Tamo gdje žive sjećanja na snagu otpora

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Tamo gdje žive sjećanja na snagu otpora FOTO+360 FOTO

Tragali su mnogi za smislom tog besmisla pitajući se što je to sve trebalo. Računali su i preračunali se  neprijatelji u svojim zlim namjerama, pa su i oni tu ispaštali

 

Čovjek je biće koje ne može birati vrijeme u kojem će se roditi, ali svako može da bira da li će biti čovjek ili nečovjek, bez obzira na to kojem narodu pripada, a na Balkanu su se ispiti polagali ili padali devedesetih godina. Mnoge je heroje za odbranu dao ovaj grad. Ono što su oni, kao branitelji Sarajeva odlučili, jeste biti čovjek. Savladavali su mnoge prepreke u različitim godišnjim dobima dok je Miljacka u gradu, za koji svoj život rizikovaše proticala i sa sobom nosila uspomene na ljude koji su ginuli. Da, ti ljudi koji su ginuli od strane agresora iz šumarka odakle se prostire najljepša panorama Sarajeva kao na dlanu, a opet, koji se ne vidi iz grada. Ta, dobro poznata lokacija današnjeg Muzeja 105. motorizovane brigade i Caffe-a 105. 

Vodile su se tu borbe teške u i oko Male kule, koju napraviše Austrougari nakon osvajanja Sarajeva prije stotinu, na jednoj od strateških tačaka grada. Danas se tu mrse kose djevojaka i vjetar piri između spomenika i kule ka posjetiocima koji žele da uživaju u jedinstvenom pogledu na grad. A nekad, na mjestu gdje se danas čuva uspomena na 105. motorizovanu brigadu i njene heroje koji su život dali za Sarajevo, nekad je tu magla mrsila u gustoj šumi račune suprotstavljenih strana i sužavala onim najhrabrijim sinovima ovog grada, ove države vidike. Svi ratnici su mogli da biraju da budu čovjek ili nečovjek. Tragali su mnogi za smislom tog besmisla pitajući se što je to sve trebalo. Računali su i preračunali se  neprijatelji u svojim zlim namjerama, pa su i oni tu ispaštali. Padali su i ljudi i neljudi na sto metara jedni od drugih. Svi podjednako nezadovoljni što im je prije ratni rahatluk zamijenila puška i borba za elementarna ljudska prava. Borba za život i čovjeka, a čovjek je uistinu i pobijedio.

U svakom postupku, koraku, svemu što podsjeća na agresiju i opsadu voljenog nam grada, ljudi, one istinske patriote su pobjeđivale. Nisu dopuštale da neprijatelj napakosti njihovim sugrađanima, a opet nisu ni neljudski ubijali sve što im se nalazilo na nišanu. O tome svjedoče ratni zapisi iz Zbirke 105. brigade:

„Najednom mi se učini da čujem neke korake, brzo sam zalegao i otkočio pušku. Iščekivanju nikad kraja. Bio sam u pravu, neko je ispred mene, u minskom polju. Samo što nisam ispucao jedan rafal u pravcu odakle su dopirali šumovi, kad sam spazio jednu djevojčicu kako mi se približava. Ništa mi nije bilo jasno. Zakočio sam pušku i sačekao je. Moji saborci su počeli da se okupljaju, začuđeni.

– Bog s’ tobom dijete , šta radiš ovdje?

– -Tražim tatu, donijela sam mu ručak – odgovorila je. – Znate li čiko gdje je on?

– A ko ti je tata?

– Zove se Jovan, on je negdje na položaju.

Već mi je bilo jasno o čemu se radi. U našoj jedinici nije bio nikakav Jovan, njen otac je četnik, a ona je zalutala na našu stranu.

– A u kojoj vojsci ti je tata ?

– U srpskoj čiko, ovdje.

– Znaš li dijete drago da si zalutala. Tvoj tata je četnik i on se bori protiv nas.

Djevojčica je nakon mojih posljednjih riječi, preblijedila. Bila je vidno uplašena. Sagela je glavu i zanijemila, a ceker sa hranom ispustila na zemlju. Nismo željeli takvu reakciju. Prišao sam joj i rekao:

– Ne plaši se. Nećemo ti mi ništa. Tvoj otac je sigurno negdje u blizini, pozovi ga.

Šutila je dugo. Nijemo smo je posmatrali. Najednom je digla glavu i počela dozivati oca. Šumom je odjekivao uplašeni dječiji glas. Ubrzo se sa male daljine oglasio njen otac. U glasu se mogla primjetiti njegova izbezumljenost.

– Vesna, pa gdje si to ti!?

– Ovdje tata. Kod ovih čika, zalutala sam.

Nakon njenih riječi, Jovan više nije progovarao, Dugo je šutio, a zatim je očajnički zavapio: 

– Ljudi pustite je, molim vas. Nije vam ona ništa kriva, moja Vesna je dijete.

Napetost je rasla. Osjetili smo da nam Jovan ne vjeruje, da je zbunjen, uplašen, bespomoćan. Zgledali smo se. Znali smo šta nam je činiti. Vesnu smo poslali ocu.

– Samo pazi kuda ideš. Gledaj da se vratiš istim putem, zbog mina. Samo me je pogledala, uzela ceker sa hranom i otišla. Jovan nas je cijeli dan dozivao, zahvaljivao, zaklinjao nam se da se više neće boriti. Tražio je da neko od nas dođe do pola puta, da nam pošalje hrane i pića…

Niko mu nije odgovarao. Bio je to monolog koji ga je sigurno bolio.“ ZBIRKA RATNIH BILTENA 105. MOTORIZOVANE BRIGADE

Danas, nakon toliko godina kada otvorimo oči i pogledamo sa Male kule ne znamo da li je Vesna i dalje živa, niti njen otac Jovan, ali znamo da gazije koje su se tu borile, sa ponosom žive u srce sarajlija, a sjećanje na njih će ostati vječno u Muzeju 105. motorizovane brigade. 

U Muzeju se nalazi i soba sa spomen-pločom poginulim pripadnicima 105. motorizovane brigade, kao i soba sa imenima dobitnika najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan. U sklopu Muzeja su restoran i ljetna bašta, koji pružaju istinski užitak u potpuno prirodnom ugođaju uz prelijep pogled koji se sa ove tačke pruža na grad Sarajevo, dok im šapat vjetra prenosi poruku da se ne zaboravi i ne ponovi! 

AUTOR

Armin Bečić

FOTOGRAF

Dalila Šečić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Caffe 105

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Caffe 105

Pruža istinski užitak u potpuno prirodnom ugođaju

DETALJNO

U sklopu Muzeja 105. motorizovane brigade nalazi se restoran i ljetna bašta, koji pružaju istinski užitak u potpuno prirodnom ugođaju uz prelijep pogled koji se sa ove tačke pruža na grad Sarajevo.

Kvalitet naših usluga
Hrana 100%
Brzina 100%
Profesionalnost 100%

MENI

Begova čorba
Gulaš
Klepe
Pileći fileti
Pileće rolnice
Pileća salata
Kobasice

Omlet sa prilogom 
Slani palačinci 
Uštipci 
Pura

Palačinci sa nuttelom 
Hurmašice

Kafa
Kafa sa mlijekom 
Čaj 
Nesscaffe
Topla čokolada 

Mineralna voda 
Senzacija
Coca cola
Fanta
Orangina
Schweppes
Energetski sok

Flaširana voda
Cedevita
Čarobni sok 
Cappy 
Limunada
Cijedjena narandža 
Smreka
Zova
Ruža
Malina 
Nana

GALERIJA

KONTAKT

LOKACIJA

Caffe 105, Sarajevo

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Alipašina džamija kao odraz zlatnog doba islamske arhitekture i umjetnosti u BIH

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Alipašina džamija kao odraz zlatnog doba islamske arhitekture i umjetnosti u BIH

Kako navodi Behija Zlatar u svojoj knjizi Zlatno doba Sarajeva, džamije su imale višestruku ulogu u životu stanovnika Sarajeva, one nisu predstavljale samo mjesta na kojima se obavljala molitva, tu su se slušala različita predavanja, učenje Kur’ana, itd. Ali-pašina džamija izgrađena je 1560/1561. godine, po nalogu budimskog begler-bega i bosanskog sandžak-bega Hadim Ali-paše. (Kurto, 1997, 38) Kada počinje svoju priču o Ali-pašinoj džamiji, većina autora kaže kako je ona smještena na izrazito značajnoj i povoljnoj poziciji, na mjestu koje je bilo gusto naseljeno. U prilog tome govori činjenica da se na tom mjestu nalazila mahala, dakle, mahale su nastajale oko džamija, ljudi su koncentrirali svoj život oko džamija, koje su predstavljale svojevrstan centar, kako religijski, tako i društveni. Zanimljivo je to da se ova džamija nalazila na tadašnjoj periferiji Sarajeva (Zlatar, 1998, 181), dakle, nije izgrađena u onom dijelu grada koji je funkcionirao kao sami centar. 

Kemura Šejh Sejfuddin u svojoj knjizi Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, objašnjava kako je Hadim Ali-paša nekoliko puta bio namjesnik, nakon čega je do 1558. godine, kada i umire,  u Sarajevu živio kao umirovljeni namjesnik, a prije svoje smrti napravio je testament, u kome naređuje, da se načini jedna džamija na onome mjestu koje je on otkupio, i počeo bio materijal pribavljati. (Kemura, 1913, 271) Mehmed Mujezinović navodi kako se smatra da je Hadim Ali-paša rođen u Drozgometvi, a da je kao adžami-oglan odgojen u Carigradu. (Mujezinović, 1974, 402) Zlatar objašnjava da se u zapisima tadašnjeg sarajevskog sudije nalazi i Ali-pašina oporuka u kojoj se on izjašnjava o tome kako želi da kraj njegovog groba bude izgrađena džamija, i za tu svrhu je zavještao trećinu svoga imetka. (Zlatar, 1998, 18) Hadim Ali-paša je naredio i to da se preko puta džamije napravi musafirhana i imare, a njegova riječ je, kako objašnjava Kemura, ispoštovana, musafirhana i imare su izgrađeni, čime je, na neki način, Hadim Ali-pašina mahala obogaćena i upotpunjena, a kruna svega toga svakako je bila izgradnja džamije.

Opisujući dimenzije i tlocrt Ali-pašine džamije Nedžad Kurto u svojoj knjizi pod nazivom Sarajevo od 1462. do 1992., kaže: nad relativno malim prostorom, 9,4 x 9,4 m diže se kupola nad kriškastim trompama, neuobičajene visine od 15, 85 m do tjemena. (Kurto, 1997,38) Ono što Kurto izdvaja kao jednu od specifičnosti ove džamije jeste njeno vertikalno ustremljenje, vertikalna izduženost, koja neminovno podsjeća na konstrukciju kasnogotičkih katedrala. Ovdje možemo napraviti jednu zanimljivu paralelu i navesti neke od razloga tog vertikalnog ustremljenja, koji prevazilaze nivo arhitektonskog i ovosvjetovnog. Specifična aureola koja obavija Ali-pašinu džamiju kod posmatrača i posjetioca izaziva osjećaj da je smješten u jedan balon otrgnut od svijeta, udaljen od profanog historijskog i približen svetom sakralnom vremenu. I gotske katedrale izgledaju otrgnuto iz vremena, lebdeći iznad zemlje skoro nerealne, sa svim svojim lukovima i mnoštvom kula, gdje sve teže nebu i božanskoj svjetlosti koja ulazi kroz rozete i stvara plavičastu viziju božanske svetosti.

Džamija je na dosta prostranom zemljištu od klesanog kamena sazidana pod kubetom, sa kamenom munarom od koje je šerefe gvozdeno. Šestostrana kamena munara ima prečnik oko 2 m, njena visina je 31,60 m, a prigrađena je uz desni spoljni zid. Ulaz na munaru je postavljen u desnom uglu molitvenog prostora ispod mahfila. Baza munare je urađena u vidu kubusa poligonalne osnove. Prelaz sa baze na stablo munare je izveden u vidu trapezoidne prizme sa plitkim profilisanim kamenim vijencem. (Službeni glasnik BiH broj 2/06, 2005) Spoj stabla i šerefeta je izveden  obrađenim kamenim klesancima koji daju utisak čaše.  N. Kurto objašnjava kako se u tehnici izgradnje džamije može primjetiti kako su je gradili i primorski majstori, a neki od elemenata koji na to ukazuju su plastični friz slijepih arkada u unutrašnjosti tambura, tehnika zidanja centralnog dijela građevine malim kvaderima približno jednake veličine, te visina sofa koje su dignute od tla 55 cm- 1 lakat. (Kemura, 1913, 271) Svi gore nevedeni podaci govore u prilog činjenici da se ova džamija može svrstati u džamije klasičnog imperijalnog stila, ili, kako ga naziva Husref Redžić, klasičnog osmanskog stila. (Redžić, 1967, 16) On objašnjava da, ako bismo sa džamija ovog tipa na neki način uklonili cjelokupnu dekoraciju, ne bismo umanjili njihovu umjetničku vrijednost i postojanost koja proizilazi upravo iz snage i proporcionalnosti arhitekture, a sam oblik ovog tipa džamija nastaje kao rezultat potrage za najboljim rješenjem proporcijskih odnosa između zatvorenog kubusa i otvorenog ulaznog trijema. ( Službeni glasnik BiH broj 2/06, 2005)

U svojoj knjizi Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini Mehmed Mujezinović, u kontekstu Ali-pašine džamije, tj. mahale Ali-pašine džamije prenosi i tumači nekoliko natpisa, a to su natpis, tj. tarih iznad ulaznih vrata same džamije, natpisi na nišanima Šemsi-dede i Ajni-dede, natpis na nišanu imama šejha Mustafe,  zatim natpis na nišanu imama Ibrahima, te natpis na česmi Idadiji. Dimenzije kamene ploče koja se nalazi iznad ulaznih vrata džamije i na kojoj je isklesan stihovni natpis na arapskom jeziku, su 72 x 135 cm, a natpis je smješten u četiri polja i izveden kitnjastim ukrasnim đeli-pismom. (Mujezinović, 1974, 401) Natpis ćemo ovdje prenijeti u cjelosti jer nam nudi mnoštvo podataka o džamiji i njenom graditelju, što, između ostalog, i jeste cilj tariha koji je smješten iznad ulaznih vrata džamije, tj. iznad mjesta na kojem će se svako zaustaviti i pogledati u njega:

Njegova ekselencija Gazi Ali-paša podiže

U ime Boga dom dobrih ljudi.

Na svijetu nema sličnog hrama,

To je bogomolja istinske spoznaje, dom iskrenih vjernika.

Bog nam nadahnu njen kronostih:

Stjecište askota, dom onih koji Boga ljube. ( Mujezinović, 1974, 401)

 

Godina izradnje džamije je izražena u ebdžedu, tj. potrebno ju je izračunati iz brojčanih vrijednosti pripisanih arapskim slovima u natpisu, pa se nakon tog postupka dobije hidžretska 968. godina, što odgovara 1560/1561. godini, kada je izgrađena ova džamija.(Mujezinović, 1974, 401)Šemsi-deda i Ajni-deda se u narodnim predanjima opisuju kao šehidi i evlije, i kako navodi Vlajko Palavestra u svojoj knjizi Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine, prvi zvanični podatak o njihovim grobnim mjestima pronalazimo u jednom malo poznatom sidžilu sarajevskog šerijatskog suda iz 1715. godine navodi se da su u blizini džamije Hadim Ali-paše u Sarajevu pokopani dvojica evlija i to još od Fetha, a to su šehidi Ajni dede i Šemsi dede. (Palavestra, 2004, 101) Palavestra navodi i to da je narod posjećivao mjesto njihovog ukopa kao posebno i posvećeno mjesto, a dokument, tj. sidžil iz kojeg su dobiveni ovi podaci zapravo predstavlja molbu izvjesnog hadži Alije, sina hadži Mustafe Sarajlije, da mu šejh kaderija u Solunu izda dozvolu da vrši dužnost šejha među dervišima. (Palavestra, 2004, 101) Međutim, ono što se u kontekstu teme ovog rada izdvaja kao posebno značajno jeste da se u neposrednoj blizini Ali-pašine džamije nalaze grobovi takvih osoba čija se imena i danas poznaju i spominju, i čiji su grobovi obilaženi kao sveta mjesta. Ova dva nišana prethodno su se nalazila u zasebnom turbetu, a sada se nalaze u dvorištu džamije.

Nišan Ajni-dede karakteriše turban nakšibendijskog reda i natpis u vidu pjesme na turskom jeziku uklesan na dvije strane nišana, napisan dželi-nesh pismom. (Mujezinović, 1974, 405) Natpis opisuje čistoću duše Ajni-dede, govori o njegovoj mučeničkoj smrti, o njegovoj pokornosti i snažnoj vjeri. Prvi stih glasi: O smrti. Jasno nam je da ovdje raspolažemo sa maksimumom estetske informacije na minumumu prostora, u svega dvije riječi u našu svijest je prizvano promišljanje karakteristično za svakog čovjeka, a to je razmišljanje o smrti i sukobljavanje sa tim trenutkom. Dakle, pored jasne historijske vrijednosti koja ujedno naglašava i podcrtava vrijednost i izuzetnost Ali-pašine džamije i groblja koje se nalazi uz nju, ovi natpisi predstavljaju i značajno umjetničko, estetsko ostvarenje. Cjelokupni natpis sa nišana Ajni-dede glasi:

O smrti.

Vrata ovog dergaha su rajska vrata,

Jer tu počiva vladar carstva božije ugodnosti.

On je prijatelj njegovog veličanstva sultana

Kojeg je upućivao na propise o borbi. Fatiha,

Njegova ličnost, nastojeći da se odrazi,

U ogledalu boožije upute, sjedinila se s Bogom.

I njegova čista osoba je u grobu,

Jer je on umro u borbi mučeničkom smrću,

Srce, kada preletiš sedam nebesa,

Traži kronogram njegove smrti u moru božije milosti.

Godina 866. < (1461/62) (Mujezinović, 1974, 405)

 

Mujezinović objašnjava da je nišan Šemsi-dede po turbanu, natpisu koji je uklesan sa dvije strane na turskom jeziku u dželi-nesh pismu, sličan nišanu Ajni-dede, dakle, forma je ista, samo je sadržaj natpisa nešto drugačiji, iako i on govori o mučeničkoj smrti Šemsi-dede, o njegovoj vjeri, vrijednosti i pokornosti:

 

Palata ovog svijeta je nesigurna temelja,

Svako mirovanje na ovom svijetu je uzaludno.

Prispjevši počivalištu sunca znanja,

Ne odvraćaj svoje srce od njegovih otkrovenja.

S ovog položaja kojem hodočaste velikani svijeta,

Daje pouku mučenik najbolje vojske.

On je uistinu vladar izvidnice.

Njegova mazga je predvodila Fatihovu vojsku.

Pet stubova vjere daju kronogram njegove smrti:

Ta on je na putu mučeništva dao svoju dušu.

Godina 866. < (1461/62) (Mujezinović, 1974, 405)

 

Natpis na nišanu imama šejha Mustafe, također, šalje poruku da onaj koji prođe pokraj groba treba proučiti dovu za pokojnika. Natpis je napisan u stihovima, a posebno je zanimjiv stih: Ono što sam ja danas, ti ćeš biti sutra. (Mujezinović, 1974, 404) Tu vidimo jeste još direktnije „upozorenje“, svijest o smrti, a slične konstrukcije možemo naći i na srednjovjekovnim stećcima. 

I danas, kada prolazimo pokraj Ali-pašine džamije, možemo primijetiti kako je groblje nekada zauzimalo mnogo veću površinu nego što to čini sada. Danas se tu nalazi park, u kojem, ponegdje, iza žive ograde, izranjaju nišani, a kako objašnjava Mujezinović, metalna ograda koja je nekada okruživala i štitila groblje sada je zamijenjena živicom, ne smijemo zaboraviti ni to da je samo groblje nastalo prije Ali-pašine džamije, i da je tu bio sahranjen i njen osnivač Hadim Ali-paša. 

Posljednji natpis o kojem ćemo ovdje govoriti jeste natpis na česmi Idadiji. U ovu česmu voda je dovedena, kako je zabilježio Hamdija Kreševljakoviću oktobru 1874. godine,  česma je tekla na dvije lule, a pred njom je bilo kamenito korito. (Kreševljaković, 1991, 141) Od cjelokupnog natpisa je sačuvano samo nekoliko stihova:

 

Hilmijo, čestitah (izgradnju česme) mojim potpunim tarihom:

Dođite, žedni, potekla je česma Idadija.

(Godina 1291).< (1874) (Kreševljaković, 1991, 141)

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Muzej Gazi Husrev-begove biblioteke: Odaje koje kriju tajnu o nekadašnjem životu (360 foto + FOTO)

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Muzej Gazi Husrev-begove biblioteke: Odaje koje kriju tajnu o nekadašnjem životu

Turizam, tradicija i jos ponešto

Muzej Gazi Husrev-begove biblioteke je osnovan s ciljem očuvanja višestoljetne tradicije Bosne i Hercegovine. Muzej sadrži stalnu postavku od preko 1200 vrijednih i rijetkih predmeta koji pripadaju kulturno-historijskoj sehari ovog naroda, kao i druge predmete koji govore o običajima duboko ukorijenjenim u islamsku tradiciju Bošnjaka. U foajeu muzeja nalazi se  zbirka radova u kamenu – lapidarij, zatim brojni predmeti iz kućnog, džamijskog, tekijskog ili zanatskog ambijenta. Muzejska postavka je podijeljena u nekoliko tematskih cjelina prema vrsti predmeta, njihovoj namjeni i načinu na koji su se koristili.

Postavku sačinjavaju sljedeće cjeline:

Islamska kaligrafija – sačinjena od kaligrafskih radova vrhunskih bh. Kaligrafa. Temelj ove vrste umjetnosti jeste ljepota duha vlasnika ruke koji je ispisuje, te njegove vještine da ljudskom duhu i intelektu približi nedokučivu Božansku realnost.                                                              

Mjerenje vremena– muzejska zbirka je posvećena muvekkitima i njihovom radnom zadatku mjerenja lunarnog vremena, koji je imao veliki značaj za svakodnevni život i za redovno obavljanje vjerskih dužnosti muslimana. Malo je religija kao što je to islam čiji su vjerski obredi vremenski precizirani. Namaz, post, hadždž, zekat i druge vjerske dužnosti i praznici vezani su za određeno vrijeme u lunarnoj godini, a za njihovo izračunavanje naši muvekkiti morali su poznavati osnove astronomije kao i vrste pomagala koje su se u te svrhe koristili – astrolabe, kvadrante (rub-tahte), sekstante, sunčane i mehaničke satove. Čovjek koji se bavi mjerenjem vremena i određivanjem vjerskih praznika zove se muvekkit.

Ulema –  u ovoj cjelini izloženi su eksponati u rukopisu ili u štampanoj formi gdje se učeni ljudi (uleme) pojavljuju kao autori, prepisivači ili komentatori djela. Postavljene su i fotografije naše cijenjene uleme kao i predmeti kojima su se služili i koji su ih krasili.  

Muzejska zbirka posvećena džamiji i tekiji. Najstarijom džamijom u Bosni i Hercegovini smatra se Emin-begova džamija u Ustikolini kod Foče, koju je 1463. godine podigao Emin-beg, čiji se nišan nalazi u atrijumu muzeja. Najljepše su džamije i sa arhitektonskog gledišta, najznačajnije sljedeće: Begova, Careva i Ali-pašina u Sarajevu, Aladža u Foči (porušena), Ferhadija u Banjoj Luci (obnovljena), Karađoz-begova u Mostaru, Kuršumlija u Maglaju, Hadži-Alijina u Počitelju, Sinan-pašina u Čajniču (porušena). Najpoznatije naše tekije su: Hadži Sinanova u Sarajevu, tekija na Buni kod Mostara, nakšibendijska tekija na Oglavku i Vukeljićima kod Fojnice, tekija u Visokom, Tuzli, Travniku. Ono što možete s uživanjem pronaći i posmatrati u muzeju jesu predmeti koji su su krasili unutrašnjost džamija i tekija, poput levhi, lustera, rahli, tespiha, ručno tkanih ćilima i serdžada, buhurdara, đulsija i sl.

Muzejska zbirka posvećena hadždžu sa predmetima koje su hadžije donosile iz Mekke i Medine;

Muzejska zbirka posvećena svakodnevnom životu.Svakodnevni život muslimana iz naše prošlosti odvijao se, mahom, iza zatvorenih avlijskih kapija i kućnih vrata.

Svaka od navedenih zbirki u muzeju uistinu ima svoje mjesto tamo. Ima svoju priču koju neumoljivo priča, zapise koje zapisuje, historiju koju nikako ne smijemo zapostaviti i tradiciju koju trebamo i moramo nastaviti, danas i sutra, zauvijek.

U nastavku uživajte u našoj 360 priči kao i fotografijama iz Muzeja Gazi-husrev Begove biblioteke.

PRILOG JE RAĐEN UZ PISMENO DOPUŠTENJE UPRAVE GAZI-HUSREV BEGOVE BIBLIOTEKE. SVAKO PREUZIMANJE OVOG ČLANKA JE STROGO ZABRANJENO I KAŽNJIVO PREMA KRIVIČNOM ZAKONU BIH. 

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Turbe sedam braće – legenda kaže…

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Turbe sedam braće - legenda kaže...

Turizam, tradicija i jos ponešto

Turbe sedam braće je jedilerska tekija u Sarajevu, Bosni i Hercegovini.
Jedilersku tekiju, nakšibendijskog reda, je 1879. godine osnovao Sejfulah Iblizović. Ovo je u početku bila prostorija za čuvara turbeta sedam braće, koju je sa turbetom podigao Sulejman-paša Skopljak oko 1815. godine.


Tradicija kaže da je tu sahranjen neki šeih, koji je došao sa sultanom Fatihom. Kasnije su tu sahranjena dva derviša, osumnjičena i nevino pogubljena povodom krađe novca iz pašinih Saraja 1494. godine. Tu su zatim sahranjena i četiri kapetana, koje je Mustafa-paša Dalbatan dao pogubiti što nisu na vrijeme obavijestili za najezdu vojske Princa Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. godine.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture