Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava ili poznatija kao Zagrebačka katedrala je sa gradom dijelila istu sudbinu, te svojim ruhom svjedočila o bogatoj i burnoj prošlosti jedne male sredine. Njeno današnje lice, uređeno devetnaestovjekovnim intervencijama, ne odaje bogatstvo historijskih slojeva, ali stoji kao podsjetnik jednog drugog vremena i njegovih običaja. Predstavlja okosnicu jezgre biskupskog grada, a od 19. vijeka simbol je grada Zagreba i cijele Hrvatske, shodno tome i najveći spomenik vjere i kulture.

U nju je utkana prošlost, sadašnjost ali i budućnost hrvatskoga naroda, te samim tim svjedoči kako najtužnijim tako i najradosnijim događajima historije koji su se zaustavljali kod nje i oko nje. Dakle, svjedok je historije i argument kojim potvrđujemo historijski značaj grada Zagreba. 

Turbulentna prošlost Zagrebačke katedrale nam omogućava da danas u jednoj građevini vidimo spoj i preplitanje različitih graditeljskih stilova, kao što su troapsidalno svetište građeno u ranogotičkom stilu i oltare u kojima preovladava barok. Bogata i često zagonetna prošlost, mnogo je otežala istraživačima njeno rasplitanje. Raskošna građa katedrale, mada skrivena agresivnim restauracijskim postupcima 19. vijeka, nudi nam se kao ključ u odgonetanju svoje arhitektonske historije.