Živimo u vremenu kada aplikacije određuju rute, a automobili se samostalno parkiraju. Lako je zaboraviti da je vožnja nekada značila nešto više. To nije bilo samo prelaženje kilometara, već putovanje – s pričom, muzikom i mirisom benzina.
U tom svijetu iz prošlosti, jedan automobil i jedan čovjek podsjećaju nas na ono što smo zaboravili – Stojadin, Zastava 101, nije samo auto. To je vremeplov na četiri točka.
Stojadin – zvijezda jugoslovenskih svadbi, filmova i mora
Rođen u Kragujevcu, inspirisan talijanskim Fiatom 128, Zastava 101 je postala više od auta. Bio je to pratilac prvih vozačkih ispita, svadbi, odlazaka na more i povrataka sa sela. Vidjeli smo ga u filmovima poput Nacionalne klase, a čuli o njemu u vicevima i kafanskim pričama.
Danas, jedan od preživjelih primjeraka još uvijek krstari bosanskim drumovima – ne iz potrebe, već iz ljubavi. Vozi ga čovjek koji zna da vožnja u Stojadinu nije samo prevoz – to je povratak u djetinjstvo, u Ex-Yu uspomene, u nedjelje kad se išlo kod tetke.
Upoznajte vozača: Čuvar retro tradicije
Naš sagovornik, entuzijasta i vlasnik pažljivo restauriranog Stojadina, koristi auto za nostalgične turističke ture kroz BiH. On kaže:
„Stojadin nije samo auto, to je osjećaj. Svaki škripav zavoj ima svoje ‘pričaću ti kasnije’.“
Njegova ideja je jednostavna – pokazati mladima kako su njihovi roditelji putovali, a starijima – vratiti ono što nikad nisu zaboravili.
Turističke ture u Stojadinu – povratak u prošlost na bosanski način
Zamislite da vozite kroz Mostar, Jajce ili Sarajevo u autu koji ima miris prošlih vremena, muziku Ekatarine Velike na kaseti i suvozača koji zna svaku kafansku priču o tom kraju.
To nije samo tura, to je – doživljaj, kulturni vremeplov i izložba na točkovima.
„Neki turisti ne znaju ni šta je Yugo, a kad sjednu – ne žele izaći. Smiju se, slikaju, pitaju da li mogu da ga voze“, kaže vlasnik.
Reakcije prolaznika: „I mi smo imali jednog, samo plavog!“
Kad Stojadin stane ispred stare škole ili benzinske pumpe, uvijek neko priđe. Neko sa sjetom. Neko s osmijehom. A neko sa suzom.
„To je naš auto“, kažu. „Taj je nas vodio na more. U njemu smo se ljubili. U njemu smo plakali.“
I to je ono što razlikuje Stojadina od svih SUV-ova, Tesli i digitalnih kokpita – to je vozilo sa dušom.
Održavanje retro automobila – ljubav, a ne matematika
„Sve radim sam. Dijelova je manje, ali još ih ima. Nekad se snalazimo, nekad improvizujemo. Nije jeftino, ali vrijedi“, govori vozač.
Pitali smo ga da li bi ga ikad zamijenio nečim modernim.
„Možda… Ali samo ako to novo ima dušu. A teško je to kupiti.“
Može li Stojadin još uzbrdo? Može – do emocija
U jednom trenutku snimanja, Stojadin je škripao uzbrdo prema staroj tvrđavi. Nismo bili sigurni hoće li uspjeti.
Ali jeste.
„Nije to snaga konja. To je snaga emocija. Jer neki auti idu brzo, a neki ostanu zauvijek“, kaže vozač Yugotour kroz smijeh.
