Znate li koje godine je izgrađen kameni čuvar stolačke historije?

Jedan od najboljih pisaca Bosne i Hercegovine je davno izrazio misao koja kada se piše o ovom gradu dobija potpunu smislenost. Naime, Meša Selimović je nekada davno, zaključio, da čovjek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost i umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uvjete čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvješnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početka starenja jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući čovjek trpi ili napada. Odlazeći čuva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametnuti uslove. Kuda i kako da ode?

Naš odgovor je u Stolac i kako god hoće, a kad ga put nanese u taj grad, u tu prestolnicu i historijski značajnu lokaciju na kojoj se prkosilo i na kojoj se stvarala tekovina i državnost jedne države imat će šta i vidjeti. Tok rijeke Bregave koji lagano ide ka Neretvi, pa zajedno sa Neretvom u moru i onda se vitlo života vraća na početak i ona ponovo započinje svoj tok. Tok pun one ljepote koja ispunjava svakog čovjeka, a tu na njenoj obali sa desne strane. Tu će da te Stolac upozna sa magazom. Da, onom magazom koju je digao stočanin Lutvo Turković 1913.

Bila je magaza svjedok osmanlijama kada su Bosnom harali, a onda je prepustili Austrougarima koji, gle čuda, odoše, a ona ostade i sa Jugoslavenima da piše historiju jednog kraja, pa sve do danas kada prkosi i bošnjacima i hrvatima i srbima jer mi smo prolazini ona je vječna. Ona će i dalje svjedočiti generacijama koje će doći o vremenima u kojim je bivala.

Arhitektonski zgrada pripada klasičnoj osmanskoj strukturi i kao takva predstavlja tradicionalne hercegovačke magaze iz tog perioda. Dvospratna građevina bogate historije koja je obnovljena i uređena i danas velom tajnosti čuva stolačke tajne iz onog anamo vremena kada su se ljudi više družili, a manje ogovarali jedni druge. Onog vremena kada je komšija komšiji bio brat i pomagao, a ne ovog u kojem su neke negativne vrijednosti bitnije. Na kraju možemo samo reći ko nije posjetio neka što prije ode u hercegovački dragulj. Ako mu treba još razloga dovoljno je navesti citat Ive Andrića: „Ako je Bog želio igdje stvoriti Svijet onda ga je stvorio u Stocu“.