Vodopad Bliha je nova destinacija za vjenčanje iz snova

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Ovakav vodopad ste vidjeli samo u bajkama, a posjeduje ga bh turizam

Ovaj vodopad u posljednje vrijeme biva lokacija koju mladi parovi biraju, kao idealno prostorno opredjeljenje kada su u pitanju svadbene svečanosti

Vodopad Blihin skok ili poznatiji kao “Bliha”, nalazi se između sela Fajtovci i Kamengrada u okviru općine Sanski Most i puta Lušci Palanka. Ovakav vodopad ste vidjeli samo u bajkama, a posjeduje ga bosanskohercegovački turizam.

Na osnovu zakonskih odredbi ova prirodna ljepota je sada stavljena pod zaštitu i zvanično predstavlja spomenik. Posjećenost ove destinacije je jednaka tokom cijele godine. Tome najviše doprinose mogućnosti realizacije raznih aktivnosti. A samo neke od njih su alpinizam, planinarenje, streljaštvo, jahanje na konjima, lov, ali i rekreativno trčanje. Ovaj vodopad u posljednje vrijeme biva lokacija koju mladi parovi biraju, kao idealno prostorno opredjeljenje kada su u pitanju svadbene svečanosti. Vodopad je visok 40 metara, a širok 10 metara.

Još jedna posebnost se ogleda u legendi koja je vezana za ime vodopada. Smatra se da je rijeka dobila ime po jednoj od sestara. U vrijeme kuge dvojica braće odlučuju oženiti svoje sestre, ali one to odbijaju. Braća ubijaju Bilhu i Zdenu, te njihova tijela sahranjuju u vrhu planine u kojoj su potekla dva vrela. Naime, u ime vijekova, postoji i drugi mit. On propovijeda da su jedna drugu gurnule sa planine, a narod je odlučio po njima nazvati rijeke.

Rijeka Bliha je lijeva pritoka rijeke Sane, izvire u mjestu Donji Lipnik. Ova rijeka ima svoje pritoke u vidu manjih rijeka ili potoka a to su: Suvača, Obarak, Modrašnica, Hatiraj i Suhača. U prošlosti su na Blihi bile mnogobrojne vodenice, a rijeka je kako u prošlosti tako i danas bila sklona povremenim izlijevanjima. Rijeka Bliha je relativno čista rijeka, a u njoj su svoje stanište pronašle mnoge riblje vrste od kojih svakako prednjače: potočna pastrmka (lat. Salmo trutta morpha fario) i klijen (lat.Leuciscus cephalus), a tokom ljeta u njen tok ulazi i škobalj  (lat.Chondostroma nasus) zbog mrijesta.

Pristup vodopadu je do danas sankcionisan, pa se do njega dolazi lakše i sigurnije, dok se ranije put svodio na makadam i strmu kaldrmu. Općina Sanski Most izdvojila je 63.000 KM. Bogat je florom i faunom, te je do njega potrebno pješačiti 15 minuta, što se na kraju i isplati. Staza je napravljena od drveta i drugih prirodnih materijala kako se ne bi narušila priroda. U sklopu ove turističke destinacije nalazi se i ugostiteljski objekat “Zdena“.

2019. je urađeno i stepenište koje odaje fascinantan vizuelni dojam. Također ove godine je BH Pošta pustila u promet poštansku markicu iz opusa geomorfoloških spomenika prirode, a na markici se nalazi motiv upravo ovog vodopada. Tiraž ove markice je 10.000, a vrijednost 0.90 KM. Autor ove marke je Samir Sinanović. Štampan je FDC koverat sa istim motivom.

Uz posjetu vodopadu, možete pogledati i pećinu Dabar, za koju je smatraju da je bila nastanjena i  u praistoriji. Ova lokacija je, također, idealna i za mušičarenje. Mjesto je pristupačno i za djecu, te ona najviše uživaju u intrigantnom asortimanu koji je na raspolaganju. aVladan Danilović, popularni Žuti, mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine, također, svojim dolaskom na vodopad, potvrđuje sve kvalitete kojima Blihin skok obiluje.

vodopad Bliha

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo?

Danas dvije strane, dvije mahale, jedan Dino, jedan Hari, jedno Sarajevo, dvije priče.

Inače kada pišem tekstove za kolumne imam rok, imam tezu, imam neki početak, imam neki kraj. Prvi put pišem tekst, a da nemam nijednu tezu kraj sebe. Pišem ga onako iz srca. Onako kako sam ga doživjela 6.aprila. 2018 godine. Pišem ga onako kako sam prvi put u životu vidjela gondolu, prvi put čula zvuk žičare sa memli strane. Iste one zičare koja 26 godina nije bila dio grada Sarajeva. Ali zato danas jeste.

Danas prvi put sa svoje 23 godine su me dotakle emocije. Danas sam osjetila šta je značilo: “djetinjstvo u prahu, mlijeko u prahu, jaja u prahu, kuće oko mog oca,moje majke u prahu, a ljudi veseli.”
Šta je značilo:” kada umjesto hljeba jedeš ono ništa, to je djetinjstvo u ratu.”
Šta je značilo:”naše igračke su bile repovi od granata i geleri, padobrani od svjetlećih raketa i naravno čahure različitih kalibara.”

Danas..Danas dvije strane, dvije mahale, jedan Dino, jedan Hari, jedno Sarajevo, dvije priče. Jesil’ Vratničanin il’ si Bistričanin? Jesil’ Sarajlija il’ si papak? Jesil’ mahalac il’ si haustorče?

I babo i mama su sa Bistrika, ali sam sticajem ratnih okolnosti odrasla kao haustorče.  Dolazili smo mi na Bistrik nije da nismo, ali sam se ja teško uklapala u taj mahalski život. Do unazad dvije godine sam kada prođem mahalom govorila “Dobar dan”, a nekako Vam je to u mahali suviše hladno, suviše gordo pa Vas gledaju prije kao “biće koje je palo s Marsa”. To biće koje je palo s Marsa je naučilo šta znači “merhaba komšija hoćel to?” Naučila sam kako je miris kahve drugačiji u mahali, da se kolač dijeli ljeti između dijece i da jedu mnogo sporije, ćejfe. Naučila sam da mahala ima priču, pozadinu, ljubav.

Ne možeš ti bolan osjetiti miris halve i somuna za vrijeme Ramzana k’o na Bistriku.

Zalogaj po zalogaj, naučila sam se prilagođavati mahalskom životu, ponosno danas govorim da sam dijete mahale, jer to i jesam. Dokazala sam to sebi gledajući u Hrvatinu otvaranje žičare. Skoro najvećeg simbola grada. Ponosna sam jer sam čula priče, vidjela emocije ljudi. Da, neki su plaklali, neki su se prisjećali svog djetinjstva, svojih drugova. Kažu danas nisu više dio te priče, nisu doživjeli da vide da se žičara vratila u grad, agresorka ruka im presudila.

Dok su prolazile korpe Trebevićke žičare, slušala sam priču jedne starije nane. Pričala je kako je rijetko išla na Trebević žičarom, jer su kaže ljudi voljeli ići pješke uz Čolinu kapu. A odozgo nekad niz bašče preko Hrida na Megaru, a nekad niz Okruglu i Bistrik do Komande. Kaže i ne osjetiš koliko se umoriš dok ideš uz Mahmutovac. Ne osjetiš, jer se ispričaš, ne možeš da osjetiš jer moraš da promahalaš:”Jel’ se ona Sajina udala, šte čeka vrijeme je?”, “Jesil vidjela ona Mehina hoda nam s onim našim komšijom, kažu da se vole.”,”Fin je onaj Salkin, dobra je to porodica, ona se mala dobro udala.” I eto te korak po korak na Vidikovcu.

Osjećaj ljubavi, ponosa, sreće, nostalgije osjetio se u zraku, osjetila su se i zvjerstva počinjena pod komandom paljanskih zlotvora, ali nisu uspjeli uništiti sreću i ljubav. Nisu uspjeli pokoriti Sarajevo, a i gdje ćeš kada je opasano sa sedam bedema?

Žičara je jednostavno postala spomenik ljubavi između dvoje ljudi Sarajke Maje i filantropa Offermana. Čekali su. Čekali su 26 godina, ali samo da bi vidjeli ono što su već znali. Prije ili kasnije dobro uvijek pobjedi zlo, ljubav uvijek pobjedi mržnju.

Sa mjesta na koje se popenjete žičarom 6. aprila 1992 godine započet je napad na Sarajevo. Ta paljba nije prestala 1.425 dana. Jedan od najljepših pogleda na grad agresor je zamjenio za pogled pakla. Jedna od žrtava je bio i Ramo Biber koji je čuvao žičaru. Ramo i Abdulah iskočili su iz stanice i pojurili kroz šiblje i šumu trasom žičare prema gradu. Za njima su rafalno zapucali. Ramo je pronađen mrtav u blizini trećeg stuba žičare. Danas zadnja stanica Vidikovca ponosno nosi njegovo ime. I neka nosi, treba da nosi. Treba generacijama koje dolaze pričati historiju Sarajeva, da je nikada ne zaborave.

Treba im reći da će jedna žena danas sjesti u tu žičaru i sjetiti se kako je prije rata sjedila u toj kabini sa svojim Haretom, Sašom, Eminom, i smijat će se, bit će mladi kao onog aprila ’92. godine kada su još uvijek bili skupa. Danas će ta ista žena sjesti, i niko te njene drugove neće vidjeti sem nje, ali će ih ona iz sjećanja iz srca pustiti da vide.

Jer oni su danas ja, oni su danas ti, oni su danas ta žičara.

Oni su danas onaj Boško i Admira koji se ponosno drži za ruku dok idu gradom. Sjetite se toga.

Oni su danas Almir i Dženana koji su jednoj mahali, mojoj mahali dali prvu ljubav. Sjetite se kada vam se desi ljubav u Mahali.

Svi oni koji su ptice bijele nad Kovačima, na Pajama, na Barama, svi u oni danas simbol grada Sarajeva. Sjetit ćete se toga kada krenete na Slatko ćoše da popijete kahvu, sjetit ćete se da Sarajevo nije pokorio agresor, da Sarajevo i dalje živi, živi jer neka nova mladost dolazi. Živi da stvori novu ljubav.

Zaljubiš se u mahale onako kao sam se ja zaljubila, zaljubiš se u ranjene zgrade pune ožiljaka, i glasne tramvaje, mostove. Zaljubiš se ti u Titovu. Zaljubiš se i u Miljacku, pa čak i kada je kiša oboji. Zaljubiš se u ove rascvjetale Trebevićke behare. Zaljubiš se u Bistričke uzbrdice.

Zaljubiš se i u komšiju, zaljubiš se i u Sarajliju. Jer..

Sarajevo je Bistrik.

Sarajevo je Vratnik.

Sarajevo je Grbavica i Željin stadion.

Sarajevo je Koševo i Horde Zla.

Sarajevo je sve to, i još malo više.

Bit će na ovoj žici i mahalanja, i prvih poljubaca, i malo kiše, i malo sunca. A Bogami bit će i prosidbi, samo se nadam da će nadmašiti selfije.

Sarajevo neka vam bude nada i pogled u budućnost. Ponekad, ne znam šta mi je život pripremio. Ali bih voljela da u Sarajevu dočekam svoju starost, da osjetim pravu ljubav, da moje dijete napravi prve korake u mojoj Mahali.

Da na dan svog vjenčanja, ustanem i udahnem sarajevski zrak. Da njega čekam na pragu svoje kuće. Da mi prođe Mahalom. Da me drži onako čvrsto za ruku, i nikada je ne pusti. Da ga poslije Bajram namaza dočekam, da mu staru majku poljubim u avliji, da joj se zahvalim jer mi je podarila čovjeka kojeg svim srcem volim.

-Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo?

-Jeste! I raste, i diže se, i živi za neku novu mladost!

AUTOR

Anela Hatić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Znate li koja je najčuvanija tajna SFR Jugoslavije, a nalazi se u Konjicu?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Znate li koja je najčuvanija tajna SFR Jugoslavije, a nalazi se u Konjicu?

Reprezentativna turistička atrakcija općine Konjic

Jedinstvena građevina besprijekorno uklopljena u ambijentalnu cjelinu Neretve, Ljute i brda Zlatar. Nekada najčuvanija tajna SFR Jugoslavije, danas reprezentativna turistička atrakcija općine Konjic. D-0 ARK, objekat kodnog naziva „Istanbul” u narodu najpoznatiji kao „Titov bunker“,  građen je u potpunoj tajnosti punih 26 godina, od 1953. do  1979. godine. Gradnja je koštala tadašnjih 4,6 milijardi američkih dolara što bi u današnjoj protuvrijednosti bilo više od 10 milijardi američkih dolara i predstavlja treću najveću investiciju bivše SFR Jugoslavije. 

Osnovna namjena objekta D-0 ARK  bila je da prihvati, smjesti i zaštiti Štab Vrhovne komande, uži dio Predsjedništva i Vlade Jugoslavije, da im obezbijedi optimalne uslove za rad, rukovođenje i komandovanje zemljom u kriznim situacijama i u slučaju od opasnosti nuklearnog napada na Jugoslaviju. Informacije o objektu imali su samo Tito, Načelnik SSNO-a, Načelnik Generalštaba JNA, Načelnik Prve Uprave bezbjednosti i Načelnik veza SSNO-a. Godine 1979. objekat je zvanično predat na upotrebu  posadi bivše JNA koju je činilo 16 vojnih lica. Površina radnog prostora u objektu je oko 6.400 m2. Tajnost D-0 ARK trajala je do 1992. godine. 

Turistički obilazak objekta nije bio moguć  sve do 2011. godine kada Ministarstvo odbrane BiH uz prisustvo NATO-a proglašava objekat neperspektivnim, a sve potaknuto idejom i implementacijom projekta savremene umjetnosti Bijenale D-0 ARK Underground, kojeg je iste godine Vijeće Evrope proglasilo “Kulturnim događajem” na nivou Evropske. Od ovog trenutka objekat je otvoren za posjete ljudima sa svih strana svijeta te se od tada obilazak organizovao na različite načine. Objekat je 2014. godine proglašen Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Danas je nekada najčuvaniju tajnu SFR Jugoslavije, smještenu u Konjicu moguće posjetiti svakim danom  u terminima od 10:00h, 12:00h i 14:00h.

Da li ste spremni da otkrijete najinteresantnije priče iz podzemlja brda Zlatar u Konjicu i upoznate sve skrivene tajne Objekta Titov bunker? 

AUTOR

Selma Šljivo

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Vodenice/Mlinčići na Plivi – čuvari tradicije stare nekoliko stotina godina

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Vodenice/Mlinčići na Plivi - čuvari tradicije stare nekoliko stotina godina

Stari su preko 400 godina i predstavljaju primjer tradicionalnih lokalnih tesarskih vještina. 

Kraljevski grad Jajce se nalazi na ušću rijeka Plive i Vrbasa. Iako doline Plive i Vrbasa su nastanjene od antičkog doba, ovaj kraljevski grad se počeo razvijati u srednjem vijeku, a njen utemeljitelj je bio Hrvoje Vukčić Hrvantić. Sam grad je bio prijestolnica bosanskih kraljeva, te zato nosi epitet kraljevskog grada. 

Postoje brojne znamenitosti u ovom gradu koje vrijedi posjetiti, zbog svoje historijske, prirodne i arheološke ljepote. Jedne od tih znamenitosti su i mlinčići/vodenice. Mlinčići se nalaze između Velikog i Malog Plivskog jezera, a izgrađene su od hrastovog drveta. Stari su preko 400 godina i predstavljaju primjer tradicionalnih lokalnih tesarskih vještina. 

Podaci iz 1562. godine kažu da je tada bilo 24 mlina, od toga, svega šest nije bilo u funkciji. U 17. stoljeću, broj mlinčića se povećao na 26. Tada su bili u vlasništvu zemljoposjednika, te su davali na korištenje lokalnom stanovništvu, koje je plaćao zemljoposjednicima porez u brašnu.  

Iako već dugo nisu u funkciji, mlinčići u Jajcu privlače velik broj turista, ali najviše su na meti stranih i domaćih fotografa. Mlinčići su 2009. godine proglašeni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nepoznati počinioci su u maju 2011. godine zapalili četiri mlinčića koje su izgorjele do temelja. Dvije godine kasnije zapaljeni mlinčići su obnovljene u sklopu 14. regionalnog restauracijskog kampa. 

 


AUTOR ČLANKA

Samra Raković

AUTOR VIDEO PRILOGA

Dalila Šečić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

“Bila sam na onoj strani, ali pređoh ‘vamo iz inata“

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

“Bila sam na onoj strani, ali pređoh 'vamo iz inata“

Ti njeni ašikli u zelenoj boji, pa kad pogledaš kroz njih vidiš ibrike, stare džezve, fildžane iz kojih se pije kahva, sve vas to vraća kroz vrijeme jednog bosanskog nasljeđa, te sečije, male stolice, stolovi, sehare

U nas ti ne valja ni kad palamudiš, niti kad dobro govoriš, nije vakat da budeš ni pametniji, a ni gluplji. Bezbeli ti je najgore da budeš ters, jazuk i inatdžija.. Kada krenete u obilazak Sarajevom i sarajevskim ulicama, uvijek vas za spomenike građevine, pa i same ulice vežu neke priče. Tako se i naslušaš svakojakih priča, ali ne upamtiš sve. Vidiš, Sarajevo nikada nije bilo samo puka historija koju prođeš kroz udžbenike. Sarajevo je uvijek bilo više od toga.  Obzirom da su Sarajevom ostajele turske gradnje kako i austro-ugarske meni se čini da više se legendi veže za Osmanski period, možda se ljudi neće složiti sa mnom.. možda će i kazat’ da to samo oni koji su doživjeli, prošli, došli znaju najbolje. Kada bi se sve perom pisalo i ustaklo na hartije mislim da bi smo onda izgubili onu ljepotu, kada zasjedneš na sijelima pa vaziš o pričama, jah o Sarajevu, jah o nekom drugom gradu. 

Nikada prije nisam nešto puno pažnje obraćala na Inat kuću, nekako, samo bih je slikala usput, eto, nešto mi uvijek bi lijepa. Sva prksona, stoji nekako najponosnije sa lijeve strane Miljacke. Ti njeni ašikli u zelenoj boji, pa kad pogledaš kroz njih vidiš ibrike, stare džezve, fildžane iz kojih se pije kahva, sve vas to vraća kroz vrijeme jednog bosanskog nasljeđa, te sečije, male stolice, stolovi, sehare. A kad  pogledam zidove kuće sjetim se da je kamen po kamen prenešen s jedne obale na drugu. Zamislite vi tog inata i tog insana Benderije da je jednom prilikom izjavio:“ Car u Beču je veliki i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk.“ Možda to sada kada čitate izgleda nabusito gordo sa podpitanje:“ jašta, ko si ti da tako govoriš.“ Upravo zbog te rečenice, i pregovaranja između cara i Banderije, našli su kompromis.

Tvrdoglavi vlasnik kuće je tražio od Monarhije da kompletnu kuću, dio po dio, kamen po kamen prenesu s desne strane Miljacke, na lijevu, te da mu se da vreća dukata. Obzirom da je geografski položaj Sarajeva težak i da se nije mogla nigdje drugo izgraditi veličina i gromada od Vijećnice tako i uradiše.  Prema legendi Benderija je svakog dana sjedio na uz Šeher – ćehajinu ćupriju i gledao kako radnici prenose dijelove njegove kuće i podižu je na drugoj obali. Nažalost nije bilo moguće ispoštovati njen prvobitni izgled kao što je temelj nisu mogli biti prebačeni. I tako ona iz prkosa, prepirke, zavade ili tvrdoglavosti pređe s jedne strane na drugu, od tud i poteče naziv „INAT KUĆA!“.

Današnja kuća izgrađena je od drveta i ćerpiča kojom je dok je bila vladavina Turske bilo prekriveno dosta sarajevskih dućana u Bazerdžanima, i kuća. Kako kažu Google, Wikipedia i sam vlasnik kuća je građena bez podruma, i imala je samo prizemlje i prvi sprat, naravno vremenom je nadograđena sa unutrašnjim basamcima, i kulom, a kasnije već i malim dijelom terase. Od 1997. Godine u Inat kući se otvara nacionalni restoran. Danas se ovaj objekat nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu kultuno-historijskog nasljeđa. Pri samom ulazu u kuću  s desne strane na drvenoj ploči stoji natpis“ Bila sam na onoj strani, ali pređoh vamo iz inata“… sjetite se ove rečenice kada sljedeći put zakukate da nešto ne možete ili nemate šansi da uradite. Sve se može kad se hoće, ali bez prkosa, bez da naudite nekome. Bez da povrijedite nekoga. Al ipak postoji inati koji se itekako isplate, kao ovaj Banderijin. Da ne bi njegovog inata, ne bi bilo ni ove kuće, možda bi danas tu stajala neka druga građevina, neki drugi muzej. Ali možda taj muzej ne bi imao pouku kakvu nosi ova kuća. Nemojte dozvoliti da vam u životu dohakaju predraduse, strahovi i da vaše vrijednosti mogu platiti novcem.

Kako Vijećnica predstavlja moć Monarhije bez obzira koje generacije dolaze, tako s lijeve strane Inat kuća predstavlja jednu sentimentalnu vrijednost koja se ni tada, a Boga mi ni sada ne može platiti novcem.  Kada pogledaš priču jedne Inat kuće, shvatiš da inata nema goreg zanata, a od životom usađenih vrijednosti boljeg ćejfa i rahatluka. A da vam priznam vala nešto na kraju svega ovog… meni nema boljeg insana od onog terslije i mrgud insana s dobrom dušom nego onaj što tapše svakog po ramenu, svakom tepa, i svakom se kezi. I kad sve ovo pročitate znajte da iza mog pera koje piše ovo stoji jedan tersli insan i zanovjetalo koje bi zasigurno za svoje sentimentalne vrijednosti uradilo isto što i Banderija. Ja Banderiji dok pijem onu bosansku sa rahaltukom u ovoj Inat kući, dižem bijeli bajrak, a vi kako hoćete.

AUTOR

Anela Hatić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Da li ste posjetili Zavičajni muzej u gradu na Savi?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Da li ste posjetili Zavičajni muzej u gradu na Savi?

Doći u Gradišku makar na jedan dan, a ne posjetiti Zavičajni muzej, kao da niste ni bili u gradu na Savi

Doći u Gradišku makar na jedan dan, a ne posjetiti Zavičajni muzej, kao da niste ni bili u gradu na Savi. Ove godina Zavičajni muzej Gradiška obilježava vrijedan jubilej – 50 godina uspješnog rada. Motiv više da dođete u prelijepu zgradu nekadašnjeg hotela ‘Kajzer’  (Kaiser), gdje je od 2005. godine smještenaova ustanova. Sa dvije stalne postavke, istorijskom i arheološkom i veoma živim kulturnim i dokumentarnim programom u velikoj galeriji, Zavičajni muzej prepoznat je kao centar kulturnih dešavanja.

Prvu muzejsku postavku Zavičajni muzej Gradiška priredio je 1970.godine. Riječ je o stalnoj muzejskoj postavci ‘Putevi pobjede’. Obuhvatala je period od Bosanskog ustanka  1875-1878. godine do jeseni te 1970. godine. Zanimljivo je da je izložbu otvorio tadašnji predsjednik Skupštine BiH Džemal Bijedić. Izložbu je pratila i foto-monografija štampana u 9000 primjeraka. Uporedo sa ovom izložbom radilo se i na prikupljanju arheološke građe. Veoma plodonosna bila su istraživanja u Donjoj Dolini 1974. i 1975.godine, pod rukovođenjem arheologa Zdenka Žeravice.

Pregršt nalaza iz Donje Doline, u kojoj je arheološka istraživanja započeo Ćiro Truhelka početkom 20. vijeka, među kojima je i monoksil, odnosno čamac izdubljen u jednom deblu drveta pronađen 1904. godine, završili su u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. ‘Donja Dolina u praistoriji’  naziv je stalne arheološke izložbe, autora arheologa Milana Đurđevića, a postavljena je 1980.godine. Đurđević je godinu dana kasnije započeo iskopavanja u Vrbaškom gradu, u narodu poznatijem kao Marijin grad, koji se nalazi na brdu Pavetnjak iznad Gornjih Podgradaca.

Zavičajni muzej Gradiška 2003. godine dobija status javne ustanove i tada počinje i kadrovsko jačanje ove ustanove. Kustos istoričar Bojan Vujčić od 2012. godine priredio je niz istorijskih izložbi, a sa ponosom se ističu knjiga ‘Bosanska Gradiška i okolina u Prvom svjetskom ratu’, koja je 2019. godine predstavljena na  Beogradskom sajmu i album ‘Građanska Gradiška’. 2019. godine Muzej je izdao knjigu ‘Gradiški mostovi na Savi’, autora Bojana Vujčića, a krajem iste godine direktor Zavičajnog muzeja Bojan Vujinović izdao je knjigu ‘Manastirište u Gornjim Kijevcima’. Ćirilični natpis iz 1301. godine je jedan od najvrijednijih eksponata Zavičajnog muzeja Gradiška i ove godine Pošte Republike Srpske će ga povodom jubileja predstaviti na poštanskoj marki. 

Iako lokalnog značaja Zavičajni muzej je često izvodio arheološka ispitivanja u Skelanima, Bakincima, Derventi, Srpcu, Žitomisliću, Prijedoru, Šušnjarima kod Slatine, Laktašima i drugim lokacijama. U toku su završni radovi na snimanju dokumentarno-igranog filma o Veljku Čubriloviću, a uporedo sa filmom se gradi i Trg Čubrilovića, na mjestu gdje se nekada nalazila kuća Čubrilovića, najpoznatije gradiške porodice.

AUTOR

Boško Grgić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Upoznajte Tušnicu, planinu koja je preživjela bombardovanje

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Upoznajte Tušnicu, planinu koja je preživjela bombardovanje

Ova planina nosi posebnost na osnovu legende iz koje je poteklo njeno ime

Po orijentacijskom parametru, Tušnica se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prostorno je smještena između livanjskog i duvanjskog polja. Njena prostranost zauzima područje općine Livno, ali i Tomislavgrad. Najviši vrh je Viternik sa visinom od 1697 m. Planina nije velika, ali je zamijećena i karakteristična za taj dio Bosne i Hercegovine. 

Tušnica postaje poznata i po brojnim nalazištima mrkog uglja, koji se izdvaja iz rudnika utemeljenog 1888. godine. Taj rudnik je zapošljavao oko 300 stanovnika okolnih mjesta. Danas tom rudniku prijeti zatvaranje, a Vladimir Nazor je napisao: “Zavirio sam u rudnik. Dobar kameni ugalj… U ovom kraju zemlja nam još nudi lignit, bitumen, sumpor, boksit, pa i gvozdenu rudaču… Što sve leži zapušteno i neiskorišćeno u dubljinama našeg naroda! Baš kao i blago u rudniku Tušnici!” Najveći uspon rudnik doseže šezdesetih godina, kada broj zaposlenog kadra prelazi 600 osoba. Također,  rudnik je zapažen po najvećoj nesreći koja se dogodila 1955. Nesreća se dogodila u jami „Martinovac ” , a poginulo je šest rudara. 

Ova planina nosi posebnost na osnovu legende iz koje je poteklo njeno ime. Naime, kako navode svi izvori, radi se o petero braće i dvije sestre, koji bijaše vođeni na obale Jadrana, prilikom jedne od seoba. Braća su se zvala Klukas, Lobel, Muhlo, Kosjenc i Hrvat, a sestre su se zvale Tuga i Buga. Jedna od teorija zavjere govori kako je Duvno i planina pripalo Tugi, po kojoj je planina dobila ime Tušnica, dok je drugoj sestri Bugi pripalo polje s jugozapadne strane planine sve do Livna.

Danas se na Tušnici nalaze TV i radio odašiljači, dok su tokom zadnjeg rata u BiH bili potpuno uništeni. Kako je planina pored svoje ljepote, posjedovala i rudnik, u davnim vremenima je formirano i rudarsko naselje. Ono nosi naziv „Kolonija“, a sastojala se od drvene kućice i zgrada za stanovanje, kojih je ukupno bilo osam. 1960. su montirali prvi TV prijemnik u livanjskom polju, a zbog toga je bilo potrebno sazidati stub ,koji prelazi visinu od 20 m. 

AUTOR

emina čamić

Emina Čamić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Italijanska crkva, spomenici i vinogradi na brdu kod Laktaša magnet za turiste iz regije

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Spomenici, vinogradi i Italijanska crkva na brdu kod Laktaša magnet za turiste iz regije

U prelijepom ambijentu italijanske crkve organizuju se i likovne kolonije i drugi sadržaji. Laktašani smatraju da je Tirolska kolonija njihov turistički adut

Pođete li magistralnim putem ili autoputem od Banja Luke prema Gradišci, čim prođete Laktaše pogledajte lijevo na obronke Kozare. Primijetit ćete crkvu koja dominira na mahovljanskim brdima, te prkosi ratovima, zemljotresima i olujama i  duže od jednog vijeka pod svoje skute okuplja vjernike Italijane. Spomenici na samom ulazu u crkveno dvorište kazuju otkud i od kad su Italijani tu u Mahovljanima na obroncima Kozare.

Velike poplave 1882. godine pogodile su italijansku regiju Trento. Vodene bujice su ostavile bez igdje ičega brojne porodice. 57 porodica iz okoline grada Trenta, odlučilo je potražiti bolju budućnost u predjelu sjeverno od Banjaluke, u selu Mahovljani. Prvi tirolski Italijani stigli su u Mahovljane 20. septembra 1883. godine i obrazovali Tirolsku koloniju.

Da bi opstali, svakoj porodici je dodijeljeno po 12 dunuma zemlje, koju je trebalo iskrčiti i privesti poljoprivredi. Nakon pretvaranja šumskih površina u obradivo zemljište, u predviđenom trogodišnjem roku doseljenici su formirali poljoprivredna dobra na kojima su uzgajali povrće, voće i vinovu lozu, a od grožđa su pravili poznato vino. Prema popisu iz 1921. godine u Tirolskoj koloniji u Mahovljanima  živjelo je 538 Italijana. Vrijedni Tirolci izgradili su 1902. godine župnu crkvu i posvetili je sv. Franji Asiškom. Crkva je danas spomenik pod zaštitom države.

U dvorištu crkve nalazi se spomenik koji su 2013. godine podigli potomci mahovljanskih Italijana. Spomenik je oblika tri špicaste planine, a na njemu su ispisana prezimena i godine rođenja svih doseljenika, te katastarska karta s posjedima svih italijanskih porodica koje su živjele u Mahovljanima.

U okruženju crkve nalazi se veliki crkveni vinograd i vinarija „Podrumi banjalučke biskupije“ koja proizvodi kvalitetne sorte vina „Bonaventura“. Italijanska kolonija doprinijela je dobrim odnosima opštine Laktaši i grada Trento. Načelnik Laktaša Ranko Karapetrović uspostavio je vrlo tijesnu saradnju sa vlastima Trenta, upriličeno je nekoliko obostranih posjeta.

U prelijepom ambijentu italijanske crkve organizuju se i likovne kolonije i drugi sadržaji. Laktašani smatraju da je Tirolska kolonija njihov turistički adut. Dovoljno je reći da je ovo mjesto manje od pet kilometara udaljeno od središta grada Laktaši i banjalučkog aerodroma, isto toliko i od autoputa prema Banja Luci i Hrvatskoj i svega 30 kilometara od Evrospke unije. Jedno je sigurno, ko proba ‘Rajnski rizling’ ili ‘Cabernet Sauvignon’, postat će redovan posjetilac ovog mjesta sa najljepšim pogledom u regiji. Kao na dlanu vide se plodno Lijevče polje, Laktaši, Aleksandrovac, banjalučki aerodrom i  ostali prelijepi krajolik sjevera naše zemlje.

 


AUTOR

Boško Grgić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Kladopoljsko ili najljepše jezero u Bosni i Hercegovini?!

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Kladopoljsko ili najljepše jezero u Bosni i Hercegovini?!

U periodu ljeta, plićak obrasta lokvanjem, što je idealna prilika za mušičarenje

Za ovo jezero se, također, koristi naziv „Martinovo vrelo“, po vrelu koje je udaljeno oko 500m od jezera. Njegova se specifičnost ogleda u prostornoj orijentaciji, ali i specifičnoj ljepoti, koja privlači turističke zaljubljenike.

Kada se govori o vizualnom izgledu ovog jezera, poznato je da nadmorska visina iznosi 1.380m. Dužina jezera je 250m, širina 100m, a dubina oko 9 metara. Ova bosanskohercegovačka atrakcija obiluje potočnom pastrmkom, a jezero je u vlasništvu SRD “Ulog” iz Uloga.

Naziv jezera potiče od činjenice da je ono prepuno balvana, koji  plutaju njegovom unutrašnjošću. Smatra se da su dijelovi balvana, koji su se nastanili u jezeru, očuvani i u dobrom stanju. U periodu ljeta, plićak obrasta lokvanjem, što je idealna prilika za mušičarenje (način ribolova koji koristi laganu mamac – zvanu umjetna muha).

Lokacija ove nevjerovatne destinacije je Zelengora, tačnije put prema Kalinoviku. Zelengora se nalazi u sklopu Nacionalnog parka “Sutjeska”. Prilaz je iz sela Obalj, a on se nalazi prema Ulogu. Okružuju ga Muravska strana (1602m) i Planinica (1583m).

Putovati možete terenskim vozilom, a do glavnog cilja vam ostaje 15-10 minuta pješačenja. Iz priče koju su prenijeli poznavaoci ovog kraja, ovo područje je u davnini bilo obavijeno šumskim prekrivačem, a put pored jezera se koristio za prijenos balvana. Taj scenario datira iz perioda rimskog doba. U okolini, nije rijedak slučaj, pronalazak gljiva i netaknute prirode.

Smatra se da je ovaj kraj izuzetno očuvan, obzirom da nije konstantno posjećen. U pohodu na otkrivanje tajne, koju sa sobom nosi ova intrigantna riznica, možete sresti čuvare stoke. Mnogi od njih ističu da životinje, jednostavno, lude za unosom tih gljiva u svoj organizam. Voda iz ovog jezera ističe i ponire. Iako nije destinacija o kojoj se mnogo govori, svakako je vrijedna posjeta.

AUTOR

emina čamić

Emina Čamić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Zavirite u konobu ispunjenu eksponatima sa potopljenih brodova, starih i do 6000 godina

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Zavirite u konobu ispunjenu eksponatima sa potpljenih brodova, starih i do 6000 godina

S ponosom u konobi pokazuje i olovno sidro s rimskih galija staro šest hiljada godina, egipatske amfore, antičke ćupove, mnoštvo korala, brodsku opremu. Tu su i oklopi velikih morskih kornjača, stare mreže, kompasi i još mnoštvo toga.

U sred Gradiške konoba, i to ne bilo kakva konoba, već prava draguljarnica. Konoba načičkana egipatskim amforama, tanjirima sa potopljenih Hitlerovih brodova, stara sidra, prva ronilačka odijela. Tu su i koralji, kormila, kompasi, karte, uređaji za navigaciju, skupocjena vina, gitare…

Dejan Kovačević  iz Gradiške, viši instruktor ronjenja sa četiri zvjezdice, iza sebe ima 63 godine aktivnog ronjenja. Preronio je Jadransko more od Rovinja do Ulcinja, ronio je u Velikom koraljnom grebenu na istočnoj obalni Australije, te u mnogim rijekama, poput Dunava, Save, Vrbasa ili Drave. Sa lakoćom na plećima nosi osamdeset godina, pa je tokom ljeta angažovan kao ronilac instruktor u jednom centru u Ulcinju. Zadatak mu je da vodi turiste, istražuje olupine brodova, pretražuje morsko dno…

Kovačević je u svom gradu sagradio konobu koju je pretvorio u pomorski ili ronilački muzej. Počasno mjesto zauzimaju dvije boce vina pronađene u potonulom austrougarskom brodu, nedaleko od ušća Bojane u Jadransko more. Uronio je sa jednom studenticom iz Francuske.

Upozorio ju je na slabu vidljivost, jer je Bojana nosila iz Skadra sedimente i mutila morsku vodu. Kada su zaronili, ukazao se prekrasan vidik. Ušli su u ogromni, luksuzni potopljeni brod. Došli do kuhinje, do velikog gusenog šporeta, teškog više od tri tone. Primijetio je na ulazu u ostavu naslage pijeska, razgrnuo ih i našao dvije boce crnog vina. Djevojka je našla jednu, prisjeća se Kovačević.

Među turistima na obali bio je jedan stariji Nijemac, nekadašnji pomorac na ratnom brodu u vrijeme Drugog svjetskog rata. Odmah je primijetio boce vina, kojima su čepovi bili utisnuti unutra zbog velikog pritiska pod vodom. Prišao je Dejanu, predstavio se kao vlasnik restorana u Hamburgu. Ponudio  je  nevjerovatnih 500 eura za jednu bocu, ali Dejan ga  je odbio, rekavši mu da ima vlastitu konobu, koju upotpunjuje dragocjenostima nađenim ispod vode.

S ponosom u konobi pokazuje i olovno sidro s rimskih galija staro šest hiljada godina, egipatske amfore, antičke ćupove, mnoštvo korala, brodsku opremu. Tu su i oklopi velikih morskih kornjača, stare mreže, kompasi i još mnoštvo toga.

Konoba Dejanu služi za druženje sa prijateljima uz dobro vino i gitaru. Uglavnom u  zimskim mjesecima kada ne roni ili kada nije otišao do Australije da ovdašnju zimu zamijeni tamošnjim ljetom. A u Australiji ga osim toplog mora bogatog morskim psima u kontinentalnom dijelu čekaju prijatelji Aboridžini. Velika maska sa kljovama divljeg vepra zauzima počasno mjesto u Dejanovoj konobi, ispred koje je ogromni kamen izvađen sa dna Vrbasa. Dejanovu konobu vrijedi posjetiti i sa Dejanom o avanturama porazgovarat

AUTOR

Boško Grgić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture