“Bila sam na onoj strani, ali pređoh ‘vamo iz inata“

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

“Bila sam na onoj strani, ali pređoh 'vamo iz inata“

Ti njeni ašikli u zelenoj boji, pa kad pogledaš kroz njih vidiš ibrike, stare džezve, fildžane iz kojih se pije kahva, sve vas to vraća kroz vrijeme jednog bosanskog nasljeđa, te sečije, male stolice, stolovi, sehare

U nas ti ne valja ni kad palamudiš, niti kad dobro govoriš, nije vakat da budeš ni pametniji, a ni gluplji. Bezbeli ti je najgore da budeš ters, jazuk i inatdžija.. Kada krenete u obilazak Sarajevom i sarajevskim ulicama, uvijek vas za spomenike građevine, pa i same ulice vežu neke priče. Tako se i naslušaš svakojakih priča, ali ne upamtiš sve. Vidiš, Sarajevo nikada nije bilo samo puka historija koju prođeš kroz udžbenike. Sarajevo je uvijek bilo više od toga.  Obzirom da su Sarajevom ostajele turske gradnje kako i austro-ugarske meni se čini da više se legendi veže za Osmanski period, možda se ljudi neće složiti sa mnom.. možda će i kazat’ da to samo oni koji su doživjeli, prošli, došli znaju najbolje. Kada bi se sve perom pisalo i ustaklo na hartije mislim da bi smo onda izgubili onu ljepotu, kada zasjedneš na sijelima pa vaziš o pričama, jah o Sarajevu, jah o nekom drugom gradu. 

Nikada prije nisam nešto puno pažnje obraćala na Inat kuću, nekako, samo bih je slikala usput, eto, nešto mi uvijek bi lijepa. Sva prksona, stoji nekako najponosnije sa lijeve strane Miljacke. Ti njeni ašikli u zelenoj boji, pa kad pogledaš kroz njih vidiš ibrike, stare džezve, fildžane iz kojih se pije kahva, sve vas to vraća kroz vrijeme jednog bosanskog nasljeđa, te sečije, male stolice, stolovi, sehare. A kad  pogledam zidove kuće sjetim se da je kamen po kamen prenešen s jedne obale na drugu. Zamislite vi tog inata i tog insana Benderije da je jednom prilikom izjavio:“ Car u Beču je veliki i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk.“ Možda to sada kada čitate izgleda nabusito gordo sa podpitanje:“ jašta, ko si ti da tako govoriš.“ Upravo zbog te rečenice, i pregovaranja između cara i Banderije, našli su kompromis.

Tvrdoglavi vlasnik kuće je tražio od Monarhije da kompletnu kuću, dio po dio, kamen po kamen prenesu s desne strane Miljacke, na lijevu, te da mu se da vreća dukata. Obzirom da je geografski položaj Sarajeva težak i da se nije mogla nigdje drugo izgraditi veličina i gromada od Vijećnice tako i uradiše.  Prema legendi Benderija je svakog dana sjedio na uz Šeher – ćehajinu ćupriju i gledao kako radnici prenose dijelove njegove kuće i podižu je na drugoj obali. Nažalost nije bilo moguće ispoštovati njen prvobitni izgled kao što je temelj nisu mogli biti prebačeni. I tako ona iz prkosa, prepirke, zavade ili tvrdoglavosti pređe s jedne strane na drugu, od tud i poteče naziv „INAT KUĆA!“.

Današnja kuća izgrađena je od drveta i ćerpiča kojom je dok je bila vladavina Turske bilo prekriveno dosta sarajevskih dućana u Bazerdžanima, i kuća. Kako kažu Google, Wikipedia i sam vlasnik kuća je građena bez podruma, i imala je samo prizemlje i prvi sprat, naravno vremenom je nadograđena sa unutrašnjim basamcima, i kulom, a kasnije već i malim dijelom terase. Od 1997. Godine u Inat kući se otvara nacionalni restoran. Danas se ovaj objekat nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu kultuno-historijskog nasljeđa. Pri samom ulazu u kuću  s desne strane na drvenoj ploči stoji natpis“ Bila sam na onoj strani, ali pređoh vamo iz inata“… sjetite se ove rečenice kada sljedeći put zakukate da nešto ne možete ili nemate šansi da uradite. Sve se može kad se hoće, ali bez prkosa, bez da naudite nekome. Bez da povrijedite nekoga. Al ipak postoji inati koji se itekako isplate, kao ovaj Banderijin. Da ne bi njegovog inata, ne bi bilo ni ove kuće, možda bi danas tu stajala neka druga građevina, neki drugi muzej. Ali možda taj muzej ne bi imao pouku kakvu nosi ova kuća. Nemojte dozvoliti da vam u životu dohakaju predraduse, strahovi i da vaše vrijednosti mogu platiti novcem.

Kako Vijećnica predstavlja moć Monarhije bez obzira koje generacije dolaze, tako s lijeve strane Inat kuća predstavlja jednu sentimentalnu vrijednost koja se ni tada, a Boga mi ni sada ne može platiti novcem.  Kada pogledaš priču jedne Inat kuće, shvatiš da inata nema goreg zanata, a od životom usađenih vrijednosti boljeg ćejfa i rahatluka. A da vam priznam vala nešto na kraju svega ovog… meni nema boljeg insana od onog terslije i mrgud insana s dobrom dušom nego onaj što tapše svakog po ramenu, svakom tepa, i svakom se kezi. I kad sve ovo pročitate znajte da iza mog pera koje piše ovo stoji jedan tersli insan i zanovjetalo koje bi zasigurno za svoje sentimentalne vrijednosti uradilo isto što i Banderija. Ja Banderiji dok pijem onu bosansku sa rahaltukom u ovoj Inat kući, dižem bijeli bajrak, a vi kako hoćete.

AUTOR

Anela Hatić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Da li ste posjetili Zavičajni muzej u gradu na Savi?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Da li ste posjetili Zavičajni muzej u gradu na Savi?

Doći u Gradišku makar na jedan dan, a ne posjetiti Zavičajni muzej, kao da niste ni bili u gradu na Savi

Doći u Gradišku makar na jedan dan, a ne posjetiti Zavičajni muzej, kao da niste ni bili u gradu na Savi. Ove godina Zavičajni muzej Gradiška obilježava vrijedan jubilej – 50 godina uspješnog rada. Motiv više da dođete u prelijepu zgradu nekadašnjeg hotela ‘Kajzer’  (Kaiser), gdje je od 2005. godine smještenaova ustanova. Sa dvije stalne postavke, istorijskom i arheološkom i veoma živim kulturnim i dokumentarnim programom u velikoj galeriji, Zavičajni muzej prepoznat je kao centar kulturnih dešavanja.

Prvu muzejsku postavku Zavičajni muzej Gradiška priredio je 1970.godine. Riječ je o stalnoj muzejskoj postavci ‘Putevi pobjede’. Obuhvatala je period od Bosanskog ustanka  1875-1878. godine do jeseni te 1970. godine. Zanimljivo je da je izložbu otvorio tadašnji predsjednik Skupštine BiH Džemal Bijedić. Izložbu je pratila i foto-monografija štampana u 9000 primjeraka. Uporedo sa ovom izložbom radilo se i na prikupljanju arheološke građe. Veoma plodonosna bila su istraživanja u Donjoj Dolini 1974. i 1975.godine, pod rukovođenjem arheologa Zdenka Žeravice.

Pregršt nalaza iz Donje Doline, u kojoj je arheološka istraživanja započeo Ćiro Truhelka početkom 20. vijeka, među kojima je i monoksil, odnosno čamac izdubljen u jednom deblu drveta pronađen 1904. godine, završili su u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. ‘Donja Dolina u praistoriji’  naziv je stalne arheološke izložbe, autora arheologa Milana Đurđevića, a postavljena je 1980.godine. Đurđević je godinu dana kasnije započeo iskopavanja u Vrbaškom gradu, u narodu poznatijem kao Marijin grad, koji se nalazi na brdu Pavetnjak iznad Gornjih Podgradaca.

Zavičajni muzej Gradiška 2003. godine dobija status javne ustanove i tada počinje i kadrovsko jačanje ove ustanove. Kustos istoričar Bojan Vujčić od 2012. godine priredio je niz istorijskih izložbi, a sa ponosom se ističu knjiga ‘Bosanska Gradiška i okolina u Prvom svjetskom ratu’, koja je 2019. godine predstavljena na  Beogradskom sajmu i album ‘Građanska Gradiška’. 2019. godine Muzej je izdao knjigu ‘Gradiški mostovi na Savi’, autora Bojana Vujčića, a krajem iste godine direktor Zavičajnog muzeja Bojan Vujinović izdao je knjigu ‘Manastirište u Gornjim Kijevcima’. Ćirilični natpis iz 1301. godine je jedan od najvrijednijih eksponata Zavičajnog muzeja Gradiška i ove godine Pošte Republike Srpske će ga povodom jubileja predstaviti na poštanskoj marki. 

Iako lokalnog značaja Zavičajni muzej je često izvodio arheološka ispitivanja u Skelanima, Bakincima, Derventi, Srpcu, Žitomisliću, Prijedoru, Šušnjarima kod Slatine, Laktašima i drugim lokacijama. U toku su završni radovi na snimanju dokumentarno-igranog filma o Veljku Čubriloviću, a uporedo sa filmom se gradi i Trg Čubrilovića, na mjestu gdje se nekada nalazila kuća Čubrilovića, najpoznatije gradiške porodice.

AUTOR

Boško Grgić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Upoznajte Tušnicu, planinu koja je preživjela bombardovanje

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Upoznajte Tušnicu, planinu koja je preživjela bombardovanje

Ova planina nosi posebnost na osnovu legende iz koje je poteklo njeno ime

Po orijentacijskom parametru, Tušnica se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prostorno je smještena između livanjskog i duvanjskog polja. Njena prostranost zauzima područje općine Livno, ali i Tomislavgrad. Najviši vrh je Viternik sa visinom od 1697 m. Planina nije velika, ali je zamijećena i karakteristična za taj dio Bosne i Hercegovine. 

Tušnica postaje poznata i po brojnim nalazištima mrkog uglja, koji se izdvaja iz rudnika utemeljenog 1888. godine. Taj rudnik je zapošljavao oko 300 stanovnika okolnih mjesta. Danas tom rudniku prijeti zatvaranje, a Vladimir Nazor je napisao: “Zavirio sam u rudnik. Dobar kameni ugalj… U ovom kraju zemlja nam još nudi lignit, bitumen, sumpor, boksit, pa i gvozdenu rudaču… Što sve leži zapušteno i neiskorišćeno u dubljinama našeg naroda! Baš kao i blago u rudniku Tušnici!” Najveći uspon rudnik doseže šezdesetih godina, kada broj zaposlenog kadra prelazi 600 osoba. Također,  rudnik je zapažen po najvećoj nesreći koja se dogodila 1955. Nesreća se dogodila u jami „Martinovac ” , a poginulo je šest rudara. 

Ova planina nosi posebnost na osnovu legende iz koje je poteklo njeno ime. Naime, kako navode svi izvori, radi se o petero braće i dvije sestre, koji bijaše vođeni na obale Jadrana, prilikom jedne od seoba. Braća su se zvala Klukas, Lobel, Muhlo, Kosjenc i Hrvat, a sestre su se zvale Tuga i Buga. Jedna od teorija zavjere govori kako je Duvno i planina pripalo Tugi, po kojoj je planina dobila ime Tušnica, dok je drugoj sestri Bugi pripalo polje s jugozapadne strane planine sve do Livna.

Danas se na Tušnici nalaze TV i radio odašiljači, dok su tokom zadnjeg rata u BiH bili potpuno uništeni. Kako je planina pored svoje ljepote, posjedovala i rudnik, u davnim vremenima je formirano i rudarsko naselje. Ono nosi naziv „Kolonija“, a sastojala se od drvene kućice i zgrada za stanovanje, kojih je ukupno bilo osam. 1960. su montirali prvi TV prijemnik u livanjskom polju, a zbog toga je bilo potrebno sazidati stub ,koji prelazi visinu od 20 m. 

AUTOR

emina čamić

Emina Čamić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Italijanska crkva, spomenici i vinogradi na brdu kod Laktaša magnet za turiste iz regije

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Spomenici, vinogradi i Italijanska crkva na brdu kod Laktaša magnet za turiste iz regije

U prelijepom ambijentu italijanske crkve organizuju se i likovne kolonije i drugi sadržaji. Laktašani smatraju da je Tirolska kolonija njihov turistički adut

Pođete li magistralnim putem ili autoputem od Banja Luke prema Gradišci, čim prođete Laktaše pogledajte lijevo na obronke Kozare. Primijetit ćete crkvu koja dominira na mahovljanskim brdima, te prkosi ratovima, zemljotresima i olujama i  duže od jednog vijeka pod svoje skute okuplja vjernike Italijane. Spomenici na samom ulazu u crkveno dvorište kazuju otkud i od kad su Italijani tu u Mahovljanima na obroncima Kozare.

Velike poplave 1882. godine pogodile su italijansku regiju Trento. Vodene bujice su ostavile bez igdje ičega brojne porodice. 57 porodica iz okoline grada Trenta, odlučilo je potražiti bolju budućnost u predjelu sjeverno od Banjaluke, u selu Mahovljani. Prvi tirolski Italijani stigli su u Mahovljane 20. septembra 1883. godine i obrazovali Tirolsku koloniju.

Da bi opstali, svakoj porodici je dodijeljeno po 12 dunuma zemlje, koju je trebalo iskrčiti i privesti poljoprivredi. Nakon pretvaranja šumskih površina u obradivo zemljište, u predviđenom trogodišnjem roku doseljenici su formirali poljoprivredna dobra na kojima su uzgajali povrće, voće i vinovu lozu, a od grožđa su pravili poznato vino. Prema popisu iz 1921. godine u Tirolskoj koloniji u Mahovljanima  živjelo je 538 Italijana. Vrijedni Tirolci izgradili su 1902. godine župnu crkvu i posvetili je sv. Franji Asiškom. Crkva je danas spomenik pod zaštitom države.

U dvorištu crkve nalazi se spomenik koji su 2013. godine podigli potomci mahovljanskih Italijana. Spomenik je oblika tri špicaste planine, a na njemu su ispisana prezimena i godine rođenja svih doseljenika, te katastarska karta s posjedima svih italijanskih porodica koje su živjele u Mahovljanima.

U okruženju crkve nalazi se veliki crkveni vinograd i vinarija „Podrumi banjalučke biskupije“ koja proizvodi kvalitetne sorte vina „Bonaventura“. Italijanska kolonija doprinijela je dobrim odnosima opštine Laktaši i grada Trento. Načelnik Laktaša Ranko Karapetrović uspostavio je vrlo tijesnu saradnju sa vlastima Trenta, upriličeno je nekoliko obostranih posjeta.

U prelijepom ambijentu italijanske crkve organizuju se i likovne kolonije i drugi sadržaji. Laktašani smatraju da je Tirolska kolonija njihov turistički adut. Dovoljno je reći da je ovo mjesto manje od pet kilometara udaljeno od središta grada Laktaši i banjalučkog aerodroma, isto toliko i od autoputa prema Banja Luci i Hrvatskoj i svega 30 kilometara od Evrospke unije. Jedno je sigurno, ko proba ‘Rajnski rizling’ ili ‘Cabernet Sauvignon’, postat će redovan posjetilac ovog mjesta sa najljepšim pogledom u regiji. Kao na dlanu vide se plodno Lijevče polje, Laktaši, Aleksandrovac, banjalučki aerodrom i  ostali prelijepi krajolik sjevera naše zemlje.

 


AUTOR

Boško Grgić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Kladopoljsko ili najljepše jezero u Bosni i Hercegovini?!

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Kladopoljsko ili najljepše jezero u Bosni i Hercegovini?!

U periodu ljeta, plićak obrasta lokvanjem, što je idealna prilika za mušičarenje

Za ovo jezero se, također, koristi naziv „Martinovo vrelo“, po vrelu koje je udaljeno oko 500m od jezera. Njegova se specifičnost ogleda u prostornoj orijentaciji, ali i specifičnoj ljepoti, koja privlači turističke zaljubljenike.

Kada se govori o vizualnom izgledu ovog jezera, poznato je da nadmorska visina iznosi 1.380m. Dužina jezera je 250m, širina 100m, a dubina oko 9 metara. Ova bosanskohercegovačka atrakcija obiluje potočnom pastrmkom, a jezero je u vlasništvu SRD “Ulog” iz Uloga.

Naziv jezera potiče od činjenice da je ono prepuno balvana, koji  plutaju njegovom unutrašnjošću. Smatra se da su dijelovi balvana, koji su se nastanili u jezeru, očuvani i u dobrom stanju. U periodu ljeta, plićak obrasta lokvanjem, što je idealna prilika za mušičarenje (način ribolova koji koristi laganu mamac – zvanu umjetna muha).

Lokacija ove nevjerovatne destinacije je Zelengora, tačnije put prema Kalinoviku. Zelengora se nalazi u sklopu Nacionalnog parka “Sutjeska”. Prilaz je iz sela Obalj, a on se nalazi prema Ulogu. Okružuju ga Muravska strana (1602m) i Planinica (1583m).

Putovati možete terenskim vozilom, a do glavnog cilja vam ostaje 15-10 minuta pješačenja. Iz priče koju su prenijeli poznavaoci ovog kraja, ovo područje je u davnini bilo obavijeno šumskim prekrivačem, a put pored jezera se koristio za prijenos balvana. Taj scenario datira iz perioda rimskog doba. U okolini, nije rijedak slučaj, pronalazak gljiva i netaknute prirode.

Smatra se da je ovaj kraj izuzetno očuvan, obzirom da nije konstantno posjećen. U pohodu na otkrivanje tajne, koju sa sobom nosi ova intrigantna riznica, možete sresti čuvare stoke. Mnogi od njih ističu da životinje, jednostavno, lude za unosom tih gljiva u svoj organizam. Voda iz ovog jezera ističe i ponire. Iako nije destinacija o kojoj se mnogo govori, svakako je vrijedna posjeta.

AUTOR

emina čamić

Emina Čamić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Zavirite u konobu ispunjenu eksponatima sa potopljenih brodova, starih i do 6000 godina

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Zavirite u konobu ispunjenu eksponatima sa potpljenih brodova, starih i do 6000 godina

S ponosom u konobi pokazuje i olovno sidro s rimskih galija staro šest hiljada godina, egipatske amfore, antičke ćupove, mnoštvo korala, brodsku opremu. Tu su i oklopi velikih morskih kornjača, stare mreže, kompasi i još mnoštvo toga.

U sred Gradiške konoba, i to ne bilo kakva konoba, već prava draguljarnica. Konoba načičkana egipatskim amforama, tanjirima sa potopljenih Hitlerovih brodova, stara sidra, prva ronilačka odijela. Tu su i koralji, kormila, kompasi, karte, uređaji za navigaciju, skupocjena vina, gitare…

Dejan Kovačević  iz Gradiške, viši instruktor ronjenja sa četiri zvjezdice, iza sebe ima 63 godine aktivnog ronjenja. Preronio je Jadransko more od Rovinja do Ulcinja, ronio je u Velikom koraljnom grebenu na istočnoj obalni Australije, te u mnogim rijekama, poput Dunava, Save, Vrbasa ili Drave. Sa lakoćom na plećima nosi osamdeset godina, pa je tokom ljeta angažovan kao ronilac instruktor u jednom centru u Ulcinju. Zadatak mu je da vodi turiste, istražuje olupine brodova, pretražuje morsko dno…

Kovačević je u svom gradu sagradio konobu koju je pretvorio u pomorski ili ronilački muzej. Počasno mjesto zauzimaju dvije boce vina pronađene u potonulom austrougarskom brodu, nedaleko od ušća Bojane u Jadransko more. Uronio je sa jednom studenticom iz Francuske.

Upozorio ju je na slabu vidljivost, jer je Bojana nosila iz Skadra sedimente i mutila morsku vodu. Kada su zaronili, ukazao se prekrasan vidik. Ušli su u ogromni, luksuzni potopljeni brod. Došli do kuhinje, do velikog gusenog šporeta, teškog više od tri tone. Primijetio je na ulazu u ostavu naslage pijeska, razgrnuo ih i našao dvije boce crnog vina. Djevojka je našla jednu, prisjeća se Kovačević.

Među turistima na obali bio je jedan stariji Nijemac, nekadašnji pomorac na ratnom brodu u vrijeme Drugog svjetskog rata. Odmah je primijetio boce vina, kojima su čepovi bili utisnuti unutra zbog velikog pritiska pod vodom. Prišao je Dejanu, predstavio se kao vlasnik restorana u Hamburgu. Ponudio  je  nevjerovatnih 500 eura za jednu bocu, ali Dejan ga  je odbio, rekavši mu da ima vlastitu konobu, koju upotpunjuje dragocjenostima nađenim ispod vode.

S ponosom u konobi pokazuje i olovno sidro s rimskih galija staro šest hiljada godina, egipatske amfore, antičke ćupove, mnoštvo korala, brodsku opremu. Tu su i oklopi velikih morskih kornjača, stare mreže, kompasi i još mnoštvo toga.

Konoba Dejanu služi za druženje sa prijateljima uz dobro vino i gitaru. Uglavnom u  zimskim mjesecima kada ne roni ili kada nije otišao do Australije da ovdašnju zimu zamijeni tamošnjim ljetom. A u Australiji ga osim toplog mora bogatog morskim psima u kontinentalnom dijelu čekaju prijatelji Aboridžini. Velika maska sa kljovama divljeg vepra zauzima počasno mjesto u Dejanovoj konobi, ispred koje je ogromni kamen izvađen sa dna Vrbasa. Dejanovu konobu vrijedi posjetiti i sa Dejanom o avanturama porazgovarat

AUTOR

Boško Grgić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Islamska ostavština u gradu magle

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Islamska ostavština u gradu magle

Ime maglajske džamije je simbolično vezao za njen vizualni izgled, jer je prekrivena olovom. 

U gradu, koji se 1399. godine spominje u Povelji Kralja Stjepana Ostoje, stoljećima diše Jusuf-pašina „Kuršumlija“  džamija. Nju je 1560.  godine izgradio Ali-paša Kalauz. On je na carskom dvoru imao titulu beglerbega. U Bosni je djelovao 1583. godine. Ime maglajske džamije je simbolično vezao za njen vizualni izgled, jer je prekrivena olovom.  

Džamija je sazidana kamenom. Po načinu i obradi kamena, danas je svrstavaju u najvrijedniji dio bošnjačkog kulturnog identiteta. Na samom ulazu je prostran trijem, a njena posebnost se ogleda i u haremu, koji se nalazi na samom domaku džamije. Bogata je ornamentalnim motivima stalaktita, te je jedna od najboljih proizvoda ornamentalne skulpture. U vrijeme njenog nastanka, smatra se da je datirala škole neimara Sinana. Nalazi se u starom dijelu grada Maglaja, a nadomak nje je i najstarija džamija u gradu, koji se pronikao iz magle. 

,, Sukijja “ je više puta obnovljena 1966., a najstariji Imam je Atif ef. Dedukić. Ona je smještena pod maglajskom tvrđavom. Njeni najčešći posjetitelji bili su učenici, koji su pohađali nastavu medrese. Unutar džamije se nalazi kamena ploča ispisana turskim jezikom, a njenu srž ćete otkriti, ako posjetite ljepote najstarije maglajske ljepotice. 

Danas se, također, pod bedemom tvrđave obavlja namaz i teravija.

AUTOR

emina čamić

Emina Čamić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

U Gradišci se i danas priča o dobrim djelima i mudrosti šejh Mustafe Gaibije

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

U Gradišci se i danas priča o dobrim djelima i mudrosti šejh - Mustafe Gaibije

Zanimljivo je da  su njegovo turbe često posjećivali ljudi u nevolji ili bolesnici i čvrsto su vjerovali da im je svaki dolazak u ovaj harem izuzetno pomagao.

U  neposrednoj blizini Tekijske džamije u Gradišci nalazi se Turbe šejh Mustafe Gaibije. Feriz efendija Makić, inače profesor islamskih nauka, kaže da je Mustafa Gaibija bio veliki čovjek, omiljen među ljudima svih vjera i nacionalnosti u ovom kraju. O njemu se ne zna mnogo, smatra  ef. Makić i dodaje da ime Gajibija znači  nešto tajnovito i skriveno. Šejh Mustafa Gaibija borio za ljudska prava u to vrijeme, u 17. vijeku, kada je živio na ovim prostorima.

Makić priča da se Gaibija  nije libio da napiše pisma vladarima, vezirima i svima onima koji su ugnjetavali običan narod. Sva ta pisma pisana su sa jednom aluzijom i metaforom i bilo ih je teško razumjeti. Obično su ti vladari pisma nosili kod određenih sufijskih šejhova da protumače sama njihova značenja. Zbog svog tajnovitog pristupa životu i prozvan je Gaibija. Šejh Mustafa Gajibija rođen je u okolini Livna, školovao se u Carigradu, a živio je na području Banja Luke, Kupresa  i Gradiške, te Stare i Nove Gradiške u današnjoj Hrvatskoj.

Šejh Gaibija je bio prosvjetitelj. Iz tog razloga ova džamija nosi ime Tekijska džamija, a džemat Tekija. U Gradišci postoji Gaibijina ulica, a u njenoj blizini je  i ulicu Tekija. U spisima se navodi da je bio prosvjetitelj i da je podučavao ljude. Bio je i iscjelitelj i u to vrijeme veoma uspješno je liječio ljude od kuge i drugih bolesti. Efendija Feriz Makić kaže da Šejh Gajibija po islamskom učenju spada u grupu evlija, Allahovih prijatelja, ljudi koji imaju moć da vide nešto što drugi ne vide, predosjete i znaju što ne može znati  običan čovjek. Danas je takvih ljudi sve manje i dobro bi došao Šejh Mustafa Gajibija, smatra  efendija Feriz Makić. Turbe Šejh Mustafe Gajibije nalazi se u tekijskom haremu i 2003. godine proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Vapi za rekonstrukcijom, pogotovo unutrašnjost turbeta.

Zanimljivo je da  su njegovo turbe često posjećivali ljudi u nevolji ili bolesnici i čvrsto su vjerovali da im je svaki dolazak u ovaj harem izuzetno pomagao. Veoma je zanimljiva istorija ovog velikog čovjeka, čija se djela i danas prepričavaju. Kada je izbio austrijsko-turski rat 1683. godine Šejh je Kara Mustafi-paši rekao da će lako doći do Beča, ali da će u povratku imati problema. Isto je govorio i njegovoj vojsci što se Kara Mustafi nije svidjelo, ali se desilo ono što je šejh Mustafa Gaibija predvidio.

Šejh Mustafa Gaibija je u povratku osmanske vojske nakon neuspjele opsade Beča poginuo na obali Save. Njegovo prvobitno turbe, njegov mezar, nalazio se u Staroj Gradišci i podigao ga je austrijski kapetan Makar. Tu se nalazilo do 1954. godine kada je preneseno u Gradišku, preko Save. Sadašnji izgled turbeta nije identičan onom prvobitnom. U neposrednoj blizini turbeta nalazi se nekoliko nišana starih preko 200 godina, koji govore o životu begovskih porodica u gradu na Savi.

 

 


AUTOR

Boško Grgić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Ko je bila Safikada, banjalučka ljepotica?

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Ko je bila Safikada, banjalučka ljepotica?

Glavni grad nije jedini bitak tragičnosti, koja završava kobno ili na štetu ljudskog senzibiliteta

Bosna i Hercegovina, često, biva prepoznatljiva po turističkim atrakcijama, a one su svojevremeno zasnovane na istinitim pripovijedanjima. Sarajevo je, u ratnim okolnostima, izrodilo ljubav, koju su poredili sa Šekspirovim idealom i deskripcijama Romea i Julije. Glavni grad nije jedini bitak tragičnosti, koja završava kobno ili na štetu ljudskog senzibiliteta.*

Ko je bila Safikada, banjalučka ljepotica?

Ferhad – paša Sokolovića je imao unuku, koja je svojom ljepotom plijenila poglede i uzdahe mnogih stanovnika. Njeno srce je pripalo austro-ugarskom vojniku, koji je boravio neko vrijeme na vojnom roku u tvrđavi Kastel. Kada je bio primoran napustiti grad, Safikada mu se zaklela na vječnu ljubav i vjernost.

Smatra se da je kraj presudila različitost, koja je vladala kulturnim, tradicijskim i vjerskim spektrom. Po zadnjim saznanjima, vjeruje se, da je Safikadi stigla vijest o pogibiji njenog ljubljenog, a ona je u vjenčanici prošetala do tvrđave. Stala je pred top koji je svojim pucnjem označavao podne. Tada je njeno krhko tijelo klonulo. Na tom mjestu se danas nalazi spomenik, koji sjeća na tragičnost jedne ljubavne romanse. Također, postoji teorija koja razotkriva naznake sumnje.


Stanovnici Banja Luke navode, kako u to vrijeme nije postojao top, koji je predstavljao vremensku odrednicu za podne. Slavko Podgorelec se odlučio na odvažnost, te napisao tekst za operu u čast mlade Safikade.


Hram ove ljubavi je izgrađen na površini između „Tržnice” i Ferhat-pašine džamije. Za taj projekat je izdvojeno 120.000 KM.
Mjesto koje su okarakterisali kao Safikadin grob, arheološkim istraživanjima osamdesetih godina prošlog stoljeća, utvrđeno je prisustvo ljudskih ostataka. Precizirali su da se sanduk može povezati sa periodom 16. vijeka.

 


AUTOR

emina čamić

Emina Čamić

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture

Dodajte i Vi tajni sastojak ramazanskim somunima

Posjeti.ba

Turističko-informativni portal

logo-01

Dodajte i Vi tajni sastojak ramazanskim somunima

 Tacna sa pripremljenim vrućim somunima prekrivena orošenim papirom i red do pola ulice. Ista slika svake ramazanske večeri. 

Zalazak sunca. Sarajevo. Priprema se Baščaršija za iftar. Pomiješali se mirisi bosanske hrane koji najaviše obrok za one koji poste. Ramazan u Sarajevu ima posebnu čar. Zar ne? Prepuna trpeza ukusnih bosanskih domaćih specijaliteta ne bi bila potpuna bez ramazanskog somuna, koji u bosanskoj tradiciji ima važno mjesto na ramazanskom meniju.


Osim osnovnih sastojaka, u svaki somun, ponaosob, se doda jedan tajni sastojak. Znate koji? Prstohvat ljubavi! Tacna sa pripremljenim vrućim somunima prekrivena orošenim papirom i red do pola ulice. Ista slika svake ramazanske večeri. I zaista, postali su znak Sarajeva, po kojima je ovaj grad nadaleko poznat. I dan danas je tu, nezaobilazan dio svake iftarske trpeze. U suštini, nije ni važno kada, kako i odakle su došli do Sarajeva, ono što je važno jeste da su se zadržali. Da su ostali. Samo u Sarajevu. I dalje dopire miris ramazanskih somuna do svih sarajevskih mahala.

Kada tobdžija, odjeven u tradicionalnu nošnju, ispaljivanjem topa ozvaniči kraj posta, sarajevsku dolinu ispune ezani, dok se  na minaretima pale kandilji. I zaista, Ramazan u Sarajevu je poseban. Ima posebnu draž. Zar ne?

Organizovanje časova u prirodi

Organizacija i edukacija populacije o lokacijama koje nas se sviju tiču

Organizovanje izleta

Organizacija izleta i prevoz na sve lokacije koje Vas zanimaju

Organizovanje obilazaka historijskih lokacija

Organizovanje višednevnih obilasaka historijskih lokacija, adrenalinskih parkova i manifestacija iz sfere kulture

Najbolji smještaj i hrana

Pronađite najbolju lokaciju za sebe u bilo kom dijelu BiH

Designed by Armin Bečić

Copyright Mapa kulture