U srcu Goduše, sela nedaleko od Visokog, još uvijek odjekuje zvuk rezbarenja drveta.
Dok se mnogi tradicionalni zanati gase pod pritiskom modernog vremena, u Goduši se još uvijek njeguje čibučarstvo – vještina izrade frula, čibuka i drugih rukotvorina od drveta. O ovoj gotovo zaboravljenoj tradiciji snimljen je video prilog koji donosi priču o Vehabu Haliloviću, čibučaru ovog kraja.
Prilog je nastao u produkciji udruženja Mapa kulture, a kroz autentične kadrove i razgovor sa Vehabom, donosi priču o zanatu koji se ne uči u školama, već prenosi s koljena na koljeno – kroz praksu, greške i ljubav prema drvetu.
Goduša čuva ono što su mnogi već zaboravili
Radionica Vehaba Halilovića smještena je uz potok Godušicu. U njoj, među alatima koji su stari koliko i sama kuća, nastaju rukotvorine koje imaju dušu. Kako kaže sam Vehab, teško je odrediti kada je napravio svoju prvu frulu, jer je odrastao uz drvo, alat i zvuk.
Frula nije samo svirala – ona je identitet
Za razliku od mnogih suvenira koji se danas izrađuju masovno, frula zahtijeva poseban odnos prema materijalu. Ne može biti od bilo kojeg drveta. Mora biti tvrda, suha i izdržljiva – najčešće od drena, šljive ili javora. Zvuk ne oprašta grešku.
Vehab je posebno ponosan na činjenicu da su njegove frule stigle i do profesionalnih muzičara. Neki su ih prepoznali čak i u TV emisijama, a nekoliko akademskih radova pisano je upravo o njegovom radu.
Zanat koji se ne čuje – ali ostaje
Čibučarstvo je uvršteno u UNESCO-ovu enciklopediju nematerijalne kulturne baštine, zajedno s još dva visočka zanata. Ipak, uprkos međunarodnom priznanju, podrška domaćih institucija uglavnom izostaje.
„Stranci su često više fascinirani onim što radim nego domaći ljudi. Ponekad me pitaju kako je moguće da država ništa ne poduzima da se ovakve stvari sačuvaju“, kaže Vehab.
Tradicija i tehnologija – mogu li zajedno?
Iako nije sklon modernim alatima, Vehab priznaje da tehnologija ipak može pomoći – posebno u promociji. Upravo putem Facebooka dobio je poziv da izlaže na sajmu u Turskoj, što je bio jedan od njegovih najznačajnijih nastupa van BiH.
I na kraju – pitanje koje se ne može izbjeći
Prilog završava temom koja Visoko već godinama stavlja u središte pažnje – pitanjem da li piramida zaista postoji. Odgovor ostaje otvoren, ali jedno je sigurno: Goduša možda ne krije kamenu piramidu, ali čuva nešto jednako vrijedno – čovjeka koji iz drveta pravi tišinu koja svira.