Još jedan Sarajevo Film Festival 2026 je iza nas, ali nakon osam festivalskih dana ostale su priče, susreti i trenuci zbog kojih Sarajevo svakog augusta postaje mjesto susreta domaće, regionalne i svjetske filmske scene.
Ekipa Mape kulture tokom 32. Sarajevo Film Festivala razgovarala je s glumcima, rediteljima, članovima žirija, filmskim autorima i brojnim gostima koji su stigli u glavni grad Bosne i Hercegovine.
Umjesto klasičnog pregleda crvenog tepiha, u završnoj reportaži pokušali smo zabilježiti ono što se nalazi između filmskih projekcija, nagrada i velikih imena – odnos gostiju prema Sarajevu, energiju publike, razgovore o stanju kinematografije, ali i spontane trenutke uz muziku, ćevape i nezaobilaznu sarajevsku kafu.
Asghar Farhadi: Sarajevo kao grad u kojem se osjećate kao kod kuće
Jedna od priča koja se provlačila kroz ovogodišnji SFF 2026 bila je upravo odnos festivalskih gostiju prema Sarajevu.
Japanski poliglota Yuji otkrio je da tokom boravka u gradu najviše govori bosanski, dok je iranski reditelj i dvostruki oskarovac Asghar Farhadi govorio o tome koliko mu Sarajevo prija.
Farhadi je istakao da u gradu ima mnogo prijatelja te da se u Sarajevu osjeća gotovo kao kod kuće.
Sličan utisak imali su i gosti koji su Sarajevo posjetili prvi put. Grad su opisivali kao otvoren i gostoljubiv, potvrđujući ono što Sarajevo Film Festival već godinama pokušava graditi – prostor u kojem filmski profesionalci i publika iz različitih dijelova svijeta mogu zajedno dijeliti priče.
Danis Tanović: Sarajevo Film Festival 2026 danas pripada svjetskoj sceni
O razvoju Festivala govorio je i bh. oskarovac Danis Tanović.
Prema njegovim riječima, Sarajevo Film Festival izrastao je u dovoljno veliki i kvalitetan festival da na njemu danas ima mjesta za različite filmove, autore i publiku.
U završnici reportaže Tanović govori i o poziciji koju SFF danas ima na međunarodnoj filmskoj sceni, a sličan stav iznio je i direktor Sarajevo Film Festivala Jovan Marjanović.
Od festivala nastalog u ratnom Sarajevu do događaja koji danas u grad dovodi oskarovce, velike glumačke i rediteljske zvijezde te desetine filmskih autora – put Sarajevo Film Festivala jedna je od najznačajnijih kulturnih priča Bosne i Hercegovine.
Iza filma ipak nije uvijek glamur crvenog tepiha
Iako Sarajevo Film Festival donosi mnogo glamura, razgovori s filmskim autorima otvorili su i drugačiju stranu filmske industrije.
Takmičari su govorili o filmovima koje su donijeli pred sarajevsku publiku, dok su pojedini autori upozorili na probleme koji nastaju mnogo prije nego što film dođe do velikog platna.
Jedno od centralnih pitanja bilo je finansiranje filmske produkcije, posebno u Bosni i Hercegovini.
Glumac Alban Ukaj upozorio je da bh. kinematografija ne bi smjela ići unazad, dok su drugi sagovornici govorili o teškoćama kroz koje prolaze autori pokušavajući realizovati film bez stabilne finansijske podrške.
Upravo zbog toga Sarajevo Film Festival nije samo mjesto premijera i nagrada, nego i prostor za razgovor o budućnosti filma u Bosni i Hercegovini i regiji.
Žiri, selekcija i borba za Srce Sarajeva na Sarajevo Film Festivalu 2026
Posebno mjesto u festivalskoj priči pripalo je članovima žirija i selektorima.
Elma Tataragić, selektorica Takmičarskog programa, govorila je o izboru filmova, dok su članovi žirija otkrili koliko je bilo teško među brojnim ostvarenjima odabrati pobjednike.
Takmičarski program 32. Sarajevo Film Festivala donio je nova regionalna ostvarenja, različite filmske poetike i priče koje se bave savremenim društvom, prošlošću, identitetom i životom ljudi na prostoru jugoistočne Evrope.
Srce Sarajeva za najbolji dugometražni igrani film pripalo je filmu „Svaki put“ rediteljice Sandre Wollner.
Za najbolju režiju nagrađena je Ana Urushadze za film „Sporedna uloga“, Eva Kostić proglašena je najboljom glumicom za film „17“, dok je Adrian Văncică dobio nagradu za najboljeg glumca za ostvarenje „Ti ovdje ne pripadaš“.
Emina Jahović, Ida Prester i druga strana festivalske priče
Film, međutim, nije živio samo u kinodvoranama.
Emina Jahović prisjetila se vremena kada je mnogo više gledala filmove, dok je direktor Festivala govorio o sarajevskoj publici koja filmove ne samo da gleda nego ih komentariše i o njima razgovara.
Posebnu energiju crvenom tepihu donijela je Ida Prester, koja je atmosferu opisala kao izrazito vruću, ali ispunjenu toplom energijom.
Nije nedostajalo ni muzike. Braća Ari i Ethan Gold zasvirala su na crvenom tepihu, dok je Ida nakon novinarskog pitanja hoće li zapjevati u Sarajevu odgovorila upravo pjesmom.
Takvi trenuci najbolje pokazuju zašto Sarajevo Film Festival nije samo niz projekcija i službenih ceremonija.
Ćevapi, kafa i Sarajevo između dvije projekcije
A kada se ugase kamere sa crvenog tepiha, Sarajevo gostima ponudi i jednu sasvim drugu vrstu iskustva.
Brojni sagovornici tokom Festivala govorili su o sarajevskoj hrani, ćevapima i gostoprimstvu.
Nakon ćevapa, naravno, dolazi kafa.
Yuji je kroz smijeh poručio da praktično „živi na kafi“, još jednom potvrđujući da su pojedini sarajevski rituali gostima jednako zanimljivi kao i događaji na crvenom tepihu.
Emir Hadžihafizbegović: Od Počasnog Srca Sarajeva do „transfera“ u FK Vratnik
Jedan od protagonista završnice 32. Sarajevo Film Festivala bio je Emir Hadžihafizbegović, kojem je uručeno Počasno Srce Sarajeva za doprinos filmskoj umjetnosti.
Ovogodišnja Počasna Srca Sarajeva dobili su i Emily Watson, Diego Luna, Woody Harrelson i Asghar Farhadi.
Ali za Hadžihafizbegovića festivalska večer nije završila samo nagradom.
U jednom od najopuštenijih trenutaka završnice dobio je dres FK Vratnik sa svojim prezimenom i brojem 10, pa je ceremonijalni dio Festivala dobio i neočekivani „sportski transfer“.
Bio je to još jedan trenutak koji pokazuje zašto Sarajevo Film Festival često najbolje pamtimo upravo po onome što nije bilo zapisano u službenom programu.
SFF je završen, ali sarajevske priče ostaju
Od Asghara Farhadija i Danisa Tanovića, preko filmskih autora i članova žirija, do Emine Jahović, Ide Prester, Emira Hadžihafizbegovića i brojnih drugih gostiju – 32. Sarajevo Film Festival ponovo je spojio film i grad.
Neki su u Sarajevo došli prvi put. Neki mu se godinama vraćaju. Neki su govorili bosanski, neki su pričali o filmu, drugi o hrani i kafi.
Ali nakon posljednjeg crvenog tepiha ostaje isti osjećaj.
Svako ko dođe u Sarajevo iz njega ponese svoju, jedinstvenu priču.
Kompletnu reportažu Mape kulture sa 32. Sarajevo Film Festivala pogledajte u videu iznad.