Jel’ i Vi se zapitate svaki vikend gdje biste otputovali onako da odmorite dušu. Negdje pod duple aršine, ili negdje možda čak do Zeničko – Dobojskog kantona. Želite se udaljiti od svakodnevnice, i pokušati istražiti Bosnu i Hercegovinu. Uvijek se najbolje spajalo ugodno i korisno. Svakodnevnica se uvijek može hrabro porušiti u nekim tvrđavama, zašto to ovaj put ne bi bila Maglajska tvrđava?

„Magla izvalila dub“, i od te magle nastade divni mali Maglaj. Na obroncima planine Ozren i na desnoj obali rijeke Bosne nanizale su se nepravnilnim redom kuće grada Maglaja. Varoš je malena i broji tek nekih 3 428 stanovnika, možda i malo više ili možda i manje. Ko to još broji? Ono što je bitno u Maglaju jeste njegova historija koja se piše već od povelja.

Maglajska tvrđava se prvi put tu i spomenula i povelji ugarskog kralja Sigismunda. U doba Osmanskog perioda Tvrđava je služila da odbranu Bosanskog kraljevstva, međutim kasnije dobiva tek svoj pravi oblik. O kojem ja mogu pisati ali dok ne dodirnete kamenu tvrđavu, ne prođete njenim hodnicima ne možete ni osjetiti dašak historije.

Tvrđava je nastala u 13. stoljeću. To je prva srednjovjekovna tvrđava, koju su Osmanlije dorađivale. Maglajska tvrđava se sastoji od pet kula: Širbegova, Dizdareva, Branič kula, Kapetanova i sahat kula. Smatra se da u sahat kuli nekada bilo i zvono. Međutim nema pouzdanih izvora. U nekim legendama se spominje kako su zvuk zlatnog čana stapao u maglajskom akšamu, u predvečernje sate.

Najbolji pogled „onaj odozgo“ , što bi mi rekli dobijete kada se popenje na ovu tvrđavu. Vidiš bolan Maglaj k'o iz zraka. Pogledom miluješ grad i njegovu čaršiju, a onda pogledom dohvatiš i rijeku Bosnu. Najviše će vas Maglajlije u ovom gradu dočekati sa legendama o imenu grada. Maglaj je grad bosanskog života čiji su se običaji sačuvali sve do današnjeg dana, otvorenost maglajske raje i čaršijska riječ je na svakom koraku, a ljepotu Maglajske tvrđave ćete ponijeti kao što vojnici nose najljepše medelje iz najvećih ratova.