Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

Spahić: Moja priča sa crtanjem nije počela na putovanju, već od malih nogu!

Za početak dobro nam došli i hvala na podršci Udruženja Mapa kulture. Da li se možete predstaviti našim čitaocima? Ko je Azra Spahić i odakle dolazi?
Pozdrav Vama i Vašim čitaocima. Hvala što se pokazali interesovanje za razgovor sa mnom! Ja sam Azra Spahić i dolazim iz Bihaća. Trenutno boravim u Sarajevu, obzirom da sam student četvrte godine medicinskog fakulteta.

Pripremajući se za ovaj intervju vidjeli smo da dosta putujete. Da li na tim putovanjima se rađaju ideje o novim djelima i uopšte kako je krenula cijela priča? Ko Vam je najveća podrška?
Da, puno putujem jer smatram da oplemenjuje osobu i širi vidike. Ne mora nužno da bude daleko putovanje, bitno je da se vidi nešto novo i jako sam sretna i zahvalna kada imam tu mogućnost. Ipak, moja priča sa crtanjem nije počela na putovanju, već od malih nogu, kako kažu moji roditelji. U srednjoj školi sam imala obavezu, iz predmeta likovne umjetnosti, da nacrtam rad za koji sam dobila dosta pohvala, posebno od svog profesora, likovnog umjetnika, Seje Ramića.

To mi je dalo dodatni vjetar u leđa. Međutim, kada su počele obaveze na fakultetu, koje su uzimale skoro sve moje vrijeme, preusmjerila sam taj hobi na crtanje elemenata iz anatomije, fiziologije i sl. te uređivanje svojih bilješki. Prvi put kad sam imala malo više slobodnog vremena, ovog zimskog raspusta, odlučila sam ponovno početi crtati i bilo je puno bolje nego sam očekivala. Svaki novi rad mi se činio bolji od prethodnog, a takve su bile i reakcije moje okoline. Najveća podrška mi je porodica. Oni su uvijek uz mene i čvrsto vjeruju u sve što radim u životu. Puno je lakše vjerovati u sebe i napredovati kada imate takvu podršku porodice.

Možete li nam reći nešto o procesu nastanka jednog rada?
Često mi ljudi postavljaju to pitanje, a smatram da je proces vrlo jednostavan. Obzirom da uglavnom crtam portrete, ponekad u glavi imam viziju osobe koju želim nacrtati. Onda pokušam naći sliku te osobe koja je zanimljiva i ima dosta detalja. A desi se i da slučajno naletim na zanimljiv portret. Crtam običnom olovkom ili grafitima, a trajanje zavisi od kompleksnosti rada. Nisam se još uvijek iskušala u crtanju sa bojama, iako mi je želja. Ipak je to drugačija tehnika za koju je potrebno više vremena, ali nadam se da ću uskoro pokušati.

Da li češće radite sa likovima iz stvarnog život što smo vidjeli na Vašem profilu ili pak Vam je draže da nađete motive u prostoru Vaše imaginacije?
Najčešće su to likovi iz stvarnog života, odnosno slavne ličnosti. Međutim imam i par radova osoba koje su „nepoznate“, ali su mi njihovi portreti bili zanimljivi, sa puno detalja, zanimljivih izraza i položaja ruku.

Na Vaš uspjeh likovnog umjetnika najviše je uticala škola ili prirodna nadarenost?
Za početak da naglasim da se ne smatram likovnim umjetnikom jer crtam amaterski. Obzirom da se nisam školovala za likovnog umjetnika, ne mogu reći da je škola imala bitnu ulogu u tome. Kao što sam rekla u prethodnim odgovorima, sve je počelo slučajno tako da bih zasluge pripisala prirodnoj nadarenosti.

Koje Vam je najdraže Vaše djelo i kako je nastalo?
Ne mogu da izdvojim jedno kao najdraže, jer svako mi je posebno na svoj način. U svako sam uložila jako puno sebe. Moj prvi rad ove godine, nakon dugogodišnje pauze, počeo je tako što me motivirao jedan nepoznati umjetnik kojeg sam slučajno srela. Naime, dok sam pripremala zadnji ispit zimskog semestra, sjedila sam u jednom kafiću u Sarajevu i ponavljala gradivo. Tada sam, preko puta sebe, ugledala nekog stranca koji crta. Imao je čudne boje, markere, tuševe i sjedila sam jedno vrijeme posmatrajući njegov rad. To je probudilo lijepa osjećanja u meni i sjetila se da sam nekad uživala crtajući. Tad sam odlučila da ću prvom prilikom ponovo pokušati.

Kako crtanje djeluje na Vas? Da li bavljenje umjetnošću djeluje na mentalno zdravlje?
Smatram da je crtanje jako dobro za mentalno zdravlje, što je i dokazano u naučnim studijama. Kada sam u nekom jakom stresu ili mi je tok misli prebrz, desetak minuta crtanja je sasvim dovoljno da mi se misli stalože. U toku crtanja mogu racionalnije razmišljati o situacijama koje mi inače izazivaju nemir i nelagodu, te smisliti slijedeći korak. Sigurno je umjetnost određeni vid meditacije i odmora, što je jako potrebno u struci za koju se školujem, a i u svakodnevnom životu.

Da li biste podijelili neki skeč koji Vam je bio simpatičan, a vezan je za Vaša likovna djela? Ili možda neku situaciju kojoj se uvijek nasmijete, a da je nastalo za vrijeme stvaranja novih djela?
Jednu večer ove zime, dok sam crtala, mama se vratila sa posla i prišla da vidi šta radim. Obzirom da je moj crtež poprilično napredovao, iznenađeno je rekla: „On kao da oživljava pred mojim očima! Nisam znala da ovako dobro crtaš!“, na što sam ja odgovorila: „Pa nisam ni ja znala do sad.“ Onda smo se nasmijale i često to prepričavamo.

Društvene mreže pomažu u promociji ili ne?
Naravno da pomažu. Iako ima veliki broj odličnih umjetnika na društvenim mrežama i ponekad se teško istaknuti, mislim da svako može naći svoje mjesto. Društvene mreže su i inspiracija, promocija i odlično mjesto za upoznavanje sa drugim ljudima i umjetnicima, od kojih se može puno naučiti.

Hvala Vam na izdvojenom vremenu. Za kraj još jedno pitanje: Šta biste poručili mladima koji se žele baviti slikanjem, poezijom, umjetnošću?
Da, da i da! To je tako divan način unošenja ljepote u ovaj svijet, koji se nekad čini jako tamnim i tužnim. Kada se bavite umjetnošću, osjećate se izolirano od toga i imate neki svoj mir. Isto tako, ako možete i nekom drugom izmamiti osmijeh, učiniti da se lijepo osjeća, što da ne? Samo treba biti uporan, prihvatiti ponekad i kritiku, a ne odmah odustati, te dijeliti sa drugima svoj rad, bez straha od odbacivanja. To što se nekome ne sviđa vaš rad, ne znači da on ne vrijedi već samo trebate promijeniti publiku.
Hvala Vama što ste mi dali priliku za razgovor.

U nastavku uživajte u radovima naše sagovornice