Počinjale su mnoge bajke, moj grade, sa onim „i tako dođoše u veliki grad“, a završavale sa onim “tu je umro veliki naučnik, sportista, čovjek” i slično. Ne, ti nisi bajka, ti živiš bajku, grade. U tebe grade dolaze studenti, učenici i radnici iz različitih krajeva BiH i Balkana i svima uđeš pod kožu. Jedni su pisali romane, a drugi su snimali filmove o tebi i tvojim velikanima, o rekonstrukciji žičare, treći su pak pjevali o tom polijetanju goluba sa Baščaršije i o čekanju kraj Begove džamije u pjesmama svojim. Djeci si osmijeh izmamljivao, mladićima prve djevojke poklanjao, a sportistima davao slobodu koju su vraćali donošenjem trofeja, pjevačima si dao fenomenalne glasove o kojima se još priča na Balkanu.
I dok Miljacka protiče kroz Sarajevo ja ću te grade voljeti. Rast ćeš kao što si rastao i do sada. Gubio si svoj sjaj, pa si ga vraćao. Čekao si godinama da obraduješ ponovo nas, stanovnike, obnovljenom žičarom. Prošle 2018. godine si ispunio snove mnogih starijih stanovnika koji su htjeli vidjeti to. Taj uspon uz Trebević grade, tih deset minuta vožnje od grada do stanice na Trebeviću. Tu slobodu koju nudi pogled sa žičare na tebe. Taj osjećaj moći kada se vidi tvoja raznolikost i raskošnost tvojih sokaka. Da čekalo se na žičaru, da čekala se i obnova Vijećnice i čekao se EYOF ali grade moj ovaj tvoj rođendan nije običan. Posebno je Sarajevo, da, posebno je jer sija kao što zaslužuje. Sijao si 50-ih, 60-ih, 70-ih, 80-ih, a 90-ih doživio mali slom, ali nisi pao grade. Nisi pao kao što nisi pao ‘14, ‘42, samo si doživio slom kao i onda kada Eugen Savojski napravi incident, ali si tada se digao kao i sada iz pepela, kao čudna ptica feniks. Digao si se grade i ‘95-e, obnavljao, sijao, dolazili su i odlazili mnogi iz tebe. Ne, nisu ostajali samo oni koji to nisu ni zaslužili, oni koji su bili ljubomorni na tebe. Šta tobože jedno Sarajevo to ima što nema neki drugi grad.
Imaš grade puno toga. Imaš „tetu razapetu“ gdje su momci cure čekali, a prijatelji se spajali i išli na višesatne koncerte u Domu mladih. Imaš grade Vijećnicu koju u ono tamo vrijeme kada se Olimpijada uvukla u tebe i postala dio tebe neki tamo lokalci pokušaše „prodati“ strancima. Imao si grade žičaru koju su pokušali ukinuti, a imao si Boga mi i volju grade da je obnoviš i da opet postane dio tebe. Imao si i bob stazu koju uništiše, dvije skakonice sa koji su se vinuli u visine mnogi svjetski proslavljeni skakači, a tvojim stazama na olimpijskim planinama svoje manevre savladavali veliki skijaši.
Imao si Davorina Popovića, Mirzu Delibašića, imao si Haseta, a imaš i Švabu, a niko od njih se nikada nije odrekao tebe. Sva tvoja djeca su se vratila tebi i dočekala zadnje dane života tu u tebi. Sjećaš li se grade kad je Hase rekao „Ne mogu, brate, ja igrati za novac i slušati kako trebam igrati. Hvala im. Bili su korektni i nisu mi pravili probleme. Rekao sam im da ja mogu igrati samo u Sarajevu“, sjećaš li se kad je Švabo rekao podnoseći ostavku zbog tebe „ Jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava“. Sjetili su te se grade kad ti je najteže bilo i vratili se tu da proslave svaki tvoj novi rođendan. Znali su i znaju svi da će te nekada zauvijek napustiti, ali ti ćeš i tada ostati vječan. Sretan rođendan voljeni grade!!! Sretan rođendan Sarajevo!
Povlačenjem lijevo desno kružića imate mogućnost sami da komparirate slike u galeriji “Sarajevo nekad i sad”.
Naš poklon tebi je od srca rađen i u slučaju da smo kršili autorska prava autorima se izvinjavamo i na zahtjev ćemo izbrisati slike ili potpisati ispod. Slike iz 2018. su prilagođene tako da je lošiji kvalitet problem prouzrokovan starim slikama.