Inat ćuprija u Stocu

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

Inat ćuprija u Stocu

Turizam, tradicija i jos ponešto

Široko je rasprostranjena priča o nastanku naziva za jedan od mnogih sarajevskih mostova, poznatom pod nazivom inat- ćuprija, koji se nalazi naspram Gradske vijećnice. No ovdje nećemo govoriti o tome most mada su povodi za nastanak obje inat ćuprije poprilično slični, vođeni inatom i ponosom. 

Malo je poznato da svoj naziv inat ćuprija dijeli sa još jednim bosanskohercegovačkim mostom, i to na krajnjem jugu zemlje, u svjetlošću okupanom Stocu.  Inat ćuprija u Stocu se također zove i Gornjom ćuprijom. Smatra se najstarijim mostom na rijeci Bregavi. 

Izgrađen je početkom 17.st.  Njegova jedinstvenost se ogleda u nesimetričnom obliku, pri čemu jedan luk završava  na obali, a drugi u koritu rijeke. Legenda kaže da se njegov graditelj n a ovaj način želio osvetiti uzurpatoru, koji je tada bio na vlasti u Stocu. Dakle, kao što to obično biva, legenda je ostala da živi u narodu dugo vremena, stoga je ostao i naziv, inat ćuprija, zato što je ćuprija sagrađena iz inata. 

Prema priči, bila je baš pri kraju izgradnja Donje ćuprije bega stolačkog, koju je on sam naložio da se izgradi, kada ga pozvaše vlasti iz Stambola (Istanbula), jer je izbila buna u dalekoj Anadoliji, da i on dođe sa Stočanima i pomogne u spriječavanju. Prema svim saznanjima, ta buna se može datirati u 1658. god, jer je u svom velikom putopisu spominje i Evlija Čelebija.

U međuvremenu kako predanja govore u Stocu je došlo do promjene vlasti, u gradu se navodno pojavio neki Trtak, rodom iz Ljubinja, koji odluči uzeti vlast u svoje ruke.

Prema tome, historija se naglo prekida, a započinje legenda…

„Isah, neimar i njegov prijatelj Risto taman su skidali skele s begove ćuprije, kad, eto ti vraga, naiđe taj Trtak.

Preprknio ti se puščetinom, pa kroz Stolac, ko sam ti, ja sam ti.

Ide on tako, a oko njega desetak- pentaes’ nakije k'o on. Doš'o i njihov vakat… „

(….) Razgleda ta bitanga s dužinom novu, blistavu ćupriju odsutnog naručitelja. Lijepa je bila, sa pet svodova, poput očiju, kroz koje su tekle vode Bregave, prskajući srebrenih slapova. Trtak se zadivi, jer i budale ponekad razdvoje lijepo od ružnoga, pa osjeti u sebi neki čudan poriv, koji narod zove inat. Dreknu se majstorima, jer slaba vlast je uvijek glasna, da odmah njegovu ćupriju na Bregavi sačine ljepšu i „okatiju“ od begove. 

Međutim, u strahu od posljedica, neimari se premišljaše šta da urade, a da sačuvaju vlastiti život. Valja poslušati i Trtka, a ne nasrditi bega, zbog neodobrene gradnje, a da uz to sačuvaju graditeljsko dostojanstvo, i ne postide se svoga djela.

Reče Isah Trtku: „Graditi ću ćupriju, ama k'o burmu, pa pola burme na suncu, a drugo pola u vodi.“ Trtak ni da čuje, opet traži da ćuprija ima više oka nego begova.

Dalje se spominje, kako su Isah i Risto išli u brdo da traže majdan za kamen, i koliko im je gorak bio hljeb, dok je na kraju nisu uspjeli napokon završiti.

Legenda također kaže da su dok su gradili ćupriju došli na ideju osvete. Uradili su kako im je načinjeno, ćuprija je imala više oka nego begova, ali je svako oko bilo manje ili više heravo. 

Dok je jedna noga dopirala do vode, druga je bila naslonjena na brdo. Po svemu ovome bismo mogli zaključiti da ovaj most možda više nego ijedna druga građevina u našoj zemlji odražava duh i karakter bosanskohercegovačkog čovjeka; iz inata je naređena njena gradnja, pa i za inat je načinjena! 

U putopisu Evlije Čelebije navodi se: 

„ Trtak, ko prazna glava, poč'o da slavi, k'o biva osta’ spomen kad se i on u Stocu pit'o“. 

Utihnu i inat i prkos, da se ne talasa, dok Trtak kroji sudbinu Stoca. 

Napokon, dođe vrijeme kad neimari trebadoše položiti račune begu. 

U Anadoliji je završena vojna, pa se i beg s vojskom vratio u Stolac. Dvojica neimara, Isah i Risto da ikako mogu utekli bi pod zemlju. Znaju oni da će beg od svakoga tražiti da mu ispostavi račun. No, razmišljali su, sila ih je natjerala, neće im beg ništa zamjeriti.

Ali, pravde nema. Kad je beg vidio ćupriju odmah izbi na veliki telal. Skupi se narod čitavoga Stoca, misleći da će im kazivati o naredbama sultana i kako mu je na vojni bilo. Ali, došlo je ono čega su se neimari pribojavali; beg poče sa kažnjavanjem, sve redom ko god da je učinio nešto mimo njegove volje u njegovom odsustvu. Pred čitavim narodom naruži majstore koji su gradili mostove i naredi da im se udare falake.

Tako je izgrađena inat ćuprija u Stocu.

Svi protagonisti ove narodne predaje već odavno nisu tu da potvrde ili opovrgnu istinitost priče, ali svakako i dalje tu stoji i stojati će još dugo vremena, stara ćuprija, neobičnog, ali lijepog zgleda koja upotpunjuje i premošćava smaragdnu Bregavu. 

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Principov most ošutio je sve nedaće ovog svijeta

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

Principov most ošutio je sve nedaće ovog svijeta

Kažu, veliki ljudi i velike znameni dugo traju, ne samo da bi očajavali Sizifovu kletvu već i da budu svjedoci onome što običan svijet zaboravi, a nije li sam Andrić rekao da su mostovi ulazak u svijet, u jednu malu čaršiju koji isprati svaku mahalsku priču, a Principov most je ispratio historiju.

Poput branika prošlosti, spremni da odbrane ono iskonsko, i suviše ljudsko, a opet samuju u svoj svojoj vječnosti trajanja, i tako veliki a svejedno ne gordi, traju i na bolja vremena podsjećaju; a ipak on ne podsjeća. Ako ipak u nekom srkletu se pitate zašto ne i on, znat ćete da Principov most muku svoju i svu bijedu ovog svijeta u svom bitku nosi, jer Princip nije bio heroj, a još manje zločinac već dijete, a djeca su nevina, nikada kriva. Ostala je tajna, ili samo običnom svijetu nepoznanica, a valjda sve velike priče imaju svoje lice i naličje, a priča Pricipova mnogo veća je.

Kako je Latinska ćuprija postala Principov most

U svom nastanku, a nastao je u tamnom ejaletu Bosne i bosanskog sandžaka, i to davne 1541.godine sarača Huseina; valjda obični mali ljudi grade velika djela. I, kako svako mjesto je dobro, a može biti i bolje, svoje upotpunjenje doživljava za vrijeme Ajni-beg, te se od tada naziva Latinska ćuprija po Latinluku, a Latinluk je posebna priča, no u danima svog nastavka,a i danas on predstavlja poveznicu dvije kulture, dva habitusa.

Latinluk je u period Osmanskog carstva bio zaseban svijet, ne za one odbačene već za one neprilagođene, a kako je Latinska ćuprija prihvatala svakoga, njenim kamenom je i hodio svako, jer znala je Ćuprija da neprilagođenost nije ništa loše jer čudno znači čudesno. I Ćuprija je čudesna, sa svim svojim postankom, trajnošću koja zaziva na vječnost, te njenoj vječitoj potrebi da nijemo prati ljudske korake dopuštajući čovjeku da raste, dopuštajući društvu da se mijenja, iako ona uvijek ostaje ista.

A ime po tužnom dječaku, zapravo mladiću je dobila u danima Velikog rata, nakon Sarajevskog atentata koji je bio poziv na krv, a možda i nije jer Bosna nikada nije bila Bure baruta već samo rascjep svjetova kojima ne pripada, i stoga Princip nije započeo ništa već uime izgovora malih ljudi započela je smrt, a niko je nije željo. Ne želimo pisati o historiji jer historija je poput ogledala, svako svoj odraz oslikava, ali zato pišemo o Mostu koji je historiju činio prošlošću.

Kažu, veliki ljudi i velike znameni dugo traju, ne samo da bi očajavali Sizifovu kletvu već i da budu svjedoci onome što običan svijet zaboravi, a nije li sam Andrić rekao da su mostovi ulazak u svijet, u jednu malu čaršiju koji isprati svaku mahalsku priču, a Principov most je ispratio historiju.

Od tamnovanja, a ustvari prosto življenja, jer ljudi ovih krajeva za lakše ne znaju, a teže ne prihvataju, već svoju mrtvaju žive, a i Latinska ćuprija s njima, puštaju da rijeke i revolucije pored mostova i naroda prolaze, a život ide dalje.

Principov most ošutio je sve nedaće ovog svijeta

Kamen Mosta ošutio je sve nedaće ovog svijeta, oživio bosanskog čovjeka i njegovu historiju učinio svetom čineći historiju nepremostivom uime ljubavi prema onome što trajalo je. Od Osmanlijama koji su željeli svijet sebi da podređuju preko Austrougara koji revolucije dižu da narod ukalupe do Principova pucnja koji je svijet odveo u sunovrat, nesvjesno, ali ipak nepovratno. Kako su vremena mijenjala, a vlasti dolazile, tako se mijenjao i odnos prema Mostu, ali i njegovoj priči, a kako svaki most sadrži kaleidoskop malpg svijeta velikih misli, tako i Latinska ćuprija predstavlja oreol svakog događaja jer spomenik koji šuti uvijek ima najviše da kaže.

Za historiju je potrebno dvoje, jer potrebne su oči koje zadivljenošću putnika namjernika upijaju svaku poru prošlosti, jer da bismo razumjeli, trebamo osjetiti, a Principov most sve je to zaživio, i u konačnici nije potrebno znati velike priče, dovoljno je poznavati ovaj monumentum historije i kulture, dovoljno da bismo razumjeli život i sve što je historija iza sebe ostavila.

Principov most ili Latinska ćuprija još je tu, s nama svakodnevno, prati naše stope, stoga prolazniče laganim koracima hodi po Mostu gledajući u veličanstvo ali i moru čovjeka koju ovjekovječi spomenik kulture dajući joj pečat neznatnoga.

Osnovni podaci o Gavrilu Principa po kojem je Principov most dobio ime

Gavrilo Princip je rođen 25. juli 1894. godine u Bosanskom Grahovu. 

Njegovi roditelji su imali devetero djece, a Gavrilo je četvrto dijete.  

Školovao se u Tuzli i Sarajevu. 

Tokom putovanja u Beograd 1912. godine postaje član Mlade Bosne i ostvaruje kontakt sa organizacijom Crna ruka. 

Nakon atentata pokušao je izvršiti samoubistov, ali bezuspješno.

Proces protiv učesnika sarajevskog atentata započeo je 1914. 

Preminuo je u zatvoru 28. aprila 1918. godine gdje je služio dvadeseto godišnju kaznu. 

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

KULA MISTERIOZNOG KAPETANA USRED HERCEGOVAČKOG KRŠA KOJU ZAOBILAZE ČAK I ZMIJE

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

KULA MISTERIOZNOG KAPETANA USRED HERCEGOVAČKOG KRŠA KOJU ZAOBILAZE ČAK I ZMIJE

Mnogi od nas će ovog ljeta kenuti preko Stoca u Neum. Usljed euforije da se što prije domognete žuđene obale, nemojte da vam promaknu ostaci starog Hutovog grada i Hadžibegova kula, u podnožju planine Žaba. Poznatija kao kula misterioznog kapetana,  to je mjesto za čijeg se vladara vežu zanimljive legende i predanja.

O nastanku naselja nema historijskih podataka. Ime grada vjerovatno potiče o latinskog naziva za sokola: „huti“.

Vjeruje se da je to bilo ime nekog vlastelina koji je tu živio u doba Rimljana

To je stari i zapušteni historijski spomenik Bosne i Hercegovine. Arheološka ispitivanja su pokazala da su prvobitne strukture građene u antičko doba, a ostaci koje danas vidimo, datiraju iz srednjeg vijeka. Nalazi se na 310 mnv, okruženo kršom, kamenom i tlom pod kojim su rijeke ponornice.

Smatra se da je zdanje bilo namijenjeno kao carinska kula, gdje se čuvao klanac i drumski put, te se na njemu naplaćivala carina za karavane koje su prolazile, a u utvrdu ju je pretvorio Mehmed-beg Rizvanbegović, poznat kao Hadžibeg, polubrat čuvenog Ali-paše Rizvanbegovića Stočevića koji je bio na čelu Hercegovačkog pašaluka. 

Hutov grad se naziva još i Hadžibegov grad jer ga je on obnovio i vladao tom kapetanijom od 1802. godine. Nakon čega je ugašena.

Navodi se da je postojalo osam ploča na bedemima grada. Danas su očuvane samo tri pomoću kojih možemo utvrditi period nastanka i koliko je stara kula misterioznog kapetana. Smatra se da su bedemi građeni od 1796. do1806. godine. Natpisi na pločama su pisani arapskim pismom. Na jednoj piše „Pobjednik“, na drugoj „O vječni i jedni“, na trećoj su brojevi „1211 i 1221“, što predstavlja godine po hidžri, zapravo, 1796. i 1807., po gregorijanskom kalendaru.

Legenda kaže da se na pločama nalaze tajanstveni Hadžibegovi natpisi koji Hutov grad štite od zmija i vremenskih nepogoda, te da unutar zidina nikad niko nije vidio ni jednu zmiju iako ih u okolici ima mnoštvo. 

Hadžibega su smatrali vračem jer se zanimao za astronomiju. Predvidio je neke događaje, kao i svoju smrt za koju je navodno predvidio čak i dan i sat, te izdao naređenje da sve bude spremno kad premine, što se i obistinilo, pričali su poznavaoci legendi o njemu

O Hadžibegu postoje mnoge priče, mračne i svijetle: da je bio neobuzdane naravi, vrlo inteligentan, proputovao svijet, obavio Hadž, radio sa sirijskim valijom, vezirom Ahmed-pašom Džezzarom, rođenim u  Fatnici kod Bileće, koji je uvidio da bi Mehmed-beg mogao biti opasan po njegovu vlast, jer je sposoban, pa ga je bogato isplatio za rad i otupustio iz službe, nakon čega Mehmed-beg živi raskošan život u Carigradu 3 godine.

Kasnije, nakon nepravedne podjele imanja i vlasti, od strane oca, stao je na čelo Hutovske kapetanije 1802. godine. I to je posljednja osnovana kapetanije u BiH. 

Sarađivao je s Francuzima, posebno Napoleonovim generalom Marmontom kojem je pomagao u bici kod Dubrovnika protiv Rusa. Pričalo se da je prorekao ili sanjao napad koji se spremao na generala i obavijestio ga o tome. Kasnije im je pomagao i u bici protiv crnogorsko-ruske vojske, nakon čega su Francuzi pomagali njemu.

Narodna predanja kažu da je bio obrazovan i načitan, da se zanimao za astronomiju, da je po planetama određivao svoje aktivnosti, da je imao nadnaravne moći, bio surov, pohotan, da su žene krili od njega zbog njegove strasti prema njima, ali da je kao vlastelin bio pravedan i uz ljude iz svoje kapetanije.

Neke od legendi vezanih za njega jesu i da je u zidine kule Hutovog grada zatvarao svoje protivnike, što je u to vrijeme bila redovna praksa svih vlastelina.

Međutim, stanovnici Hutova su ga uvijek podržavali u vojnim akcijama jer im nikad nije otimao zemlju, već pomagao. Katolici iz sela Hrasnog bili su mu oslonac i uz njega stajali na svim bojnim poljima.

Njegov brat Ali-paša Rizvanbegović Stočević, borio se na strani centralne vlasti, a Mehmed-beg na pobunjeničkoj. Zavadili su ih stolački prvaci. Postoji nekoliko verzija njegove smrti: da je umro prirodnom smrću (predvidjevši dan i vrijeme), da je poginuo od vojske svog brata i da ga je ubio njegov (potkupljeni) sluga 1832.

Pojetioci ovog starog i zapuštenog grada, kažu da boravak unutar zidina djeluje posebno na svakog. Kao da u njima još vladaju neke neobjašnjive i snažne sile.

Iako se ova kula misterioznog kapetana nalazi u na golom kršu gdje tepmerature dosežu velike vrijednosti, osjeća se dah svježine. Nemoguće je da tome doprinosi vegetacija unutar zidina ili mali izvor, nekadašnji Hadžibegov ribnjak, zapravo, mala bara u kojoj je jedan od posjetitlaca vidio nestvarno veliku žabu, veličine kokoške. Ili su to samo fantazije i priviđenja?

Drugi pak navode da ih je kula misterioznog kapetana činila klonulim, ošamućenim, nemoćnim, dok ima i onih koji su tu osjetili neobjašnjiv duševni mir i blaženstvo koje će pamtiti.

Ukoliko ste ljubitelj misterioznih lokaliteta, mitologije i historije, ovo mjesto, kao i legende o kapetanu Mehmed-begu Rizvanbegoviću (Hadžibegu) će na vas ostaviti snažan utisak koji ćete dugo pamtiti.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Misteriozna tvrđava Kastel u Banjoj Luci

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

Misteriozna tvrđava Kastel u Banjoj Luci

Tvrđava Kastel čuva najdublje tajne ovog grada, jer predstavlja najstariji spomenik u Banjaluci. Smješten je na lijevoj obali Vrbasa i svojom masivnošću nam govori o velikim događajima i velikanima koji su je koristili kao odbrambeni položaj i vojno utvrđenje kako od antičkog perioda tako do novog vijeka.

Ukupna površina Kastela iznosi 48 000 kvadratnih kilometara, bedeme čine devet bastiona i dvije kapi kule u sklopu bedema. Opasana je sa svih strana debelim kamenim zidovima na kojima su podignute puškarnice i osmatračnice a njen konačan oblik i današnju formu dobila je u XVIII vijeku.

Kako je nastala tvrđava Kastel u Banja Luci?

Podaci o njenom nastajanju nas vode u II vijek nove ere u Rimsko doba kada je bio podignut kao vojnički logor odnosno Castra. U tvrđavu Kastel ulazi se iz tri pravca sjevera, zapada i istoka. Takođe zanimljivo je to da su na prostoru Kastela pronađeni ostaci stambenih objekata koji potiču iz VIII I XII vijeka, a najstariji predmet koji potvrđuje da je postojalo antičko naselje jeste žrtvenik posvećen rimskom bogu Jupiteru. Na tom lijepo klesanom kamenom spomeniku, pronađenom 1895. godine stoji natpis čijom je dopunom dešifrovan tekst: “Jupiteru najvećem geniju ovog mjesta Sicinije, akrin, konzularni beneficijar provincije Gornje Panonij, ispunio je zavjet dobrovoljno i sa zahvalnošću”. Unutar tvrđave pronađeno je više primjeraka kasnoantičke bronze, keramike i jedna kasnoantička bronzana fibula. Opisi i nacrti iz XVIII vijeka daju sliku utvrđenja sa brojnim kazamatima ali i sa više od 30 ambara za žito.

Ipak, sam razvoj grada i značaj grada a samim tim i kastela počinje za vrijeme Ferhad-paše Sokolovića. Ferhad-paša na mjestu današnjeg Kastela prvo gradi svoju utvrđenu tophanu, da bi desetak godina kasnije tophana prerasla u pravi utvđeni grad s kulama i tabijama koji je neprestano dograđivan.

Tvrđava Kastel je imala vojni značaj

Pored same tvrđave nalazi se artiljerijska radionica koja je služila za izradu topova, pušaka i baruta a otvoren je na početku XVIII vijeka. Upravo će u ovom periodu za vrijeme turske uprave doći do najpoznatije bitke kod tvrđave Kastel 1737. godine. Banjalučku bitku počele su austrijske jedinice pod komandom generala Hildenburghauzena koje su prodrle u dolinu Vrbasa i počele opsadu Kastela. Ipak bosanski valija Ali-paša Hećimoglu iznenadnim napadom sa brda Lauš potukao je austrijsku vojsku i tako je Kastel ostao neosvojen. U XIX vijeku Kastel je kao i druge tvrđave izgubio vojni značaj koji je ranije imao ali je bio i ostao, kao što je i na samom grbu, simbol grada Banja Luke. Tvrđava Kastel je 1950. godine proglašena je dobrom kulturno-istrijskog naslljeđa prve kategorije, a 2002. učvršćena na listu ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine.

Osim historijskog i turističkog značaja, tvrđava Kastel je i mjesto najljepših i najznačajnijih kulturnih dešavanja u gradu i lokacija koju morate posjetiti.

Planirane sanacije na Tvrđavi Kastel

U planovima za sanaciju, restauraciju i revitalizaciju Kastela predviđeno je da se jedan dio ovih objekata obnovi, kako bi tvrđava dobila izgled što približniji nekadašnjem. Na prostoru same tvrđave nađeno je dosta arheoloških tragova iz antičkih vremena, preko već spominjane slavenske nastambe, do novijih kultura.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Titov bunker- najčuvanija tajna SFR Jugoslavije

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

Titov bunker - Najčuvanija tajna SFR Jugoslavije

Titov Bunker D-0 ARK je reprezentativna turistička atrakcija općine Konjic

Jedinstvena građevina besprijekorno uklopljena u ambijentalnu cjelinu Neretve, Ljute i brda Zlatar. Nekada najčuvanija tajna SFR Jugoslavije, danas reprezentativna turistička atrakcija općine Konjic. D-0 ARK, objekat kodnog naziva „Istanbul” u narodu najpoznatiji kao „Titov bunker“,  građen je u potpunoj tajnosti punih 26 godina, od 1953. do  1979. godine. Gradnja je koštala tadašnjih 4,6 milijardi američkih dolara što bi u današnjoj protuvrijednosti bilo više od 10 milijardi američkih dolara i predstavlja treću najveću investiciju bivše SFR Jugoslavije. 

Osnovna namjena objekta D-0 ARK  bila je da prihvati, smjesti i zaštiti Štab Vrhovne komande, uži dio Predsjedništva i Vlade Jugoslavije, da im obezbijedi optimalne uslove za rad, rukovođenje i komandovanje zemljom u kriznim situacijama i u slučaju od opasnosti nuklearnog napada na Jugoslaviju. Informacije o objektu imali su samo Tito, Načelnik SSNO-a, Načelnik Generalštaba JNA, Načelnik Prve Uprave bezbjednosti i Načelnik veza SSNO-a. Godine 1979. objekat je zvanično predat na upotrebu  posadi bivše JNA koju je činilo 16 vojnih lica. Površina radnog prostora u objektu je oko 6.400 m2. Tajnost D-0 ARK trajala je do 1992. godine.

Turistički obilazak objekta nije bio moguć  sve do 2011. godine kada Ministarstvo odbrane BiH uz prisustvo NATO-a proglašava objekat neperspektivnim, a sve potaknuto idejom i implementacijom projekta savremene umjetnosti Bijenale D-0 ARK Underground, kojeg je iste godine Vijeće Evrope proglasilo “Kulturnim događajem” na nivou Evropske. Od ovog trenutka objekat je otvoren za posjete ljudima sa svih strana svijeta te se od tada obilazak organizovao na različite načine. Objekat je 2014. godine proglašen Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Danas je nekada najčuvaniju tajnu SFR Jugoslavije, smještenu u Konjicu moguće posjetiti svakim danom  u terminima od 10:00h, 12:00h i 14:00h.

Da li ste spremni da otkrijete najinteresantnije priče iz podzemlja brda Zlatar u Konjicu i upoznate sve skrivene tajne Objekta Titov bunker? 

 

AUTOR

Selma Šljivo

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

“Inat kuca- Bila sam na onoj strani, ali pređoh ‘vamo iz inata“

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

“Inat kuća- Bila sam na onoj strani, ali pređoh 'vamo iz inata“

Ti njeni ašikli u zelenoj boji, pa kad pogledaš kroz njih vidiš ibrike, stare džezve, fildžane iz kojih se pije kahva, sve vas to vraća kroz vrijeme jednog bosanskog nasljeđa, te sečije, male stolice, stolovi, sehare

Kod nas ti ne valja ni kad palamudiš, niti kad dobro govoriš, nije vakat da budeš ni pametniji, a ni gluplji. Bezbeli ti je najgore da budeš ters, jazuk i inatdžija.. Kada krenete u obilazak Sarajevom i sarajevskim ulicama, uvijek vas za spomenike građevine, pa i same ulice vežu neke priče. Tako se i naslušaš svakojakih priča, ali ne upamtiš sve. Vidiš, Sarajevo nikada nije bilo samo puka historija koju prođeš kroz udžbenike. Sarajevo je uvijek bilo više od toga.  Obzirom da su Sarajevom ostajele turske gradnje kako i austro-ugarske meni se čini da više se legendi veže za Osmanski period, možda se ljudi neće složiti sa mnom.. možda će i kazat’ da to samo oni koji su doživjeli, prošli, došli znaju najbolje. Kada bi se sve perom pisalo i ustaklo na hartije mislim da bi smo onda izgubili onu ljepotu, kada zasjedneš na sijelima pa vaziš o pričama, jah o Sarajevu, jah o nekom drugom gradu. 

Nikada prije nisam nešto puno pažnje obraćala na Inat kuću, nekako, samo bih je slikala usput, eto, nešto mi uvijek bi lijepa. Sva prksona, stoji nekako najponosnije sa lijeve strane Miljacke. Ti njeni ašikli u zelenoj boji, pa kad pogledaš kroz njih vidiš ibrike, stare džezve, fildžane iz kojih se pije kahva, sve vas to vraća kroz vrijeme jednog bosanskog nasljeđa, te sečije, male stolice, stolovi, sehare. A kad  pogledam zidove kuće sjetim se da je kamen po kamen prenešen s jedne obale na drugu. Zamislite vi tog inata i tog insana Benderije da je jednom prilikom izjavio:“ Car u Beču je veliki i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk.“ Možda to sada kada čitate izgleda nabusito gordo sa podpitanje:“ jašta, ko si ti da tako govoriš.“ Upravo zbog te rečenice, i pregovaranja između cara i Banderije, našli su kompromis.

Tvrdoglavi vlasnik kuće je tražio od Monarhije da kompletnu kuću, dio po dio, kamen po kamen prenesu s desne strane Miljacke, na lijevu, te da mu se da vreća dukata. Obzirom da je geografski položaj Sarajeva težak i da se nije mogla nigdje drugo izgraditi veličina i gromada od Vijećnice tako i uradiše.  Prema legendi Benderija je svakog dana sjedio na uz Šeher – ćehajinu ćupriju i gledao kako radnici prenose dijelove njegove kuće i podižu je na drugoj obali. Nažalost nije bilo moguće ispoštovati njen prvobitni izgled kao što je temelj nisu mogli biti prebačeni. I tako ona iz prkosa, prepirke, zavade ili tvrdoglavosti pređe s jedne strane na drugu, od tud i poteče naziv „INAT KUĆA!“

Današnja kuća izgrađena je od drveta i ćerpiča kojom je dok je bila vladavina Turske bilo prekriveno dosta sarajevskih dućana u Bazerdžanima, i kuća. Kako kažu Google, Wikipedia i sam vlasnik kuća je građena bez podruma, i imala je samo prizemlje i prvi sprat, naravno vremenom je nadograđena sa unutrašnjim basamcima, i kulom, a kasnije već i malim dijelom terase. Od 1997. Godine u Inat kući se otvara nacionalni restoran. Danas se ovaj objekat nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu kultuno-historijskog nasljeđa. Pri samom ulazu u kuću  s desne strane na drvenoj ploči stoji natpis“ Bila sam na onoj strani, ali pređoh vamo iz inata“… sjetite se ove rečenice kada sljedeći put zakukate da nešto ne možete ili nemate šansi da uradite. Sve se može kad se hoće, ali bez prkosa, bez da naudite nekome. Bez da povrijedite nekoga. Al ipak postoji inati koji se itekako isplate, kao ovaj Banderijin. Da ne bi njegovog inata, ne bi bilo ni ove kuće, možda bi danas tu stajala neka druga građevina, neki drugi muzej. Ali možda taj muzej ne bi imao pouku kakvu nosi ova kuća. Nemojte dozvoliti da vam u životu dohakaju predraduse, strahovi i da vaše vrijednosti mogu platiti novcem.

Kako Vijećnica predstavlja moć Monarhije bez obzira koje generacije dolaze, tako s lijeve strane Inat kuća predstavlja jednu sentimentalnu vrijednost koja se ni tada, a Boga mi ni sada ne može platiti novcem.  Kada pogledaš priču jedne Inat kuće, shvatiš da inata nema goreg zanata, a od životom usađenih vrijednosti boljeg ćejfa i rahatluka. A da vam priznam vala nešto na kraju svega ovog… meni nema boljeg insana od onog terslije i mrgud insana s dobrom dušom nego onaj što tapše svakog po ramenu, svakom tepa, i svakom se kezi. I kad sve ovo pročitate znajte da iza mog pera koje piše ovo stoji jedan tersli insan i zanovjetalo koje bi zasigurno za svoje sentimentalne vrijednosti uradilo isto što i Banderija. Ja Banderiji dok pijem onu bosansku sa rahaltukom u ovoj Inat kući, dižem bijeli bajrak, a vi kako hoćete.

AUTOR

Anela Hatić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Mustafa Gaibija- mudrosti šejha o kojima se još priča

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

Mustafa Gaibija- mudrosti šejha o kojima se još priča

Mustafa Gaibija je bio mudri i dobri čovjek, a zanimljivo je napomenuti da su njegovo turbe često posjećivali ljudi u nevolji ili bolesnici, te su čvrsto uvjereni da im je svaki dolazak u ovaj harem izuzetno pomagao.

U  neposrednoj blizini Tekijske džamije u Gradišci nalazi se Turbe šejh Mustafe Gaibije. Feriz efendija Makić, inače profesor islamskih nauka, kaže da je Mustafa Gaibija bio veliki čovjek, omiljen među ljudima svih vjera i nacionalnosti u ovom kraju. O njemu se ne zna mnogo, smatra  ef. Makić i dodaje da ime Gajibija znači  nešto tajnovito i skriveno. Šejh Mustafa Gaibija borio za ljudska prava u to vrijeme, u 17. vijeku, kada je živio na ovim prostorima.

Makić priča da se Gaibija  nije libio da napiše pisma vladarima, vezirima i svima onima koji su ugnjetavali običan narod. Sva ta pisma pisana su sa jednom aluzijom i metaforom i bilo ih je teško razumjeti. Obično su ti vladari pisma nosili kod određenih sufijskih šejhova da protumače sama njihova značenja. Zbog svog tajnovitog pristupa životu i prozvan je Gaibija. Šejh Mustafa Gajibija rođen je u okolini Livna, školovao se u Carigradu, a živio je na području Banja Luke, Kupresa  i Gradiške, te Stare i Nove Gradiške u današnjoj Hrvatskoj.

Šejh Gaibija je bio prosvjetitelj. Iz tog razloga ova džamija nosi ime Tekijska džamija, a džemat Tekija. U Gradišci postoji Gaibijina ulica, a u njenoj blizini je  i ulicu Tekija. U spisima se navodi da je bio prosvjetitelj i da je podučavao ljude. Bio je i iscjelitelj i u to vrijeme veoma uspješno je liječio ljude od kuge i drugih bolesti. Efendija Feriz Makić kaže da Šejh Gajibija po islamskom učenju spada u grupu evlija, Allahovih prijatelja, ljudi koji imaju moć da vide nešto što drugi ne vide, predosjete i znaju što ne može znati  običan čovjek. Danas je takvih ljudi sve manje i dobro bi došao Šejh Mustafa Gajibija, smatra  efendija Feriz Makić. Turbe Šejh Mustafe Gajibije nalazi se u tekijskom haremu i 2003. godine proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Vapi za rekonstrukcijom, pogotovo unutrašnjost turbeta.

Zanimljivo je da  su njegovo turbe često posjećivali ljudi u nevolji ili bolesnici i čvrsto su vjerovali da im je svaki dolazak u ovaj harem izuzetno pomagao. Veoma je zanimljiva istorija ovog velikog čovjeka, čija se djela i danas prepričavaju. Kada je izbio austrijsko-turski rat 1683. godine Šejh je Kara Mustafi-paši rekao da će lako doći do Beča, ali da će u povratku imati problema. Isto je govorio i njegovoj vojsci što se Kara Mustafi nije svidjelo, ali se desilo ono što je šejh Mustafa Gaibija predvidio.

Šejh Mustafa Gaibija je u povratku osmanske vojske nakon neuspjele opsade Beča poginuo na obali Save. Njegovo prvobitno turbe, njegov mezar, nalazio se u Staroj Gradišci i podigao ga je austrijski kapetan Makar. Tu se nalazilo do 1954. godine kada je preneseno u Gradišku, preko Save. Sadašnji izgled turbeta nije identičan onom prvobitnom. U neposrednoj blizini turbeta nalazi se nekoliko nišana starih preko 200 godina, koji govore o životu begovskih porodica u gradu na Savi.

AUTOR

Boško Grgić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Ko je bila Safikada, banjalučka ljepotica?

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

Ko je bila Safikada, banjalučka ljepotica?

Glavni grad nije jedini bitak tragičnosti, koja završava kobno ili na štetu ljudskog senzibiliteta

Bosna i Hercegovina, često, biva prepoznatljiva po turističkim atrakcijama, a one su svojevremeno zasnovane na istinitim pripovijedanjima. Sarajevo je, u ratnim okolnostima, izrodilo ljubav, koju su poredili sa Šekspirovim idealom i deskripcijama Romea i Julije. Glavni grad nije jedini bitak tragičnosti, koja završava kobno ili na štetu ljudskog senzibiliteta.

Ko je bila Safikada, banjalučka ljepotica? Ferhad – paša Sokolovića je imao unuku, koja je svojom ljepotom plijenila poglede i uzdahe mnogih stanovnika. Njeno srce je pripalo austro-ugarskom vojniku, koji je boravio neko vrijeme na vojnom roku u tvrđavi Kastel. Kada je bio primoran napustiti grad, Safikada mu se zaklela na vječnu ljubav i vjernost.

Smatra se da je kraj presudila različitost, koja je vladala kulturnim, tradicijskim i vjerskim spektrom. Po zadnjim saznanjima, vjeruje se, da je Safikadi stigla vijest o pogibiji njenog ljubljenog, a ona je u vjenčanici prošetala do tvrđave. Stala je pred top koji je svojim pucnjem označavao podne. Tada je njeno krhko tijelo klonulo. Na tom mjestu se danas nalazi spomenik, koji sjeća na tragičnost jedne ljubavne romanse. Također, postoji teorija koja razotkriva naznake sumnje.

Stanovnici Banja Luke navode, kako u to vrijeme nije postojao top, koji je predstavljao vremensku odrednicu za podne. Slavko Podgorelec se odlučio na odvažnost, te napisao tekst za operu u čast mlade Safikade.

Hram ove ljubavi je izgrađen na površini između „Tržnice” i Ferhat-pašine džamije. Za taj projekat je izdvojeno 120.000 KM.

Mjesto koje su okarakterisali kao Safikadin grob, arheološkim istraživanjima osamdesetih godina prošlog stoljeća, utvrđeno je prisustvo ljudskih ostataka. Precizirali su da se sanduk može povezati sa periodom 16. vijeka.

 

AUTOR

emina čamić

Emina Čamić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Muzej Kaknja: Svijetli primjer njegovanja kulture sjećanja koji nadilazi lokalne okvire

Posjeti.ba logo

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

Muzej Kaknja: Svijetli primjer njegovanja kulture sjećanja koji nadilazi lokalne okvire

U sklopu Javne ustanove „Kulturno-sportski centar“ Kakanj djeluje i Muzej Kakanj, osnovan 2015. godine sa ciljem očuvanja kulturno-historijskih artefakata, događaja i činjenica vezanih za kakanjski kraj, ali i širu regiju. Njegovu izgradnju osigurala je Općina Kakanj, pomoglo Ministarstvo civilnih poslova BiH, te podržale tri velika privredna subjekta koja postoje u ovom gradu – cementara, termoelektrana i rudnik.

Za veoma kratko vrijeme Muzej Kaknja zavrijedio je pohvale i ostvario zapažene rezultate. Muzej Kaknja te njegovo pokretanje i razvijanje dešava se u momentu kada Kakanj bilježi uspjehe i podvige na privrednom, infrastrukturnom, sportskom, turističkom i kulturnom planu. To je itekako doprinijelo afirmativnoj promociji i isticanju kao svijetlog primjera u vremenu kada institucije kulture rade i opstaju pod izrazito otežavajućim okolnostima.

Atraktivna lokacija, moderan vanjski izgled i blizina važnijih kulturnih zdanja razlog su zašto je posjećenost na zavidnom nivou. Posebice kada su u pitanju organizovani dolasci učenika i srednjoškolaca, koji su u posljednje vrijeme prerasli u svojevrsnu tradiciju i nezaobilaznu praksu. To je naročito izraženo prilikom obilježavanja značajnih datuma, poput Dana nezavisnosti, Dana državnosti i Dana općine. Također i godišnjica vezanih za srednjovjekovnu Bosnu, Narodnooslobodilački antifašistički i Odbrambeno-oslobodilački rat, te znamenite kakanjske ličnosti i kolektive.

Period od prahistorije do kraja srednjeg vijeka vjerodostojno je prikazan u okviru stalne postave, koja obiluje mnoštvom pronađenih predmeta i simbola što potvrđuju prisustvo starih civilizacija na ovom prostoru. Ostaci nekadašnje ilirske i rimske kulture pronađeni na nekoliko lokaliteta svjedoče o tadašnjoj organizaciji života, običajima i geostrateškom položaju Kaknja kao mjesta pogodnog za naseljavanje.

Razdoblje srednjovjekovne Bosne, koje donosi prvo spominjanje Kaknja u povelji kralja Stjepana Dabiše iz 1392. godine izdatoj u Kraljevoj Sutjesci vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, obrađeno je hronološki i detaljno. Postojanje čak 71 nekropole stećaka izvor je vrijednih saznanja i dokaza o srednjovjekovnoj bosanskoj državi, a o njihovoj arheološkoj zaštiti na terenu brine upravo Muzej Kaknja. Čuveni i grandiozni Zgošćanski stećak, pronađen na lokalitetu Crkvina u naselju Zgošća, indikativna je slika snage uma i moći krune tadašnjeg vremena. Numizmatička postavka sadrži preko 2000 novčanica i dragocjeni nakit, poput srednovjekovnog prstena sa pečatom. Tu se nalazi i impresivna maketa kraljevskog grada Bobovca. Ovo su samo neki od vrijednih eksponata iz tog dijela prošlosti.

Kula hadži Muhamed-bega, kuća poznatija kao „turski sud“, nacionalni je spomenik smješten u kakanjskom naselju Ribnica. Nijemi je to svjedok perioda osmanske vladavine, a geneza njenog drugog naziva izvučena je iz njegove nekadašnje uloge, budući da je taj objekat služio kao lokalni sud. Zbog blizine površinskog kopa i ugroženosti same građevine, predviđeno je njegovo izmještanje. Turski sud je također pod zaštitom Muzeja.

Kako je Kakanj, između ostalog, poznat kao industrijski grad, dio muzejskog prostora posvećen je historiji rudnika i termoelektrane, čija maketa na malom prostoru slikovito sažima drugi po veličini industrijski kompleks tog tipa u državi.

Muzej Kaknja čuva i etnografsku zbirku u kojoj su eksponati koji podsjećaju na život u ovom kraju, nošnje, ručni radovi, stan za tkanje ćilima, kao i sami ćilimi koje su tkale žene iz kraja. Njegovanje kulture sjećanja naročito je izraženo kroz stalnu postavku Kaknja u Drugom svjetskom ratu, u okviru koje se ljubomorno čuva spomen na kakanjske pokretače otpora, poput Rudija Čajaveca, pionira partizanskog zrakoplovstva. 

Uniforme, obilježja i oružje iz tog perioda ukratko daju presjek položaja i uloge ovog grada u tim sudbonosnim vremenima borbe protiv fašizma. Kakanj je i u posljednjem Odbrambeno-oslobodilačkom ratu dao nemjerljiv doprinos u odbrani domovine od agresije. Zbog toga je postavljena stalna zbirka sa odjećom, predmetima i oružjem koje su Kakanjci nesebično poklanjali Muzeju. I u tome leži još jedna njegova posebnost – Muzej Kaknja je naprosto srastao sa svojim gradom i njegovim stanovnicima.  Uselivši se u lokalni kulturni život kao trajni pečat minulih vremena koja su trajno oblikovala konture grada smještenog na obalama rijeka Zgošće i Bosne.  

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Zavičajni muzej Visoko – Čuvar vrijednih eksponata prirodnog i kulturnog naslijeđa

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Udruzenje Mapa Kulture

Zavičajni muzej Visoko - Čuvar vrijednih eksponata prirodnog i kulturnog naslijeđa

Bilo da putujemo kroz njegovu historiju, bilo da je to njegovom geografskom dužinom i širinom, Visočko polje ima mnoštvo znamenitosti. Tragovi ljudskog života sežu još iz davnih vremena neolita, a uvijek je zauzimalo značajne pozicije kroz historiju, od Rimskog carstva, Srednjovjekovne bosanske države, osmanlijskog perioda, austrougarskog, jugoslavenskog, pa do današnjih dana. Kroz izuzetno dug period postojanja nedvojbeno je da sadrži mnoštvo kulturno-historijskih nalaza i lokaliteta, što daje dobru osnovu za proučavanje, prezentovanje, turizam i očuvanje tradicije.

Institucija od izuzetnog značaja za stručni, ali i kulturno-historijski i turistički potencijal jeste Zavičajni muzej Visoko. Muzej je osnovan 1953. godine, a od 1957. godine je smješten u zgradu u kojoj se i danas nalazi, na adresi Ulica Alije Izetbegovića, broj 29. Pored osnovne muzejske djelatnosti –  istraživanja, prikupljanja, stručne obrade, zaštite i čuvanja muzejske građe uz njenu prezentaciju putem organizovanja i priređivanja izložbi u saradnji sa srodnim i drugim ustanovama i pojedincima, Zavičajni muzej Visoko je registrovan i za naučno-istraživački rad, izdavačku djelatnost i zaštitu kulturne baštine, odnosno objekata i predmeta kulturno-historijskog naslijeđa na području grada Visoko. Prenoseći dašak prošlog vremena  Muzej raspolaže većim brojem tematski raznovrsnih zbirki i obuhvata muzejsku građu. Ukupno ima sedam tematskih zbirki:

  1. Numizmatička zbirka broji 692 numizmatičke jedinice iz skoro svih epoha i civilizacija na prostoru BiH.
  2. Arheološka zbirka je najbrojnija zbirka Zavičajnog muzeja. Obuhvata materijal svih ubiciranih, rekognosciranih i arheološki istraženih prahistorijskih nalazišta sa područja visočke kotline. Broji 87 046 raznovrsnih arholoških jedinica.
  3. Srednjovjekovna zbirka broji 164 jedinice.
  4. Etnografska zbirka ukupno broji 934 etnografske jedinice.
  5. Geološko-paleontološka zbirka obrađuje tri podzbirke: rude, stijene i fosile. Broji 470 geološko-paleontoloških jedinica, te se još uvijek radi na dopunjavanju zbirke. 
  6. Zbirka predmeta NOB-a/NOR-a (u ovoj zbirci je obrađeno i oružje iz I svjetskog rata, II svjetskog rata i oružje iz perioda Agresije na RBiH 1992-1995. godine) broji 204 inventarne jedinice, a postoje još 23 predmeta koje treba stručno obraditi.
  7. Umjetnička zbirka je najmlađa zbirka i broji 14 inventarnih jedinica.

U vlasništvu Zavičajnog muzeja Visoko je i nekoliko arheoloških nalazišta koja su od izuzetnog značaja za Bosnu i Hercegovinu.

Arheološki lokalitet „Okolište“ svjedoči o postojanju života na području Visokog još u prahistorijskom dobu. Posebnost ovog lokaliteta je u tome što se ovdje susreću Butmirska i Kakanjska kultura, te se stručnim istraživanjima došlo do zaključka da se na lokalitetu Okolišta život odvija u kontinuitetu 5500 godina.

Stara bosanska srednjovjekovna utvrda Čajangrad je ruševina utvrđenja. Na ostacima jednog zida dužine 30 metara vidljiva je struktura karakteristična za srednjovjekovnu gradnju. Smatra se da je ovo utvrđenje imalo funkciju čuvanja važnog puta između srednjovjekovnog kraljevskog grada Visoki i Bobovca.

U ranom srednjem vijeku u Visočkom polju se formirala stabilna teritorijalno-politička zajednica Bosna-župa, odakle je počeo proces širenja srednjovjekovne države Bosna. U ovom prostoru nalaze se četiri značajna lokaliteta: Biskupići (mjesto nalaza ploče Kulina bana koju je on na istom mjestu izgradio krajem XII stoljeća), Moštre (mjesto vladarskog dvora sa dvorskom kancelarijom), Mile (zborno mjesto državnih sabora, krunidbena i grobna mjesta bosanskih vladara), Visoki (utvrđeni grad i povremena rezidencija bosanskih vladara, stolno mjesto bosanskog kneza).

Mile su bile najstariji upravni, kulturni i vjerski centar srednjovjekovne države Bosna- kompleks koji se sastoji od crkava sv. Kuzme i Damjana i sv. Nikole. Mile su mjesto održavanja „sabora sve Bosne“bosanskih sabora, krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva i gdje se nalazi crkva sv. Nikole- grobna crkva Stjepana II i Tvrtka I Kotromanića, dvojice najznačajnijih vladara srednjovjekovne bosanske države, franjevački samostan kojem je pripadala pomenuta crkva i sjedište prve organizacije Katoličke crkve u Bosni.

Na području grada Visoko nalazi se sedam nacionalnih spomenika:

  1. Arheološko područje Mili;
  2. Graditeljska cijelina- Tabačka/Tabhanska džamija;
  3. Historijsko područje- Stari grad Visoki;
  4. Graditeljska cjelina- Pravoslavna crkva sv. Prokopija;
  5. Arheološko područje- Prahistorijsko naselje na lokalitetu Okolište u naseljima Okolište i Radinovići;
  6. Građevinska cjelina- Samostan sv. Bonaventure u Visokom
  7. Graditeljska cjelina- Stara džamija sa haremom u Goduši kod Visokog.

Iako se ime Visoko pojavljuje relativno kasno, nalazi iz vremena Kulina bana kazuju da baštinimo grad čiji je značaj bio nemali kako za nas tako i za Europu. Kada neolitski lokalitet Okolišta povežemo sa rimskim cestama i osmatračnicama, zatim sa srednjovjekovnim lokalitetima Mile, starog grada Visoki i Čajengrad, mahalama,džamijama formiranim u doba Osmanlija, crkava, samostana, urbanom arhitekturom iz doba Monarhije, te sve ukombinujemo sa trgovinom i zanatstvom, shvatamo značaj Visokog za Bosnu i Hercegovinu.  Svaki kvadrat zemlje Visočkog polja priča svoju priču, a Zavičajni muzej Visoko istu osluškuje i prenosi svima.

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture