Teleći medaljoni u umaku od šparoga sa blitvom i aromatičnim krompirom

Teleći odrezak u umaku od aromatičnog bilja sa pekarskim krompirom i rižom

Zapećena pileća prsa sa mocarelom, paradajzom i tjesteninom

Pileća prsa u umaku od gorgonzole sa kuhanim povrćem i pekarskim krompirom

Pohovana pileća prsa punjena purećom šunkom i kajmakom sa kroketima i bijelom rižom

Mješano meso

 

File lubina punjen kozicama sa rižom i kuhanim krompirom

File orade sa kozicama od povrća na palenti sa ruzmarinom i komoračem

Orada iz peči sa povrće, bijelim vinom i maslinama

Lubim ili orada na roštilju sa blitvom i kuhanim krompirom

Stek lososa u umaku od šafrana sa zelenim rezancima 

Lignje punjene povrćem i mocarelom sa palentom

Lignje sa žara ili pohovane sa blitvom i kuhanim krompirom

Rikula sa paradajzom i parmezanom

Lisnata salata 

Mješana salata sa svježim povrćem 

Šopska salata sa sirom i fafaronama

Krompir salata sa kaparima

Dnevna ponuda bosanskih kolača, torti i semifreda

GALERIJA

KONTAKT

LOKACIJA

Lokacija: Restoran Goool, Sarajevo

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Zemaljski muzej je dragulj Sarajeva i jedna od omiljenih turističkih atrakcija

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Zemaljski muzej je dragulj Sarajeva i jedna od omiljenih turističkih atrakcija (FOTO + 360 FOTO)

Smješten u srcu Sarajeva, rađen u neorenesansom stilu arhiktekta Karl Pardžika, ovaj muzej je jedini u cijeloj istočnoj Evropi koji je namjenski građen za tu svrhu.

Dolaskom moćne Austro-Ugaske na teritorij Bosne, došle su i mnoge promjene zajedno sa njima. Tako je grad, koji je do tad imao duh osmanlijske kulture, počeo poprimati zapadnjački duh i sve više postajati mjesto gdje su se susreli istok i zapad. Politički, strateški i ekonomski ciljevi Austro-Ugarske zahtijevali su pismenost na evropskom nivou i viši broj obrazovanih. Bosna i Hercegovina, kao jedna od još uvijek neistraženih zemalja Balkana, privlačila je radoznalost mnogih naučnika, naročito onih iz Austro-Ugarske. To je doprinijelo poduzimanju konkretnijih mjera u cilju ostvarivanja dugo prisutne ideje o osnivanju muzeja, što se ogledalo u osnivanju Muzejskog društva nakon čega je 1. februara 1888. godine Zemaljska vlada osnovala Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. Za direktora Muzeja imenovan je vladin savjetnik Kosta Hörmann.

Smješten u srcu Sarajeva, rađen u neorenesansom stilu arhiktekta Karl Paržika, ovaj muzej je jedini u cijeloj istočnoj Evropi koji je namjenski građen za tu svrhu.

Zemaljski muzej u Sarajevu je u toku svog gotovo stogodišnjeg postojanja uspio sakupiti dobar dio kulturnog i nacionalnog naslijeđa zemlje i svih njenih naroda.

Eksponati su razvrstani po odjeljenjima: arheološko, etnološko i odjeljenje prirodnih nauka, u nekoliko različitih zbirki, a najznačajniji muzejski eksponat je poznata sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga, koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz Španije.

Zemaljski muzej u svom centralnom dijelu kompleksa ima botanički vrt koji zaista oduzima dah. On predstavlja jedini spomenik ove vrste u Sarajevu. Osnovan je 1913. godine, a njegov osnivač jeste Karlo Maly, istaknuti botaničar. Botanički vrt posjeduje veoma vrijedan herbarij te je dom mnogim rijetkim, endemskim i egzotičnim vrstama flore.

Zemaljski muzej je već stoljećima dragulj Sarajeva i jedna od omiljenih turističkih atrakcija. Zaista je neizbježna lokacija za posjetu u gradu ali i u državi.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture