Cjelokupna kultura, narodna umjetnost i svi običaji jednoga naroda nazivaju se folklor, odnosno folklorni. Folklor se odnosi i na narodne igre i plesove, popratnu narodnu nošnju i instrumente, odnosno, predmete koji se koriste u istoj. Cjelokupna narodna baština koja se sačuvala tradicijom, odnosno plesovi, pjesme, napjevi, pripovjetke, poslovice, pitalice, zagonetke, graditeljstvo i likovna obrada materijala spada u folklor jednoga naroda.
Historijski gledano, narodna nošnja svih naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini zapravo je odraz načina odijevanja žena, muškaraca i djece kroz različite vremenske periode. Narodna nošnja domaćeg, domicilnoga stanovništva svakako se razlikuje od načina odijevanja odnosno narodne nošnje vladajućih struktura određenoga vremenskoga perioda.
U Bosni i Hercegovini postoji pravoslavna narodna nošnja, hrvatska narodna nošnja, muslimanska narodna nošnja i jevrejska narodna nošnja. Jak uticaj orijentalnoga odijevanja (tamne boje tkanine, minimum nakita i neupadljivost) možete primijetiti na svim ne-muslimanskim narodnim nošnjama. Crkveni proglas iz 18.stoljeća govori baš o načinu odijevanja ne-muslimanskoga stanovništa.
Narodna nošnja se može podijeliti na mušku, žensku i dječju, u okviru kojih postoje manje podjele na narodnu nošnju za kuću, za izlazak, za ulicu, svečana narodna nošnja i dr. Zajednička karakteristika svih narodnih nošnji je bogatstvo veza, fine tkanine za izradu, interesantni krojevi i bogatstvo i raznolikost dodatnih predmeta. Važno je istaći da su politički, vjerski i staleški momenti, također, uticali na raznolikost narodnih nošnji u Bosni i Hercegovini.
Prilikom posjete Tvrđavi u Travniku unutar prostorija možete naći ove nošnje
