Kada je prilikom klanjanja namaza pored rijeke Trstionice, sultan Mehmed II El-Fatih primijetio sićušnog mrava kako se kružnom putanjom penje po štapu kojeg je koristio za vremensku orijentaciju i određivanje početka dnevne molitve, odmah je dao da se na tom mjestu izgradi džamija, tumačeći to Božijim znakom.

Do tada su namazi obavljani pod vedrim nebom, tako da je njenom izgradnjom ovaj prostor dobio novu duhovnu dimenziju. Prema predanju, džamija je podignuta za svega tri dana davne 1463. godine i nalazila se na pograničnom području, obzirom da ostatak Bosanskog kraljevstva još uvijek nije bio osvojen.

Zbog toga je u narodu poznata i kao Vojnička džamija. Danas se smatra jednom od najstarijih u našoj zemlji. Zbog svoje nemjerljive historijske vrijednosti, proglašena je nacionalnim spomenikom.Njen plato zaštićen je obnovljenom kamenom ogradom, ukrašenom željeznim šipkama, što u jednakim razmacima daju bolju preglednost znatiželjnim vanjskim pogledima. Drvena vrata koja pomjeraju dobro znani zvučni zvekiri, otvaraju ulaz u popločani harem, kojim se dolazi do česme sagrađene u novije vrijeme za potrebe posjetilaca i uzimanje abdesta.

Sa lijeve i desne strane smješteno je oko pedeset mezara, pri čemu dio njih bilježi starost od čak 250 i više godina, čime daju povoda historičarima za značajnijim istraživanjima. Za one koji ipak ne zateknu nikoga ko bi mogao reći nešto više, tu je korisna informativna ploča o historijatu ove graditeljske cjeline. Pored organizovanih posjeta učenika i stranih turista čije interesovanje bar na neko vrijeme oživi ovaj kraj, svaki petak se u džamiji klanjaju džume, tokom godine dva bajram-namaza, dok se u posljednjoj sedmici avgusta održava tradicionalni mevlud u čast njenog postojanja.

Ako se kojim slučajem zadesite u njenoj blizini nakon što sunčeve zrake napuste horizont, prisustvovat ćete nezaboravnom prizoru u kojem svjetlost sa postavljenih reflektora diriguje igru sjenki po bijelim zidovima, otkrivajući tajnu ljepotu kojoj njen neimar nije imao priliku svjedočiti. Svoj autentični izgled zadržala je u potpunosti, a građena je od drveta, kamena i ćerpiča. U njenoj unutrašnjosti nalaze se izvorni natpisi na arapskom jeziku uklesani u zid, baš kao i sačuvani drveni minber.

Za razliku od ostalih bh. džamija koje se smatraju najstarijim u Ustikolini, Nevesinju i okolini Zvornika, sutješka srećom nije doživjela nikakva oštećenja niti rušenja. Zahvaljujući tome, vjerovatno je i jedina koja se toliko vijekova održala u svom autohtonom obliku. Osim toga, njen dodatni značaj leži u činjenici što se samo par stotina metara dalje nalazi Franjevački samostan, koji također nije mijenjao svoju vanjštinu tokom posljednjeg rata. Upravo iz tog razloga, Kraljeva Sutjeska predstavlja nezaobilaznu destinaciju za turiste i ljubitelje bogate, ali i burne historije naše domovine, zbog čega nesumnjivo zaslužuje više pažnje na turističkoj mapi glede podrške nadležnih ministarstava i ostalih organa vlasti.